Upozorenje profesora: Harvard bi se trebao pripremiti da se preseli u inostranstvo

No kako piše univerzitetski profesori Maciej Kisilowski i Anna Wojciuk pišu za Foreign Policy, Trumpova verzija "raznolikosti stavova" zapravo je poziv da se potkopaju napori za očuvanje različitosti i da se cenzurišu oni koji se suprotstavljaju njegovim politikama i uvjerenjima. Administratori Harvarda pokazali su zavidnu odlučnost u suprotstavljanju njegovim napadima, ostvarivši taktičke pobjede na sudovima kojima su barem privremeno zaustavili neke od njegovih autoritarnih mjera. No, nedavno izvještavanje New York Timesa otvara zabrinjavajuću mogućnost: da bi univerzitet mogao barem djelimično popustiti pred predsjednikovim zahtjevima.

Oni insistiraju da, ako Harvard želi ostati vjeran svojim principima, ne smije popustiti pred Trumpovom administracijom. Univerzitet mora biti spreman da se suoči s troškovima koje takva hrabrost nosi.

"Radili smo kao profesori u Mađarskoj i Poljskoj, dvjema zemljama koje se također suočavaju s autoritarnim populizmom. Naša iskustva pokazuju da, kada desničarski režimi ciljaju prestižne univerzitete, jedina održiva strategija za dugoročno preživljavanje može biti da se barem dio djelatnosti premjesti u gostoljubivije jurisdikcije", pišu oni, a smatraju da u slučaju Harvarda, preseljenje u inostranstvo moglo bi ojačati globalni ugled univerziteta i pomoći da sačuva svoje temeljne vrijednosti.

Trumpov populistički priručnik snažno podsjeća na politiku mađarskog premijera Viktora Orbána, koji vlada zemljom od 2010. godine, i poljske stranke Pravo i pravda (PiS), koja je bila na vlasti od 2015. do 2023. Desničarski režimi u obje zemlje nemilosrdno su napadali nezavisne institucije, uključujući sudove, medije i civilno društvo.

Univerziteti zauzimaju posebno mjesto na autoritarnoj listi meta. Institucije poput Harvarda potkopavaju ciljeve krajnje desnice time što razotkrivaju njenu moralnu bankrotiranost i intelektualnu nedosljednost.

Trumpova ideja je neostvariva u akademskoj zajednici

Autori smatraju da je "raznolikost stavova" koju Trump zahtijeva od Harvarda jednostavno neostvariva — ne zbog inherentne ljevičarske pristrasnosti univerziteta, već zato što ključne postavke svjetonazora njegove administracije ne mogu izdržati ozbiljnu akademsku analizu.

Negiranje klimatskih promjena i antivakserska retorika nisu validne naučne pozicije. Nijedna ozbiljna teorija pravde ne bi podržala politiku koja ubrzava doseljavanje bijelih Afrikanera iz Južnoafričke Republike, dok odbija crne i smeđe izbjeglice koje bježe od rata i klimatskih katastrofa. Nijedna vjerodostojna pravna doktrina ne opravdava izraelsko ponašanje u Gazi niti Trumpove prijetnje aneksijom teritorija silom. Nijedno iskreno čitanje američke historije ne može zanemariti njenu duboku isprepletenost s rasizmom, pišu oni.

Trump zasigurno razumije da su veliki dijelovi njegove agende intelektualno neodbranjivi, ali također zna da se univerziteti mogu kooptirati. Kroz historiju su čak i institucije posvećene naučnom napretku služile nepravdi i nepravednim društvenim normama. U nacističkoj Njemačkoj, pravnici su veličali moći vođe dok su biolozi davali legitimitet pseudo-naučnim rasnim teorijama. U Sjedinjenim Državama, žene i manjine su dugo bile isključene iz akademskog života — naslijeđe koje je i danas vidljivo u istraživanjima koja zanemaruju ove grupe.

Trump i njegovi saveznici izveli su snažnu pouku iz historije: akademski prestiž ne samo da može legitimizirati nepravdu, nego i transformisati dominantne društvene norme. Dvostruki potencijal univerziteta — za politički otpor ili podršku — čini ih ključnim metama budućih autoritaraca. U cijeloj Istočnoj Evropi, takvi lideri nastojali su ne samo ograničiti akademsku slobodu, već i preuzeti akademsku moć.

U Poljskoj je populistička vlada PiS sprovela opsežne reforme visokog obrazovanja. Maskirane jezikom odgovornosti i produktivnosti, te mjere su podigle nepoznate, ideološki bliske poljske katoličke časopise do istaknutosti — ponekad ih rangirajući rame uz rame s uglednim publikacijama poput Nature. Vlada je koristila nove rang-liste časopisa za dodjelu grantova i određivanje akademskih napredovanja.

Finansiranje se usmjeravalo ka institucijama koje su odražavale PiS-ovu agendu. Upravljanje univerzitetima je centralizovano, prenoseći moć s nezavisnijih univerzitetskih senata na rektore. Čitave institucije, poput Istraživačkog centra Nikola Kopernik, osnovane su i kadrovski popunjene lojalnim političkim imenovanjima — kao dio otvorene strategije za stvaranje konzervativne kontra-elite.

Primijer Mađarske

Ovaj model akademskog preuzimanja dobro je funkcionisao u relativno ravnom javnom univerzitetskom sistemu Poljske. Ali u Sjedinjenim Državama, akademsku sferu čini nekolicina privatnih institucija s nesrazmjernom moći — a Harvard je na prvom mjestu među njima. Te elitne škole oblikuju nacionalnu akademsku kulturu, dijelom zato što njihovi doktoranti kasnije čine nastavno osoblje širom zemlje. Trumpovi napadi na akademsku zajednicu tako su mnogo direktnije uporedivi s onim što se dogodilo u Mađarskoj, gdje je Orbán 2018. godine protjerao najuticajniju akademsku instituciju u zemlji, Centralnoevropski univerzitet (CEU).

U poređenju CEU i Harvarda, New York Times je napisao da je CEU "mnogo manji i da nikada nije imao moć poput Harvarda". Ali autori smatraju da je ta procjena pogrešna. U Mađarskoj je CEU imao jednaku ili čak veću ulogu nego što Harvard ima u SAD-u. CEU finansira mađarsko-američki filantrop George Soros i privlači studente iz više od 100 zemalja. Prije protjerivanja, CEU je bio jedini veći međunarodni privatni univerzitet u Mađarskoj. Njegovi naučnici osvajali su nesrazmjerno veliki dio evropskih istraživačkih grantova dodijeljenih mađarskim institucijama.

Presudna uloga CEU-a u intelektualnom pejzažu Mađarske upravo je razlog zbog kojeg ga je Orbánov režim toliko nemilosrdno ciljao. Iako je Orbán sproveo i strukturne promjene slične onima u Poljskoj — poput zabrane akreditovanih studijskih programa iz rodnih studija — njegov napad na CEU postao je katalizator i žarišna tačka šireg napada na akademsku slobodu.

Uprkos naporima rukovodstva CEU-a da pregovara s mađarskom vladom, univerzitet je na kraju bio prisiljen da sve svoje akreditovane programe preseli u Beč. Ta tranzicija zahtijevala je da univerzitet obezbijedi nove prostore, dobije akreditaciju od austrijskih vlasti i pruži podršku profesorima i porodicama koje su morale napustiti Mađarsku.

Harvard bi se mogao suočiti sličnom sudbinom, naročito ako se Trumpov oblik autoritarizma nastavi i poslije njegovog drugog mandata kroz ideološkog nasljednika poput potpredsjednika J.D. Vancea. Prominentnost koja Harvard čini tako uticajnim također ga čini ranjivim. Za pokret "Make America Great Again" (MAGA), Harvard nije samo liberalna institucija: on utjelovljuje kulturni autoritet koji populisti preziru. Dobiti uticaj nad upravljanjem Harvardom i njegovim akademskim radom bio bi veliki udarac u širem nastojanju pokreta da preoblikuje dominantne liberalne intelektualne i kulturne norme.

Čak i ako Harvard uspije u svojim navodno pregovorima da postigne primirje s Trumpom ili dobije daljnje sudske bitke — kao što je to uspio u vezi s vizama za međunarodne studente, barem privremeno — i dalje će se suočavati s prijetnjama. Trump ili njegov nasljednik neće dozvoliti da univerzitet normalno radi dok prkosi nemoralnoj i anti-naučnoj agendi MAGA pokreta. Birokratska maltretiranja, pravna nesigurnost i zloupotrebe poput zahtjeva da podnosioci viza predaju istoriju svojih društvenih mreža američkim vlastima odvraćaće vrhunske globalne talente.

Zamrzavanje saveznih sredstava — ili čak tihi predrasud prema prijedlozima projekata povezanim s Harvardom — također će štetiti sposobnosti univerziteta da privuče najbolje studente i profesore. Kao što primjer Poljske pokazuje, promjene u sistemu poticaja mijenjaju akademsko ponašanje: ne želi svaki naučnik žrtvovati karijeru zarad principa. S vremenom bi, na primjer, vrhunski medicinski istraživači mogli tiho preći s Harvarda na institucije koje još nude pristup savezno finansiranim istraživanjima.

Još gore, slučaj CEU-a pokazuje koliko daleko može otići kampanja zastrašivanja akademske institucije.

Autori podsjećaju na vrijeme kada je Budimpešta bila oblijepljene bilbordima sponzoriranim od strane vlade, na kojima se Soros prikazuje kao neprijatelj. U jednom trenutku, provladine mađarske novine objavile su imena nekih profesora CEU-a i prozvale ih "Sorosovim plaćenicima".

S obzirom na Trumpove instinkte i retoriku, nije teško zamisliti slične epizode i u Sjedinjenim Državama. Čak i ako se udio međunarodnih studenata na Harvardu smanji, racije američke Imigracione i carinske službe u studentskim domovima ili učionicama mogle bi poslati zastrašujuću poruku budućim kandidatima i profesorima. Nije nezamislivo da vlada jednog dana proglasi diplomu s Harvarda diskvalifikacijom za rad u saveznoj službi, čime bi univerzitet postao manje privlačan domaćim studentima i dodatno ovisio o međunarodnim studentima koje možda više ne bi mogao sigurno ugostiti.

Zemlje širom svijeta bi se natjecale za Harvard

Harvard je izuzetno bogat i osnovan je prije nego što su Sjedinjene Države nastale. Ali autori navode da njihovo iskustvo pokazuje da nijedan stepen prestiža ili fonda ne može zaštititi univerzitet od odlučne neprijateljske države. Kada su vlade spremne da upotrijebe sve poluge moći kako bi napale akademsku slobodu, univerziteti više ne mogu pouzdano ispunjavati svoju osnovnu misiju obrazovanja studenata i provođenja značajnih istraživanja.

Na CEU-u, egzil je ostavio duboke ožiljke. Umjesto na svom najsavremenijem kampusu u centru Budimpešte, univerzitet sada radi u iznajmljenoj poslovnoj zgradi u stambenom dijelu Beča. Neki profesori i osoblje su preselili svoje živote, ali mnogi su napustili instituciju. Kako krajnja desnica jača širom Evrope, uključujući Austriju, nema garancije da današnje utočište neće postati sutrašnje ratište.

Ipak, egzil je donio i nove prilike. CEU sada ima možda najraznovrsniji nastavni kadar u svojoj historiji, dijelom zato što se Beč smatra atraktivnim mjestom za život i rad naučnika. Harvard, s mnogo većim resursima i globalnim prepoznatljivim imenom od CEU-a, ima još više mogućnosti da uspije u inostranstvu. Ako bi Harvard javno obznanio namjeru preseljenja, zemlje širom svijeta bi se natjecale da ga ugoste — a troškovi preseljenja mogli bi se podijeliti s novom državom domaćinom.

Iako je CEU premjestio svoje programe s diplomama u Austriju, zadržao je prisustvo u Budimpešti i nastavlja raditi istraživačke centre — zasad izvan domašaja mađarskih regulatora. Slično tome, Harvard može očuvati dijelove svog kampusa u Cambridgeu, Massachusetts. Djelimično preseljenje ne mora značiti potpuni odlazak.

"Naše iskustvo s akademskim preuzimanjima u Poljskoj i Mađarskoj daje oštru opomenu Harvardu — i liberalima uopšte. S obzirom na radikalizam i masovnu privlačnost krajnje desnice, povratka u liberalnu zonu komfora više nema. Svaki put naprijed zahtijeva poremećaje i žrtve", navode profesori.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad