Na današnji dan prije 28 godina, snajperski hici ugasili život dvoje mladih, zaljubljenih ljudi, Boška i Admire. Postali su simbol rata u Bosni i Hercegovini, a njihova priča potresla je cijeli svijet, podsjećajući na zajedništvo, koje, veoma često zaboravljamo. Priču donosi naša Tatjana Drljić.

Do njihovog zadnjeg daha, kako su to svojevremeno jedno drugom i obećavali, kroz život su koračali zajedno, držeći se za ruke. Upravo tako, s rukom u ruci, tragično je završio život dvoje zaljubljenih mladih ljudi, u 25. godini života.

Boško i Admira, Srbin i Bošnjakinja, ubijeni su snajperskim hicima 1993. godine, u trenutku kada su pokušali napustiti Sarajevo, da bi mogli ostvariti planove o zajedničkom životu. Nakon što su im zaraćene strane dozvolile da prođu liniju razgraničenja, preko Vrbanja mosta, tada, Ničije zemlje, prvo je pogođen Boško, a zatim i Admira. Dopuzala je do njega i nekoliko minuta kasnije, u njegovom zagrljaju i izdahnula.

Ovaj zaljubljeni mladi par ležao je sedam dan na mostu koji je grad dijelio na dva dijela, a ta slika obišla je čitav svijet, zahvaljujući američkom reporteru Kurtu Šorku, koji je prenio priču o njihovoj ljubavi. Tijela Boška i Admire izvukli su pripadnici vojske Republike Srpske, a suprotstavljene strane u sukobu međusobno su se optuživale za smrt mladog para.

Tragična sudbina spriječila je dvoje mladih ljudi da zajedno prožive život. Od 1996. godine, u vječnosti, njihovi posmrtni ostaci počivaju zajedno, na gradskom groblju u Sarajevu.
Ispod njihovog groba vječni smiraj pronašao je i Šork, koji je zadivljen snagom njihove ljubavi, izrazio želju da bude sahranjen pored njih.

Ljubav Admire i Boška bila je inspiracija za mnoge članke, pjesme, priče, ali i dokumentarni film, kroz koje će njihova priča živjeti i biti metafora hrabrosti i zajedništva, ali i užasa i besmisla tog vremena.