Zašto su neki ljudi zarazniji od drugih?

Zdravlje 19. apr 202020:04 > 21:50
Pixabay / Ilustracija

Dok koronavirus hara svijetom, naučnici se pitaju da li su neki ljudi zarazniji od drugih? Da li postoje superprenosioci, osobe bez simptoma ili blagim simptomima koji se kreću među ljudima i nose virus? Po svemu sudeći, odgovor je potvrdan.

Ko su superprenosioci?  

To su pojedinci koji su sposobni za nerazmjerno širenje bolesti, bilo kao posljedicu genetike, društvenih navika ili su jednostavno na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. 

Ti ljudi mogu biti pokretači epidemija u takozvanim epicentrima, kažu istraživači, a njihovo pronalaženje je ključno za kontrolu širenja epidemije. Jednako su važni i oni na drugom kraju spektra, ljudi koji su zaraženi, ali je mala vjerovatnoća da će zaraziti druge. 

Razlikovanje onih koji su zarazniji od onih koji su manje zarazni moglo bi donijeti ogromnu razliku kada je u pitanju epidemija, rekao je John Zelner, epidemiolog sa Univerziteta u Michiganu. 

Ako je pojedinac izrazito zarazan, posebno je važno traženje njegovih kontakata. Ako nije toliko zarazan, tada je traganje za kontaktima gubljenje vremena.

“Škakljiv dio je što ne moramo nužno da znamo ko su ti ljudi”, kaže dr Zelner. 

“Dva  faktora su ključna. Mora da postoji veza između ljudi kako bi se prenijela infekcija. Sama veza je potrebna, ali nije dovoljna. Drugi faktor je koliko je osoba zarazna. Od te dvije stvari gotovo nikad nemamo nezavisnih podataka“, rekla je Martina Moris, profesorka statistike i sociologije na Univerziteta Washington.

Ona naglašava da se nekom pojedincu može pogrešno pripisati veći broj infekcija, na primjer kod osoba koje su boravile na mestu s puno ljudi, a prvi su dobili dijagnozu.

Dr Thomas Freidman, nekadašnji direktor CDC-a kaže da sa COVID-19 još nije jasno da li su ti visoko zarazni ljudi pojedinci koji ne shvataju da su bolesni. Veća je vjerovatnoća, dodaje, da oni ipak imaju simptome, ali blaže i da zbog toga ne ostaju kod kuće. Bez obzira na uzrok, zdravstvene mjere, poput izbegavanja gužve i onoga što dr Friedman naziva higijenom kašlja, mogu spriječiti širenje.

U svim epidemijama je slično

Istorija medicine puna je priča o superširenju parazitarnih bolesti – tuberkuloze, malih boginja i drugih bolesti. Jedan od slavnih primjera je Mery Malone, kuvarica poznata kao “tifusna Mery”, koja je početkom 20. vijeka virus tifusa proširila na oko 50 ljudi. Sama je bila asimptomatska – zaražena, ali  sa pritajenim simptomima bolesti. 

Superširenje je takođe imalo važnu ulogu u izbijanju dva druga koronavirusa, SARS i MERS.

“Epidemija MERS-Cov u Južnoj Koreji potekla je uglavnom od tri zaražena pojedinca, odnosno oko 75 odsto slučajeva možemo pratiti do njih troje koji su nesrazmjerno zarazili velik broj kontakata” , kaže George F. Gao, imunolog i virusololog u kineskim centrima za kontrolu i prevenciju bolesti u Pekingu.

Infekcija je započela 2015. kad se jedan muškarac zarazio MERS-om tokom putovanja na Bliski Istok. Vratio se u Južnu Koreju gdje je direktno zarazio 29 ljudi, od kojih je dvoje zarazilo još 106 ljudi. Ukupan broj slučajeva u Južnoj Koreji u to vrijeme bio je 166.

Za vrijeme epidemije SARS-a 2003. godine, čini se da je prvi pacijent u Hong Kongu zarazio najmanje 125 ljudi.

Drugi događaji povezani sa superširenjem uključivali su 180 ljudi u stambenom kompleksu u Hong Kongu i još 22 osobe na letu iz Hong Konga u Peking.

U epidemiji ebole u Africi između 2014. i 2016., 61 odsto infekcija povezano je sa samo tri odsto zaraženih, a prema naučnicima, superširenje pokrenulo je i epidemiju novog koronavirusa, bar u nekim zemljama.

Poenta je samo jedna

Na konferenciji u bostonskom hotelu “Marriot” od 175 osoba iz kompanije “Biogen”  bar jedan je bio zaražen koronavirusom. Dvije nedjelje kasnije, 75 odsto od 108 stanovnika Masačuetsa zaraženih virusom bilo je povezano sa “Biogenom”.

Na drugom kraju spektra postoje zaraženi ljudi koji kao da ne mogu da zaraze druge. Tokom epidemije MERS-a u Južnoj Koreji 89 odsto pacijenata nije prenijelo bolest na druge.

U pandemiji COVID-19 postoji upečatljiv primjer “nezaraznog'”bračnog para u Illioisu.

Supruga, koja se vratila iz posjete Wuhanu,  23. januara, postala je prvi laboratorijski potvrđen slučaj COVID-19 u državi. Već 30. januara bio je zaražen njen suprug. Bio je to prvi poznati prenos sa čoveka na čoveka u SAD. I muž i žena postali su teško bolesni i bili su hospitalizovani. Oboje su se oporavili.

Državni službenici za javno zdravlje pratili su njihove kontakte – 372 osobe, uključujući 195 zdravstvenih radnika. Niko od njih se nije zarazio.

“Ono što je najvažnije je naći način kako da se zaštitite, a pronalaženje nultog pacijenta u tome vam ne pomaže, već samo rađa strah od drugih ljudi. Treba biti racionalan i držati se socijalne, odnosno fizičke distance sa svima, pa će tada biti nevažno da li je među njima superprenosilac ili slabo zarazan čovek”, ističe Samuel K. Roberts, istoričar medicine.