KOLUMNA| Edina Bećirević: Pazite, muslimani!

KOLUMNA| Edina Bećirević: Pazite, muslimani! Izvor: N1

Problem pisma Dragana Čovića nije u temi radikalizma. Naime, ne postoji ništa što Dragan Čović u vezi sa radikalizmom, čelnicima NATO-a i obavještajnim službama njihovih zemalja ne može reći, a da oni već ne znaju.

Ono što je problematično jeste to što je Čović zapravo jasno nagovijestio revidiranje jednog od strateških ciljeva vanjske politike Bosne i Hercegovine koji je usaglašen na državnom nivou a to je aspiracija za punopravno NATO članstvo, te time dodatno otvorio vrata ruskom uticaju.

Pismo predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića koje je uputio liderima NATO-a, bilo je u vrhu bh. vijesti prošle sedmice. Pismo je s jedne strane protumačeno kao apel za ubrzan prijem u NATO članstvo, a s druge, s obzirom na tajming - pet dana prije presude šestorici, pokušaj skretanja pažnje sa haške presude i njenih javnih posljedica korištenjem teze o strahu od ‘islamskog radikalizma’. Medijske reakcije na pismo potvrđuju da je teza o ‘islamskom radikalizmu’ uvijek uspješna ‘koska za javnost’ iza koje se ovaj put izgubila suština pisma.

Napomena

Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora teksta, a ne nužno i stavove N1

Bosna i Hercegovina svakako ima svoj dio problema u vezi sa nasilnim ekstremizmom, a posebno sa širenjem uvezenih, ne-nasilnih radikalnih vjerskih shvatanja. Međutim, rijetko je koja država u regionu bila tako transparentna u vezi s tim pitanjem kao što je to Bosna i Hercegovina. Agencije za provedbu zakona su vrlo otvoreno prezentirale podatke o odlascima, povratnicima, kao i sudskim procesima koji se vode protiv povratnika. S obzirom na rascjepkan sigurnosni sistem, nedostatak procedura i protokola o razmjeni informacija, male plate i brojne druge nepovoljnosti, mnogi evropski stručnjaci za sigurnost zapravo su zapanjeni uspješnim funkcioniranjem i profesionalnošću bh policijskih agencija u ovoj oblasti. Recimo, nedavno uhapšeni terorista Mirsad Kandić, kojeg FBI traži godinama, prije Bosne i Hercegovine, koristeći desetak identiteta prošao je neopažen kroz nekoliko vrlo uređenih zemalja. Bez jednog ispaljenog metka, vješto je lociran i uhapšen baš u ‘problematičnoj’ Bosni i Hercegovini. Bile su to svakako činjenice koje je trebalo imati u vidu prilikom spominjanja problema nasilnog ekstremizma i radikalizma čelnicima NATO-a. Kao i to da neke od članica NATO-a imaju mnogo ozbiljnije sigurnosne izazove ove vrste od Bosne i Hercegovine.

Problem pisma Dragana Čovića dakle, nije u temi radikalizma. Naime, ne postoji ništa što Dragan Čović u vezi sa ovom temom, čelnicima NATO-a i obavještajnim službama njihovih zemalja ne može reći, a da oni već ne znaju.

Ono što je problematično jeste to što je Čović zapravo jasno nagovijestio revidiranje jednog od strateških ciljeva vanjske politike Bosne i Hercegovine koji je usaglašen na državnom nivou a to je punopravno NATO članstvo, te time dodatno otvorio vrata ruskom uticaju.

“Veza sa NATO-om i sjećanja na aktivnosti NATO-a nisu ista svim ljudima, zbog čega postoje različiti pogledi na samo pristupanje NATO-u i saradnji sa tim tijelom. U svakom slučaju postoji jasan dogovor u vezi sa aktivacijom MAP-a na svim nivoima vlasti u BiH.”

Ukratko, poruka koju je Čović poslao je: ‘aktivirajte nam Akcioni plan za članstvo (MAP), a mi ćemo nekad u budućnosti odlučiti da li želimo biti punopravna članica ili ne.’ Ovaj pristup je toliko specifičan da zaslužuje da se nazove ‘Doktrina Čović’! Smisao MAP-a koji je korak do punopravnog članstva jeste u tome da će NATO na kraju odlučiti da li država aspirant ispunjava uvjete članstva, a ne da država bude navodni aspirant koji će na kraju procesa odlučiti da li želi u NATO ili ne, kako to sugerira Čović.

Ovo pismo, kojim Predsjedavajući predsjedništva, krijući se iza teze o islamskom radikalizmu, obavještava članice NATO-a da u BiH državni konsenzus po ovom pitanju više ni formalno ne postoji, teško da može biti iznenađenje za one koji pažljivije prate odnos Hrvatske demokratske zajednice BiH, njenih lidera i satelita, prema integraciji zemlje u Sjevernoatlantski savez. U protekla dva mjeseca HDZ se dva puta jasno odredio prema integraciji države u NATO: prvi put u Parlamentu BiH, kada su njegovi predstavnici glasali protiv prijedloga dinamizacije aktivnosti ka punopravnom članstvu u NATO savezu, kao i u Skupštini Republike Srpske, kada se članovi HDZ-a praktično glasali za vojnu neutralnost Republike Srpske. Posljednja haaška presuda, kojom je potvrđena ratna agresija Hrvatske na BiH i postojanje udruženog zločinačkog poduhvata u kojem su učestvovali kako tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i njegovi najbliži suradnici, tako i ratni čelnici hrvatske paradržave "Herceg-Bosne", učinila je da politički čelnici Hrvata u BiH otkriju i svoj stvarni odnos prema integraciji Bosne i Hercegovine i u Evropsku uniju i u NATO: prvo je predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Božo Ljubić izjavio da su "odlučujuću ulogu u odluci suda u Haagu igrali NATO i Evropska unija", a onda je član Predsjedništva BiH Dragan Čović izjavio da "EU put može i da sačeka".

Sada je već postalo potpuno jasno da je i ovo Čovićevo naizgled samo islamofobično pismo napisano u svrhu udaljavanja Bosne i Hercegovine od NATO integracija, što je potpuno kompatibilno sa agendom ruskih interesa u Bosni i Hercegovini.

Kumulativni ekstremizam i recipročna radikalizacija u literaturi se široko definiraju kao ekstremizmi koji hrane jedni druge, ali ovaj pristup najviše zagovaraju oni koji upozoravaju da je teme ekstremizma u Evropi pogrešno istraživati samo u kontekstu islamističke prijetnje. Evropski stručnjaci upozoravaju da je recipročna radikalizacija mnogo kompleksnija nego interakcija između dvije ili tri forme ekstremizma, pošto, kako to identificira Mreža za osvješćivanje o radikalizaciji u EU (RAN): “Svi ovi akteri reagiraju na intervencije vlada-ili nedostatak vladinih intervencija.”

Podrška Putinove Rusije evropskoj krajnjoj desnici s ciljem slabljenja Evrope i NATO-a direktno je povezana sa problemom recipročne radikalizacije. U slučaju bosanskohercegovačkog ali i hrvatskog HDZ-a, posebno nakon reakcija na presudu šestorci, postalo je jasno da se hrvatska politika po političkom usmjerenju i kulturi posljednjih godina opasno približila stavovima evropske ekstremne desnice. Zahtjev za promjenom Izbornog zakona koji je paravan za konačnu etničku podjelu Bosne i Hercegovine, reakcije na presudu šestorci, Čovićevo pismo NATO-u i glasanje HDZ-a u parlamentima Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska protiv NATO članstva, dio su jednog procesa.

Euroatlantske saveznike svakako zabrinjava koliko se Hrvatska, nakon ulaska u EU i NATO prema Bosni i Hercegovini ponaša kao imperijalna sila, ali zvanične reakcije su do sada bile veoma mlake.

“Hrvatska nije dobar prijatelj Bosni i Hercegovini i to je nešto čime će se Evropska narodna partija morati uskoro pozabaviti”, u zajedničkoj emisiji N1 i Evropskog fonda za Balkan, prošle sedmice izjavio je Toby Vogel iz Centra za evropske studije. Jedan od zaključaka ove emisije bio je da su demokratski standardi u Hrvatskoj niži sada, nego dok je bila zemlja aspirant. Ono što je u emisiji ostalo neizgovoreno, a visilo je u zraku, jeste kakvo onda ponašanje prema Bosni i Hercegovini očekivati od Srbije po prijemu u EU?

S obzirom da su prema planovima Evropske Unije sljedeće članice Srbija i Crna Gora, jedini sigurnosni kišobran za Bosnu i Hercegovinu koji može biti garancija suvereniteta jeste NATO članstvo, što Rusija vrlo aktivno podriva preko osovine SNSD-HDZ.

Nedavna praška deklaracija evropskih eksperata za sigurnost predlaže set preporuka za borbu protiv ruske prijetnje u Evropi. Jedna od preporuka jeste “istražiti i objelodaniti neprijateljske aktivnosti u nacionalnom kontekstu”, dok je već naredna “istražiti slučajeve u kojima je Rusija uspjela.” U zaključku ovog teksta evropskim ekspertima, kao zanimljivu studiju slučaja za istraživanje uspjeha Rusije, kandidiram hrvatsku politiku, koja ako uskoro ne bude osujećena, može imati devastirajuće posljedice po sudbinu Bosne i Hercegovine.

Autorica je vanredna profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.

Komentara 51

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

Posljednji komentari

Seada Halilovi

O,ljudi moji dosta!pa nije zivot holjadu godina da imamo vremena koliko hocemo da se igramo ratnickih igara u beskraj .imate li vi ikakve ljepote zivljenja?ljepota je u raznolikosti!iu onome sto BiH i jeste.

0 0

Jednostavno i lako

Ako je to tako, onda je Covica lako kupiti. Bakimr mu ponudi izborni zakon po kome ce Hrvati moci izabrati svog clana predsjednistva, i Covic je kupljen. Tad nema problema za NATO, a Rusija nema sanse u Bosni. Jednostavno i lako.

4 9

Marko

U jest ova pismena. Promašaj ko kuća. Ako je ikome stalo do Nato to je stalo hrvatskoj politici. Kako je uspjela ovu analizu napraviti i povezati ---svaka čast. Zar se ne vidi jednostavno da bez RS mi u Nato ne možemo, kakve veze Hrvati imaju s tim nije jasno pošto RS, a ne samo SNSD kako se sugerira, može ovo pitanje blokirati bez ikakve podrške hrvatske politike u BiH. To je valjda svima jasno...ili nije...

8 15

* Sva polja su obavezna