BiH kao upozorenje za Ukrajinu: "Pravda ne smije biti predmet pregovora"

Ronc upozorava da naglo postignuto ili izvana nametnuto rješenje – posebno ono koje daje prednost “ravnoteži” umjesto funkcionalnosti – rizikuje da Ukrajinu pretvori u “rascjepkanu, oslabljenu državu zarobljenu u političkom limbu”.

“Nisu svi mirovi jednaki”

“Iskušenje da se prihvati bilo kakav mir samo da bi se zaustavio rat mora biti odbačeno. Nisu svi mirovi jednaki”, piše Ronc.

Ona za Al Jazeeru objašnjava strukturu BiH kako je definisana u Dejtonskom sporazumu, te ističe činjenicu da je rezultat toga “više od 180 ministara za populaciju manju od 3,5 miliona ljudi i država previše fragmentirana da bi se mogla efikasno upravljati ili reformisati”.

“Etničke podjele su uklesane u zakon, a nacionalistička blokada od tada koči napredak, uključujući i pokušaje priključenja Evropskoj uniji”, dodaje.

Ukrajina se suočava sa sličnim rizikom ako mirovni sporazum dodijeli “poseban status” ili federalnu autonomiju teritorijama pod ruskom okupacijom, poput Donbasa.

“Takvo uređenje bi u srce ukrajinskog političkog sistema ugradilo disfunkcionalnost i podjele. Proruski posrednici s pravom veta mogli bi blokirati pitanja odbrane, vanjske politike ili integracije u EU i NATO – dajući Moskvi uticaj u Kijevu bez ispaljenog metka”, smatra Ronc.

Objašnjava da bi stvorilo “unutrašnju blokadu koja bi iznutra podrivala ukrajinski suverenitet”.

“Iskustvo BiH pokazuje kako politička paraliza, proizašla iz strukturalnog kompromisa, može učvrstiti nestabilnost umjesto da je riješi. Za Ukrajinu bi to značilo budućnost oblikovanu ne mirom, već trajnom ranjivošću”.

Ova dinamika, kako piše Ronc, direktno se uklapa u viziju predsjednika Vladimira Putina o “Velikoj Rusiji”, u kojoj bivše sovjetske republike ostaju pod Moskovom dominacijom - “baš kao što su nacionalistički akteri na Balkanu pokušavali prekrojiti granice Bosne, Rusija nastoji dominirati Ukrajinom zamrzavanjem sukoba, a ne njegovim rješavanjem”.

Ovisnost o stranim akterima

Ronc piše da iskustvo BiH nudi još jedno upozorenje: opasnosti dugotrajne međunarodne uprave.

Objašnjava da Ured visokog predstavnika (OHR) i dalje ima široka ovlaštenja nad unutrašnjim poslovima BiH, te ističe da, iako je ovo tijelo korisno u sprječavanju obnovljenog sukoba, “ta struktura je zakočila razvoj institucija i ostavila Bosnu ovisnu o stranim akterima”. “Ukrajina mora odbaciti svaki mir koji joj oduzima suverenitet ili je stavlja pod neodređeni međunarodni nadzor”, ističe ona.

Mada smatra da privremena stabilizacija možda jeste nužna, Ronc je mišljenja da “Kijev mora ostati krajnji autoritet nad svojim zakonima, upravom i budućim pravcem”.

“Suverena država ne može postojati ako strane prijestolnice donose konačne odluke umjesto nje”, dodaje.

Ronc predlaže da se ponovo razmotri dekret ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog iz 2022. kojim se odbijaju pregovori s Rusijom dok je Putin na vlasti. Međutim, ističe da, iako je taj prijedlog “moralno opravdan”, možda ograničava manevarski prostor Ukrajine ako se globalne sile preraspodijele.

“Mir mora biti načelan, ali i strateški fleksibilan. Diplomatiji, baš kao i ratu, potreban je prostor za prilagodbu”.

Novi igrači za pokerskim stolom

Ronc zatim citira bivšeg ministra vanjskih poslova BiH Muhameda Šaćirbeja - "mirovni pregovori su kao poker".

Objašnjava da je u Dejtonu “Slobodan Milošević bolje razumio uloge od svojih protivnika”, da Alija Izetbegović “nije imao jasnu strategiju”, a da je Franjo Tuđman “dopustio da ponos određuje uslove”.

“A američki izaslanik Richard Holbrooke igrao je koliko za mir, toliko i za svoju političku ostavštinu”, smatra Ronc.

“Danas su za stolom novi igrači. Kako se politički vjetrovi u SAD mijenjaju, a figure poput Donalda Trumpa ponovo izranjaju, sve je veća opasnost da bi Ukrajina mogla biti tretirana kao pijun u većoj geopolitičkoj igri. To se ne smije dopustiti”, upozorava ona.

Ronc podcrtava da svaki trajan mir mora biti ukorijenjen u suverenitetu, pravdi i nacionalnom jedinstvu.

“Ukrajini su potrebne vjerodostojne sigurnosne garancije — ne samo obećanja, već stvarna sredstva odvraćanja buduće agresije. Pravda također ne smije biti predmet pregovora. Opšta amnestija za ratne zločine i saradnike ne bi donijela pomirenje, već samo odgodila suočavanje s istinom”.

Ističe da okupirane teritorije moraju biti reintegrisane pod ukrajinski zakon, a ne ostavljene u “pravnoj sivoj zoni kao autonomne oblasti ili teritorije pod upravom posrednika”. U suprotnom, “institucionalizira se podjela i stvara temelj za budući sukob”.

Također zagovara za Ukrajinu “dobro finansiran, strateški plan za obnovu i evropsku integraciju”, ističuči da je obnova fizičke infrastrukture ključna, ali da je jednako važno i ukorijeniti Ukrajinu unutar političkih i ekonomskih struktura Evropske unije.

"Nisu svi kompromisi put ka miru"

Prije svega, Ronc ističe da Ukrajina mora zadržati punu stratešku autonomiju — “pravo da bira vlastite saveze, oblikuje svoje institucije i određuje svoju budućnost bez prisile, bilo iz Moskve, bilo od dobronamjernih zapadnih partnera”.

“Ukrajina nije tampon-zona. Ona je suverena nacija čiji je narod platio izvanrednu cijenu za pravo na samoodređenje. To mora biti temelj svakog mirovnog sporazuma — ne ambicije stranih sila niti pogodnosti brzih rješenja.

Kompromis je sastavni dio diplomatije. Ali nisu svi kompromisi put ka miru. Bosna nas uči da manjkav mir može učvrstiti podjele, odgoditi ozdravljenje i zadržati zemlju zarobljenu između rata i istinske normalizacije”, navodi Ronc.

Na kraju ističe da je misija Ukrajine jasna: postići mir, ali ne po cijenu suvereniteta, jedinstva ili dugoročne održivosti.

“Završiti rat je teško. Izgraditi pravedan i održiv mir još je teže. BiH je uspjela u prvome. Ukrajina mora uspjeti u oboje”, piše ona.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad