Astronaut koji je bio alergičan na Mjesec

Astronaut koji je bio alergičan na Mjesec Izvor: Pixabay/ilustracija

Iako nijedan astronaut nije znao više o geologiji Mjeseca od njega, niko nije mogao da pretpostavi da je član posade Apollo 19 alergičan na mjesečevu prašinu koju je godinama proučavao.

Unutar lunarnog modula Apolla 19 je mirisalo na barut. Bio je decembar 1972. godine i posljednja NASA-ina misija istraživanja Mjeseca, a astronauti Eugene Cernan i Harrison Schmitt su uspješno završili ispitivanje Doline Taurus-Littrow, mjesta na jugoistočnoj obali Mora spokoja na Mjesecu. Vratili su se u modul, skinuli kacige. Odjednom, Schmitt je počeo da kiše. Njegove oči su pocrvenjele. Grlo ga je svrbjelo, a sinusi su mu bili začepljeni.

„Nisam znao da imam alergiju na mjesečevu prašinu“, rekao je Schmitt.

„...mnogo iritacije u sinusima i nozdrvama ubrzo nakon što smo skinuli kacige...prašina je zaista smetala mojim očima i grlu“, objašnjavao je kasnije Schmitt. Simptomi su trajali dva sata. Njegovo stanje je bilo u skladu s nalazima NASA-inog doktora, koji je imao dokaze da prašina može da izazove alergijske reakcije.

Alergija nije spriječila Schmitta da sakupe više uzoraka kamenja od svih drugih misija. Jedan uzorak Troctolite 76535 je kasnije pomogao da se odgonetnu tajne magnetnog polja na Mjesecu.

Schmitt je također otkrio svjetlonarandžaste perle vulkanskog stakla na površini Mjeseca, koje ne samo što su dokazale da je Mjesec nekad bio vulkanski aktivan, već i da je ovdje nekad bilo vode.

Od ranije je poznato da je mjesečeva prašina veliki problem

Od svih poteškoća koje su uključene kod ljudskog tijela na Mjesecu, glavni problem koji su Apollo astronauti isticali je bila prašina. Mjesečeva prašina možda izgleda meka i paperjasta, ali je zapravo oštra i abrazivna. Kada astronauti udišu ono što je u biti staklo u prahu, to može imati velike posljedice na zdravlje. Prah može da izazove poteškoće u plućima i da izazove razvoj bolesti silikosis, smrtonosno stanje koje obično ubija rudare. Lunarna prašina sadrži i dosta gvožđa, što može da dovede do hipertenzije.

Izvještaji o štetnosti mjesečeve prašine nisu pokolebali Harrisona Schmitta.

„Razmišljao sam 10 sekundi i digao sam ruku da volontiram“, rekao je Schmitt 1999. godine.

Nijedan astronaut nije znao više o geologiji Mjeseca od Schmitta: on je bio prvi i jedini profesionalni naučnik koji je hodao po Mjesecu.

Dok se pripremao da ide na Mjesec, završio je kurs letenja od 53 sedmice i 2.100 sati letenja i nikad nije mogao da nasluti da će se ispostaviti da je alergičan na mjesečevu prašinu i kamenje koje je proučavao godinama.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.

Tagovi: mjesec , apollo , NASA

Komentara 0

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

* Sva polja su obavezna