
"Ova knjiga trebala bi imati 8372 stranice. Ali, bila bi to teška, preteška knjiga. Toliko bi bila teška koliko muke svaka majka nosi na svojim nejakim plećima..."
Srebrenički novinar Sadik Salimović izdao je knjigu pod naslovom „Majka“. Knjiga na prvi pogled izgleda kao i sve druge knjige, ima korice, ali za razliku od drugih između njih je samo jedan list na kojem je sa prednje strane tekst na bosanskom jeziku, a sa druge prevod na engleski.
Sadržaj teksta nabijen emocijom govori kao da ima 8372 stranica teksta, a ne samo jedna.
"Ideju za pisanje ove knjige dugo sam nosio u sebi. Radeći za Radio Slobodna Evropa posljednjih 23 godine na području Srebrenice intervjuisao sam mnoge majke koje su u ratu izgubile djecu bez obzira na vjeru i naciju, jer svaka majčina suza isto boli. Nije bilo lako slušati sve te priče tako da sam ponekad znao i zaplakati slušajući. One su svoju tugu i bol koji nose mogle pričati satima, a ja sam to morao staviti u tri minuta radijskog priloga. U suštini sve se svodi na isto, bol, patnja, tuga, neizvjesnost su isti, zajednički osjećaji koji povezuju sve majke koje su izgubile svoju djecu", kaže za N1 Sadik Salimović.
Knjiga sa jednim listom i 8372 stranice



Kako reče autor Salimović - ovo je najtanja knjiga na svijetu, a N1 ekskluzivno donosi cjelokupan sadržaj ovog neobičnog dijela.
MAJKA
Srebrenica, juli 1995 – 2023. godine
"Ejjjj! Pogledaj. 8372... Na velikom kamenu u Memorijalnom centru Potočari stoji broj 8.372. Ovo nije samo broj, Ovo su ljudi. Znaš li ti koliko je to? Previše je to. 8372. Da je 83 bilo bi puno. Ali je 8372. Da je i 72 i to je mnogo! Ova knjiga trebala bi imati 8372 stranice. Ali, bila bi to teška, preteška knjiga. Toliko bi bila teška koliko muke svaka majka nosi na svojim nejakim plećima. A još se nije umorila. Nosi tešku knjigu i danju i noću. A malo ko to vidi. Ona to krije. Svako veče majka legne na nišan. I ne može zaspati. Ni na jastuku ne bi zaspala. Ni noću ni danju majka nema sna. Nema sna majka. Sina nema majka. Nema sina, nema sna majka. Ni sina, ni sna nema. Jer, sin kad ode, kad sin ode, a ne javi se, kad ode bez pozdrava, kad ode bez nade da će se vratiti, on sa sobom ponese srce, snove i dušu od majke. Ostavi joj oči, da ga može čekati, da će ga možda nekad i vidjeti. U majčinom oku se i danju i noću suza začne. Kad bilo koja majka na ovom svijetu zaplače, uzburka se okean. Kad iz majčina oka suza padne, lome se granitne stijene najvećih planina. 8372... Ejjjj! Znaš li ti koliko je to?
Ne znaš ti kolika je majčina tuga. Ne zna ni ona. Potajno živi s njom. I tako godinama... Godinama nosi sa sobom tešku knjigu, nosi neispričanu, nezavršenu priču. Ako ti sada, dok čitaš, jednu suzu pustiš, olakšaćeš majci njenu bol. Biće ti zahvalna svaka majka. Znaće da nije sama. Jer, sin joj je sa sobom odnio sve. Samo joj oko ostavio da gleda. Da ga gleda, bar na slici, ako joj je ostala, ako je uspjela da sačuva neku njegovu sliku.
8.372 među kojima je bilo bilo više od 860 maloljetnika. Mnogo je ovo i da je samo broj. Ali nije ovo samo obični broj. To su bili ljudi. Od 11. jula 1995. godine, majka broji skoro 11.000 dugih dana i isto toliko besanih noći.
8372. Mnogo je. Da je i 72 i to bi bilo puno... Zato, Allahu, Bože milostivi, ne dozvoli da se okean uzburka, da se majčinom suzom ne lome tvrde granitne stijene visokih planina. Neka više ni jedan sin ne ode bez pozdrava, bez povratka... Mnogo je i jedan da ode, a kamo li 8372..."
Sadik je kaže knjigu napisao u jednom dahu, ali do njene realizacije i izlaska iz štamparije bio je dug put.
"Nekoliko štamparija nije se smjelo usuditi da to štampa jer nikad ranije nisu radili knjigu sa samo jednim listom, ali eto Harfo-graf se prihvatio posla i ja sam zadovoljan urađenim."
Salimović je i izdavač ove knjige i sve troškove je finansirao iz vlastitog džepa.
"Nisam tražio pomoć pri izdavanju knjige već sam pozajmio novac da platim štampanje. Volio bih kada bi se pojavio neki donator da pomogne kako bi se knjiga dijelila besplatno. Ja ne želim da prodajem ovu knjigu, ne želim nikakvu zaradu od toga jer bi bio grijeh uzimati zaradu na suzama majki kao što to neki čine", kaže Salimović I dodaje: " Najveći komplement za knjigu koja je juče izašla iz štampe dobio sam od jedne moje komšinice koja je to pročitala i rekla mi, - ja bih ovu knjigu predložila za Nobelovu nagradu. Kad je jedna Ćuprija na Drini mogla dobiti tu nagradu zašto ne bi i majke iz Srebrenice?"
Sadik Salimović je rođen 1955. godine u Srebrenici, a njegova zanimljiva životna priča je tema za sebe. Bio je sajdžija (časovničar) zlatar, diplomirani žurnalista na kraju kaže da je ne svojom krivicom postao NK radnik, jer su originalne diplome od srednje škole i fakulteta izgorjele zajedno sa njegovom kućom u Srebrenici, a arhiva srednje škole u Bijeljini i fakulteta u Beogradu takođe su izgorjele.
Prvi tekst objavio sa 10 godina, a novinarstvom se bavi od 1972. godine. Za 53 godina objavio oko 25.000 tekstova. Bio glavni urednik sportske redakcije u Tuzlanskoj televiziji (1994-2000.) više od dvadeset godina radio kao novinar dopisnik Radio slobodna Evropa, objavio je pet knjiga, napisao jednu, a režirao četiri pozorišne drame, bio službeni fotograf na SORA u bivšoj Jugoslaviji... Danas je penzioner u Srebrenici sa minimalnom penzijom, a do pred rat je slovio za jednog od pet-šest najbogatijih ljudi u Srebrenici, jer je imao tri svoje zlatarske radnje u kojima je vještim rukama stvarao nakit po želji.
Prema njegovim riječima, imao je oko sedam kilograma zlata što mu je ostalo kada je iz Srebrenice morao izbjeći u Tuzlu.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare