Pomirenje u BiH: Istinski ili deklarativan čin

Pomirenje u BiH: Istinski ili deklarativan čin Izvor: N1

Da li je u Bosni i Hercegovini moguće pomirenje bez utvrđivanja činjenica i odgovornosti počinjenih zločina? Kako približiti različitost stavova, pitali smo građane i pripadnike akademske zajednice.

“Pomirenja nema bez istine i pravde” - i ove je godine poruka iz Potočara. Slične poruke političari su odašiljali unazad 21 godinu. A u čijim je zapravo rukama ključ zvani pomirenje?

“U to vrijeme bio sam u Potočarima, u holandskom vojnom logoru, potpuno zbunjen. Sve se zbivalo odveć brzo. Za četiri dana je nestao jedan grad, njegovo stanovništvo i njihove zajedničke prošlosti”, zapisao je Emir Suljagić u jednom od svojih djela o Srebrenici. Stava je da činjenično treba pisati i pričati o svim zločinima koji su se desili u Bosni i Hercegovini.

“Bilo kakva zajednička budućnost podrazumjeva poznavanje, a potom i priznavanje činjenica. Jer ljudi koji negiraju zločine, ljudi koji negiraju Srebrenicu, ljudi koji negiraju sve ostale zločine koji su ovdje počinjeni, ne igraju se sa budućnošću naše djece, igraju se sa budućnošću svoje djece'', kazao je Emir Suljagić, autor knjige "Razglednica iz groba"

Odluka o pomirenju je na političkim elitama, smatra Suljagić. No, ko će kome biti Vili Brant u Bosni i Hercegovini? Sadašnjost svjedoči da je čin ovog njemačkog političara i kancelara iz '70-ih kada je klečeći uputio izvinjenje za Hitlerove žrtve u 'savremenom' duhu Balkana još uvijek nemoguć.

“Kada se baš svi suočimo sa činjenicama i iz toga izvučemo određene pouke. Po meni jedna od ključnih pouka je da – zajednice koje to još uvijek nisu shvatile na ovim prostorima iz temelja moraju promijeniti svoju političku kulturu'', ispričao je Vahidin Preljević sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

“Nekakav otpor koji se pravi prema naslijeđu i genocida i ratnih zločina i ljudi koji se bore protiv toga organizaciono tu stvaraju oblike i obrasce povjerenja i nove perspektive svega onoga što nam se desilo i što nam se i dalje dešava'', rekao je Dražen Crnomat, aktivista Banjalučkog socijalnog centra.

Građani kažu – potrebno je više povjerenja, volje i razumjevanja.

ANKETA SARAJEVO

''Ljudi bi možda mogli nešto malo zaboraviti, oprostiti nikad. Ja sam Hrvatica, ja se s time ponosim. Svoje volim, tuđe poštivam.''
''Na političarima je. Trebaju spustiti ručnu, naći način pomirenja, da pruže ruku jedni drugima i to je jedini put. Mi obični ljudi ćemo to prihvatiti, mi to I želimo.''
''Iskreno da vam kažem ja bih željela. Dokle više mržnja, nećemo zaboraviti, ali trebamo živjeti naprijed.''

ANKETA BANJALUKA:

''Pa kad se sve tri strane slože i prihvate da je to ustvari jedan narod, samo različitih nacionalnosti.''
''Ovo ni na šta ne liči. Sve je nekako otužno, ja sam baš razočarana.''
''Prošlo je 20 godina. Mislim treba proći još 200 godina. Sjećaćemo se mi toga svega, kao što se i mi sjećamo Jasenovca, ali ovakvom politikom teško da može doći do nekog ozbiljnog pomirenja.''

Novija istorija poznaje pojedinačne činove izvinjenja političara. Učinili su to bivši predsjednici Srbije Boris Tadić i Tomislav Nikolić, nekadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović, te Dragan Čavić u svojstvu predsjednika Republike Srpske.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.

Izvor: N1

Komentara 1

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

Posljednji komentari

Nin

Neka se niko od onih "neko " ne zamara s nacijom ili vjerom i sve ce biti u redu ,međutim komunistička ideologija ili socjaldemokratska laž sigurno je da hoće opet ,po principu " mora se " , da nas uvuku u nekakvo jugoslavenstvo ili ti bratstvo jedinstvo koje se nazalost izgrađivali uvjek na bazi laži i prevara ,u ostalom na kraju svi smo vidijeli kome je bratsvo i jedinstvo bilo pogodno i podobno ,onima koji su zajedničkim planom i ciljem došli do silnog oružja i vatrene moći te pod geslom antifašizma udarili na sve one koji nisu bili po njihovom ,znaju oni to vrlo dobro i danas zato i međusobno rehabilituju svoje vlastite velikane a drugima se to osporava i zamjera ,dakle tu vise nije sporna činjenica da postoje ta srpska ili pravoslavna potreba ekspanzije ,a o tome govore i price da su svi nastali od njih i da je sve njihovo ,ako je i neka je ali više nikada s njima to neće ići ,pa makar to bio i sam Josip Broz Tito lično na čelu,neka su prokleti i oni i njihova nostalgična priča o nekoj dobroti po njihovom šablonu ,a krv poteče na račun nacije i vjere ,fuj sram da ih bude ,komunizam ,ateizam,Socjalizam,...nikad više

2 1

* Sva polja su obavezna