Jakarina kosa: Pronađeno 620 skeletnih ostataka i dva tijela

Vijesti 30. okt 201518:27 > 19:09
N1

Dok imamo situaciju da se naše komšije ponovo naoružavaju, a pojedini strani analitičari tvrde kako je u BiH moguć novi rat, posljedice onog posljednjeg vidljive su i danas.

Naime, danas je završena ekshumacija na lokalitetu masovne grobnice Jakarina kosa, na području Prijedora. Na ovom lokalitetu izvađena su 622 skeletna ostatka i dva kompletna tijela.

Teški koraci i još teži posao. Nepristupačan teren Jakarine kose iskopavali su istražitelji četiri mjeseca.

Minirana grobnica sa dvije strane, rudnički basen, rastresito tlo, ali i zaostali neaktiviran eksploziv, samo su otežavali traganje za tijelima.

Istražiitelji su pronašli 620 ostataka dijelova tijela. Ne može se tačno govoriti o broju identiteta jer će proces identifikacije DNK to tek utvrditi.

Jakarina Kosa nastala je 1993. godine kao sekundarna grobnica. Po dosadašnjoj DNK vezi skeleta, pretpostavja se da je veći dio tijela iz Tomašice kao primarne grobnice prevezen baš na ovaj lokalitet. Svi pronađeni ostaci prevoze se u identifikacioni centar u Šejkovači.

U ovom trenutku ne može se govoriti i o 600 novih identieta jer se radi o sekundarnoj masovnoj grobnici. Očekujemo da će veći broj tih skeletnih ostataka biti reasocirana sa prethodnom pronađenim skeletima iz Tomašice i Jakarine Kose“, rekao je Eldar Jahić, istražitelj Tužilaštva BiH.

Udruženja tragaju za još 600 nestalih, ubijenih, većinom Bošnjaka u ljeto 1992. godine. Satelitski snimci i svjedoci ukazivali su da je baš teren oko Jakarine Kose, u radijusu od dva kilometra, potrebno provjeriti.

U Prijedoru postoji sigurno jedna eventulano dvije masovne grobnice sa 200-300 posmrtnih ostataka“, kazao je Mirsad Duratović iz Udruženja logoraša Prijedor ‘92.

Suprugu, dvoje djece, brata, majku, u julu 1992. godine izgubio je Fikret. Vratio se u rodne Zecove i još traga za kostima najbližih, a bori se i za izgradnju memorijala ubijenoj djeci Prijedora.

Nakon 23 godine od stradanja, te nakon desetina presuda pred domaćim, ali i haškim sudom mnogi stanovnici Bišćani, Rizvanovića, Hambarina, Čarakova, Rakovčana i Zecova još uvijek ne znaju gdje su tijela njihovih najmilijih.