Žarko Marković: Septembar u Banjaluci

Žarko Marković: Septembar u Banjaluci Izvor: N1

Ne bi trebalo okolišati, izmišljati konstrukcije, nazivati stvari pogrešnim imenima, već otvoreno priznati da je u Republici Srpskoj izborna kampanja počela. Za opoziciju. SNSD je svakako u kampanji od prvog dana nakon lokalnih izbora prošle godine.

Septembar 2017. godine mnoge je u Banjaluci podsjetio na septembre u parnim godinama protekle dvije decenije kada uoči izbora na političkoj sceni sve pršti od partijskih akcija, uvreda i podvala, pranja biografija i iznošenja prljavog veša, obećanja i floskula, kada se razapinju šatori i na točkove dižu autobusi mitingaša, a iznajmljivači i autoprevoznici zadovoljno trljaju ruke.

One nešto starije podsjetio je, međutim, i na još dva septembra. Onaj 1993. i famoznu akciju Vojske Republike Srpske koja je ostala upamćena pod imenonom "Septembar 93", kao i na septembar 1997. godine kada je, po jednima, u Srpskoj sprovedena demokratska, a po drugima, prva i jedina obojena revolucija, u kojoj je Biljana Plavšić okrenula leđa SDS-u i širom otvorila vrata za dolazak Milorada Dodika na vlast. Neki akteri događaja od prije dvadeset godina su i danas izuzetno bitni i aktivni, ali, na sreću, nema vojske na ulicama. Bar do devetog januara.

Ne bi trebalo okolišati, izmišljati konstrukcije, nazivati stvari pogrešnim imenima, već otvoreno priznati da je u Republici Srpskoj izborna kampanja počela. Za opoziciju. SNSD je svakako u kampanji od prvog dana nakon lokalnih izbora prošle godine.

NAPOMENA

Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora teksta, a ne nužno i stavove N1

Nakon 12 godina stalnih izbornih poraza i tek jednog trijumfa na lokalu 2012. godine, opozicija u Srpskoj okupljena oko SDS-a, PDP-a i NDP-a odlučila je da poveća vidljivost, privuče pažnju, da do znanja javnosti da postoji i da namjerava "da napadne" Milorada Dodika na izborima za godinu dana. Neki kažu prerano, realno možda i malo prekasno, ali sigurno drastično drugačije nego prethodnih godina.

Jer, otkako su se nekako ušunjali u vlast na nivou BiH, tamo pokupili neke važne i druge manje važne, ali dobro plaćene fotelje, opozicija je, što zahvaljujući ofanizvnoj poziciji vlasti, što vlastitoj medijskoj i svakoj drugoj defanzivi, odavala utisak da uopšte nije zainteresovana za preuzimanje poluga vlasti u Banjaluci. Tome su doprnijele i okolnosti unutar opozicionih partija koje nikako da konsoliduju unutrašnje redove, koje su opterećene gotovo svakodnevnom opasnošću od preletača i drugih trojanskih konja u svojim redovima.

Otuda je u ponedjeljak održana skupština naroda nagovještaj promjene djelovanja. Iako je bio u pitanju klasičan partijski skup, bez ikakve interakcije sa građanima, što bi događaj koji nazovete „skupštinom naroda“ morao da podrazumijeva, velik interes medija, odjek koji je napravio u javnosti i neka vrsta zabrinutosti koji je izazvao u vladajućim redovima mogli bi da budu incijalna kapisla za izlazak opozicije i stanja učmalosti u kojem se našla i pokušaj prelaska u ofanzivu.

Tumači društvene stvarnosti naklonjeni vladajućoj koaliciji u Republici Srpskoj ovakav trend svjesno i namjerno prikazuju kao pokušaj izazivanja revolucije, makedonski scenario, put ka incidentima i slično.

Na taj način, plašeći javnost, podmeću verbalne klipove u točkove političkim protivnicima, iako dublji ulazak u njihovu argumentaciju lako pokaže koliko je labava i neutemeljena.

Prije svega, ako iza opozicije u ovom momentu stoji neki međunarodni faktor koji sve organizuje i nadgleda, teško je povjerovati u to da bi stranci ove akcije izvodili ovako amaterski. Trendovi su, naime, nešto drugačiji jer podršku Zapada, dok navodno ima dosta dobar rejting na Istoku, ovih dana pokušava da pribavi upravo Dodik.

A ne bi mu bilo prvi put da uskoči na mjesto koje mjerka opozicija ili preuzme njihovu politiku. Ako ne vjerujete, pitajte opozicionare koji su bili protiv izjašnjavanja građana o pravosuđu, da bi danas Dodik postao žešći zagovornik neodržavanja tog referenduma. Da ne idemo previše u prošlost jer bi došli do vremena kada je Dodik potpuno preuzeo nacionalnu retoriku od SDS-a koji je na to godinama polagao ekskluzivno pravo.

I zato, sve što se događa zaista mnogo više veze ima sa mirnim predizbornim kampanjama iz septembara parnih godina proteklih decenija, a manje sa onim ratnim i poratnim septembrom. Iako ima onih koji bi bili srećni da su stvari obrnute.

Autor je dugogodišnji novinar i urednik nekoliko listova iz Banjaluke, trenutno kolumnista Mondo.ba.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.

Komentara 0

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

* Sva polja su obavezna