Svaka pojava kuge u 21. stoljeću većem dijelu svijeta zvuči šokantno zbog kolektivne svijesti o „crnoj smrti“, koja je od antike do 17. stoljeća u valovima znala pobiti i desetke milijuna ljudi. No, kuga je u 21. stoljeću sve samo ne iskorijenjena.

Odmah nakon što su lokalne medicinske službe u Kini registrirale pastira oboljelog od kuge u Unutarnjoj Mongoliji, smjestili su ga u karantenu. Krenulo se u potragu za kontaktima, te se došlo do 15-godišnjaka za kojega se ispostavilo da je febrilan otkako je sa svojim psom lovio svisca.

Vijesti su munjevito obišle svijet, kao i u još nekoliko puta tijekom posljednja dva desetljeća. I svaki put čovječanstvo se šokira, u sjećanje priziva davna stoljeća u kojima su najveći gradovi znali biti desetkovani u samo nekoliko tjedana. Ono što pritom često ostaje neopaženo razmjeri su prisutnosti kuge dandanas, čak i na Zapadu.

#Mongolia discovered another suspected patient infected with the bubonic plague. The 15-year-old patient had a fever after being in contact with a marmot hunted by a dog, according to Mongolian health authorities on Monday. pic.twitter.com/JJ2sEH9uoB

— Global Times (@globaltimesnews) July 6, 2020

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je kuga, bolest koju uzrokuje bakterija Yersinia pestis i čija je smrtnost ako se ne liječi između 30 i 100 posto, živa i aktivna u čovječanstvu bila tijekom cijelog 20. stoljeća. Veći ili manji epidemiološki ispadi bilježili su se najviše po Africi, Aziji i Južnoj Americi, da bi od 1990-ih najviše oboljelih bilo u Africi.

Tri zemlje, recimo pa tradicionalno, pogođene kugom tijekom 21. stoljeća su DR Kongo, Madagaskar i Peru.

Od 2010. do 2015. WHO navodi da je registrirao čak 3248 oboljelih diljem svijeta, od čega je umrlo njih 584. Koliko je stanje s kugom loše na Madagaskaru pokazuje to što je ova bolest u toj zemlji doslovno – sezonska bolest. Skoro svake godine javno između rujna i travnja zdravstvo Madagaskara mora biti spremno hitno otkrivati i zbrinjavati zaražene kugom.

U tih pet godina statistike kuge što ih WHO navodi na svojim stranicama, tri četvrtine slučajeva u svijetu odnosilo se na Madagaskar. Slijede DR Kongo, potom zemlje poput Ugande, Tanzanije, Perua, a onda središnja Azija, što se odnosi i na zabačene dijelove Rusije, Indija koja nije zaboravila da joj je kuga 1994. pobila 54 državljanina, barem koliko ih je dijagnosticirano, potom Kina, pa čak i zapadni dijelovi SAD-a.

CDC-ova statistika kuge u SAD-u može djelovati šokantno na prvi pogled. Tamo se navodi da je u 80 posto slučajeva bila riječ o bubonskoj kugi, da obolijevaju podjednako osobe svih životnih dobi, iako nešto malo češće muškarci nego žene. U 21. stoljeću, navodi CDC, godišnji prosjek zaraženih kugom u SAD-u je sedam oboljelih, a rekordne su godine bile 2006. – 17 otkrivenih slučajeva, te 2005. – 16 slučajeva.

U Europi niti jednog slučaja kuge, osim uvezenih pojedinačnih ekscesa, nije bilo desetljećima.

Povijesno, kuga je izrazito zarazna i vrlo smrtonosna. Epidemija koja je 541. stigla iz Egipta, u Konstantinopolu je pobila 40 posto stanovništva, odnoseći svaki dan do 10.000 života. Od 1347., narednih šest godina treća velika epidemija kuge u Europi je pobila 25 milijuna ljudi, odnosno trećinu stanovništva.

Bila je riječ, između ostalog, i o prenapučenosti europskih gradova i katastrofalnih higijenskih uvjeta u kojima se tada živjelo po europskim gradovima.

Kuga je po Europi ubijala u manjim valovima i u prosvijećenijim stoljećima. 1665., primjerice, zbog kuge je bio zatvoren fakultet na kojemu je studirao Isaac Newton, koji je zbog toga morao vratiti se kući. A tamo je vrijeme provodio razrađujući svoje ideje iz matematike, fizike, astronomije i optike, znamo s kakvim uspjehom.

Albert Camus je u svom glasovitom književnom djelu napisao: “Na svijetu je bilo isto toliko epidemija kuge koliko i ratova. Pa ipak, kuga i rat zatjecali su ljude uvijek nemoćne.”

Danas je to tek djelomično točno. Ozloglašeni „buboni“ su otekline koje nastaju relativno brzo nakon izbijanja prvih simptoma, uslijed širenja bakterija limfom. Septikemična kuga razvija se ako ne izbiju buboni te nastaje trovanje krvi, odnosno sepsa, i odumiranje tkiva koje pocrni. Smrt nastupa tijekom 36 sati. Kod plućne kuge inkubacija može biti i samo 24 sata.

Kuga se danas liječi jednostavnom upotrebom antibiotika, a epidemije se sprečavaju logičnim mjerama koje se u iole funkcionalnim društvima u 21. stoljeću smatraju zdravstvenim i higijenskim standardom, odnosno osnovama javnih usluga poput deratizacije, kanalizacije i sličnog.

S današnjim znanjem i sredstvima, čovječanstvu je u 21. stoljeću lako kontrolirati kugu. Osim u slučajevima siromaštva, rata i lošeg javnog zdravstvenog sustava.

WHO stoga inzistira na nadzoru i spremnosti zemalja da hitno reagiraju ako bi došlo do pojave kuge, a stanovništvo Europe najvećim dijelom skoro niti ne sanja koliko duboko u pozadini njihovih života nadležne zdravstvene službe prate da se slučajno ne bi dogodio neki, desetljećima nezabilježeni prijenos kuge na Starom kontinentu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad