KOLUMNA| Tromp: Mogu li žrtve vratiti vjeru u pravdu

KOLUMNA| Tromp:  Mogu li žrtve vratiti vjeru u pravdu Izvor: N1/Reuters

Jučer se Hagom proširio glas da se generalu Ratku Mladiću sve više pogoršava zdravstveno stanje. Nekoliko stotina žrtava već dan ranije je pristiglo u Hag sa strepnjom čeka 22 novembar. Da li će se Mladić pojaviti u sudnici? Ako ne - da li će sudije pročitati presudu u njegovom odsustvu? A što ako general Mladić umre u noći prije presude?

Da li će sudije i tada moći donijeti presudu koja je napisana već tjednima ranije unaprijed. Ne tako davno, general Rasim Delić, koji je tada bio načelnik generalštaba vojske BiH od ljeta 1993. pa do kraja rata, nije dočekao pravomoćnu presudu za koju su mnogi mislili – uključujući generalovog advokata pred haškim sudom Vasviju Vidović da će biti oslobođajuća. 

NAPOMENA

Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora teksta, a ne nužno i stavove N1

General Delić je umro 2010. nešto prije izricanja pravomoćne presude i iako je presuda već bila napisana ona nikada nije obznanjena.

Tako je general Delić, koji je branio teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine ušao u povijest kao osuđeni ratni zločinac na osnovu nepravomoćne presude po kojoj je osuđen 2008. godine na tri godine zatvorske kazne.

Da li će general Delić biti jedini načelnik generalštaba jedne vojske s presudom Haškog tribunala? General Momčilo Perišić, načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije je pravomoćno oslobođen svih optužbi 2013. Mladićeva presuda se čeka i kazna neminovna.

Pred žrtvama je duga noć. Bezbroj pitanja u nihovoj glavi. Hoće li Mladić živ dočekati dan presude, hoće li njegova presuda uključiti i krivicu za genocid za 1992 u nekoliko općina na sjeveru BiH? Hoće li se Mladića povezati s Miloševićem i drugim srpskim političarima, oficirima i državnim službenicima i time povezati odgovornost Beograda i Pala?

Njihovi strahovi nisu neopravdani. U 24 godine rada Haškog tribunal bilo je mnogo neugodnih iznenađenja i mnogo razočarenja da bi žrtve mirno i s pouzdanjem čekale presudu Mladiću. Jedno od najvećih razočarenja je bila smrt Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Srbije pa zatim i Savezne republike Jugoslavije, koji je umro 2006 samo tri tjedna prije završetka njegovog suđenja.

S njegovom smrću su se smanjile šanse da se zločini u BiH ikada povežu s Beogradom jer niko od ostalih osuđenika iz Srbije nije bio optužen za genocid osim Miloševića. Jovica Stanišić, Franko Simatović i general Momčilo Perišić su bili optuženi za zločine koji su se desili na području Srebrenice 1995. godine. Ali u njihovim optužnicama su ti zločini kvalifikovani kao zločin protiv čovječnosti.

Drugo veliko razočarenje je bila presuda Radovanu Karadžiću iz 2016. godine u kojoj se Karadžić osuđuje na 40 godina zatvora, a kao genocid se smatraju dokazanim samo zločini u Srebrenici iz 1995. godine. Presuda ne smatra dokazanim kao genocid zločine u općinama na sjeveru BiH iz 1992. godine poput onih na teritoriji općine Prijedor.

Uz to, u presudi se navodi da nije dokazano na suđenju Karadžiću da je Slobodan Milošević dijelio zajednički plan koji je doveo do zločina. Dan presude Ratku Mladiću je veliki dan i za Haški tribunal. Da li će ova presuda prevagnuti i u samoj konačnici postojanja tribunala korigirati poljuljani autoritet i integritet ovog suda? Ovaj sud je započeo svoj mandat velikim očekivanjima od dana kada je osnovan 1993. godine. Bombastični mandat pun velikih obećanja nije bio realan od samog početka. Pored klasičnih ciljeva krivičnih suđenja kao što je kažnjavanje počinioca, pravda za žrtve i zastrašivanje počinioca da bi se spriječili slični zločini, ovaj tribunal je imao ambiciju da doprinese uspostavljanju istine o ratovima 90-ih godina kao i da potpomogne procesu pomirenja.

Bombastične izjave su zamijenjene skromnijom retorikom i rijetko tko sada ponavlja stari slogan da će tribunal prekinuti s tradicijom nekažnjivosti masovnih zločina. Jer otkako je Tribunal osnovan 1993. zločini nisu prestajali. Prvo u BiH gdje se dvije godine poslije osnutka Tribunala dešavaju Srebrenica i Žepa, a četiri godine kansije i rat na Kosovu.

Kako bi Mladićeva presuda mogla doprinijeti rehabilitaciji integriteta i vjerodostojnosti Haškog tribunala? Kao prvo, ova presuda treba odraziti razmjer povezanosti Pala i Beograda, preko de jure i de facto veza koje je Mladić imao s pojedincima i institucijam u Beogradu.

Ako se to ne dogodi, kako objasniti da dokazi za zločine u BiH koji su bili srž Miloševićevog suđenja nisu upotrebljeni da se pokaže i dokaže zajednički plan u kojem je Mladić bio važna karika koja je povezivala Pale s Beogradom.

U svim nesuglasicama s Karadžićem, Mladić je imao podršku Beograda i dokumenti pokazuju kako je savjetovao je članove VSO-a (civilni komandant vojske ‘ Vrhovni Savet Odbrane) na sjednicama koje su održane poslije pada Srebrenice.

Kao drugo, Haški tribunal će spasiti svoju vjerodostojnost ako se u presudi potvrdi krivična odgovornost za genocid za 1992. Od 2013, Tribunal raspolaže dokazima o masovnim grobnicama pronađenih na lokaciji Tomašica u općini Prijedor.

Ako presuda Mladiću ne potvrdi genocid za općine iz 1992, Srebrenica i Žepa će se tretirati kao genocidni incidenti, a ne kao dio planirane, osmišljene genocidne kampanje koja je počela već u aprilu 1992., aka je dobila svoje konkretne geostrateške oblike u šest strateških ciljeva iz maja 1992. gdje se spominju i Posavina koridor na sjever i Drina koridor na istoku Bosne.

Žrtve odlaze u svoje hotele poslije dugog i napornog dana. Neki su putovali više od 12 sati da bi stigli u Hag na vrijeme. Velika većina nije osigurala mjesto u sudnici nego će pratiti suđenje pred zgradom Tribunala ili u press centru u zgradi preko pouta. Ipak su tu. Došli su iz mnogih krajeva svijeta.

Većina ih je Bošnjaka. Hrvata gotovo da i nema premda u Mladićevoj optužnici za 1992 godinu, se spominje i genocide nad Bosanskim Hrvatima. Da li će Mladićeva presuda 22 novembra potvrditi vjeru u pravdu žrtvama koje je strpljivo čekaju skoro 25 godina?

Inače, dr. Nevenka Tromp, predavač na Univerzitetu u Amsterdamu od 1992; od 2000. do 2012.godine radila je u Haškom Tribunalu u timu Tužilaštva na istraživanju odgovornosti političkog i vojnog rukovodstva zemalja učesnica u proteklom ratu. Bila je dio tima tužioca Džefrija Najsa u procesu protiv Slobodana Miloševića i kroz njene ruke prošlo je hiljade raznih dokumenata koji svjedoče o odgovornosti pojedinaca i država za teške ratne zločine počinjene u proteklom ratu na području bivše Jugoslavije.

Dio tih saznanja objavila je u knjizi “Prosecuting Slobodan Milošević: The Unfinsihed Trial “ (Routledge 2016). Knjigu prevodi na bosanski jezik Sarajevo Unvierity Press i bit će objavljena 2018. u Sarajevu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.

Komentara 0

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

* Sva polja su obavezna