Mamini sinovi Domovine

Kolumne 31. jan 201714:48 > 01. feb 2017 12:43
N1

Nakon gotovo deset godina Hrvatska je razmažene mamine sinove odlučila vratiti u kasarne. Nitko ne zna gdje je odlučeno da se ponovo uvodi obavezni vojni rok, nitko ne zna tko je to odlučio, nitko ne zna kad i kako, tek hrvatski će srednjoškolci opet, kao nekad, s maturalnog plesa na šišanje i postrojavanje.

Odahnut će roditelji na rubu živčanog sloma, odahnut će hrvatska estrada na rubu stečaja – već se za ZAMP i provincijske radio stanice pišu davorije, budnice i oproštajnice iz famoznog trokuta majka-dragana-vojska – a odahnut će i Domovina na rubu vlastitoga geostrateškog položaja: njeni najbolji sinovi, ponosni novi vlasnici osobnih iskaznica i glasačkog prava, svoja će prva punoljetna ljeta – kako smo izvoljeli biti obaviješteni – provoditi u ljetnim kampovima Hrvatske vojske, gdje će od prištavih golobradih bilmeza već do jeseni postati oznojeni, dlakavi muškarci.

Zabrinuti su samo profesionalni zaštitari Domovine, što izražavaju osnovanu sumnju u zadani rok za pravljenje muškaraca, ističući kako su tri-četiri tjedna – koliko će trajati vojna obuka – jedva dovoljna da se prosječnog hrvatskog punoljetnog bilmeza nauči rastaviti i sastaviti automatsku pušku, te rafalnom paljbom precizno pogoditi stranu svijeta, a kamoli da se od njega napravi dobar hrvatski katolički mužjak, branitelj i vitez.

Tko god, međutim, da je donio odluku o vraćanju obaveznog vojnog roka, nije je donosio napamet. Da je naraštaju odraslom na maminom kakau, tatinoj alimentaciji i Appleovom iPhoneu par tjedana rastavljanja i sastavljanja kalašnjikova upravo egzistencijalno nužna, pokazuju i sva recentna istraživanja hrvatske srednjoškolske mladeži, počevši od onoga Eurostatova prije koji mjesec, koje je pokazalo da je Hrvatska apsolutni europski rekorder po udjelu maminih sinova: gotovo osamdeset posto muškaraca od osamnaeste do trideset četvrte u Hrvatskoj živi s roditeljima! Očekujete li, eto, da vas pretpostavimo u slučaju rečemo velikosrpske agresije brane proćelavi, dežmekasti tridesetogodišnjaci iz dječjih soba s požutjelim posterima Justina Biebera i Lidije Bačić, najbolje da odmah počnete polako učiti ćirilicu.

Kako, naime, u Hrvatskoj mamine i tatine srednjoškolce odgajaju njihove mame, tate i srednje škole?

Prije mjesec dana, na primjer, Odjel za promicanje mentalnog zdravlja i prevenciju ovisnosti pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo objavilo je rezultate ESPAD-ova istraživanja prema kojima hrvatski školarci na internetskim društvenim mrežama provode šest dana tjedno, a čak trećina ispitanih mladića posjećuje kladionice. Prema Europskom istraživanja o pušenju, pijenju alkohola i uzimanju droga među školskim učenicima, hrvatski su srednjoškolci i u tim disciplinama visoko iznad europskog prosjeka, peti u EU: trećina puši, a više od devedeset posto je probalo alkohol – samo u posljednjih mjesec 55 posto njih je iskusilo pijanstvo, a 47 posto popilo u jednoj prigodi pet i više pića.

Zašto hrvatski srednjoškolci piju?

Bit će iz istih razloga kao i njihovi roditelji. Francuski istraživač Felix Marquardt nedavno je proveo opsežno istraživanje među mladima u šezdeset četiri zemlje svijeta, uključujući i Hrvatsku: koristeći se datotekama međunarodnih organizacija, poput Svjetske banke, OECD-a i UNESCO-a, odnosno podacima o zdravstvenom stanju mladih, njihovim mogućnostima za edukaciju i zapošljavanje, troškovima zdravstvenog osiguranja, pristupu modernim tehnologijama i još pedesetak indikatora, ustvrdio je da je po indeksu prosperiteta, koji obuhvaća javne financije, ekonomiju i politički utjecaj, te optimizam mladih – ono dakle što očekuju od života u budućnosti – Hrvatska na izvanrednom posljednjem, 64. mjestu.

To je nova hrvatska mladež: prema drugom jednom nedavnom istraživanju, kojega su među mladima provele Centar za mirovne studije, Gong i Mreža mladih Hrvatske, četvrtina srednjoškolaca misli da je uloga građana da poštuje i pokorava se odlukama Vlade, a čak trećina učenika prvih i drugih razreda srednje škole čak i nakon godinu dana učenja o građanskom odgoju još uvijek smatra kako su ljudska prava definirana Biblijom.
Politička pismenost hrvatskih srednjoškolaca bila je predmetom i iznimno opsežnog istraživanja među učenicima završnih razreda, čije je rezultate nedavno objavio Institut za društvena istraživanja u suradnji s GONG-om i GOOD Inicijativom. Po tom istraživanju, trećina hrvatskih maturanata vjeruje kako je poželjno da političkom scenom duže vremena dominira jedna jaka stranka, čak dvije trećine njih misli kako nema društvenog napretka bez poštivanja autoriteta u obitelji, školi i državi, gotovo polovica nema čvrsti stav, ili pak čvrsto vjeruje kako se vlasti i moćnicima nije mudro zamjerati, dok više od četvrtine njih misli kako je mišljenje većine uvijek najbolje.

Više od polovice smatra kako neke medije u Hrvatskoj treba ukinuti, više od trećine bi u slučaju važnih tema ograničilo mogućnost da svi ljudi u medijima otvoreno mogu iznijeti ono što misle, a fantastična trećina njih ili nema stav, ili pak čvrsto vjeruje kako nije pametno iznositi vlastito mišljenje, jer čovjek nikad ne zna hoće li zbog toga nastradati.

Trećina hrvatskih maturanata posve je tako ravnodušna, ili se izričito protivi ideji da bi Hrvatska trebala zaštititi prava nacionalnih manjina, četrdeset posto nema ništa protiv ili pak čvrsto vjeruje kako bi etnički Hrvati trebali imati veća prava od ostalih stanovnika Hrvatske, samo petina bi dopustila korištenje jezika nacionalnih manjina u službenim prostorijama državnih institucija, a gotovo dvije trećine njih smatra kako je prioritet vlasti očuvanje nacionalnog identiteta. Šezdeset posto njih, recimo, misli kako hrvatske branitelje ne treba osuđivati zbog eventualnih zločina u Domovinskom ratu, ili pak o tome nema nikakav stav. Četvrtina smatra kako bi katoličanstvo trebalo proglasiti jedinom religijom Hrvata, a petina misli kako su jedino katolici pravi Hrvati. Gotovo osamdeset posto hrvatskih maturanata, uostalom, vjeruje u Boga.

Dvije trećine njih smatra stoga da homoseksualne osobe ne bi u javnosti trebale isticati svoju seksualnu orijentaciju, a polovica vjeruje da je homoseksualnost vrsta poremećaja ili bolesti, te bi homoseksualcima, zbog lošeg utjecaja na mlade, zabranila javne istupe. Ista polovica maturanata misli da ne treba kažnjavati isticanje fašističkih simbola u javnosti, a samo nešto više od četvrtine njih smatra da je NDH bila fašistička tvorevina.

To je nova hrvatska mladež: prema ranijem jednom istraživanju, kojega je Institut za društvena istraživanja proveo u suradnji sa Zakladom Friedrich Ebert, čak sedamdeset posto mladih ne bi dopustilo Romima da žive u Hrvatskoj, jedva petnaest posto toleriralo bi Srbina za susjeda, a samo sedam posto ne bi imalo ništa protiv Srbina kao bračnog partnera. Prije mjesec-dva – kad smo već kod partnera – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje CESI u Zagrebu je, recimo, predstavio rezultate svog istraživanja „Prevencija nasilja u vezama mladih“, prema kojemu čak trećina hrvatskih srednjoškolaca opravdava nasilje u vezi, petina ima to iskustvo, a jednako toliko ih je i samo u vezi bilo nasilno. Više od trećine hrvatskih srednjoškolaca vjeruje kako je žrtva nasilja napravila nešto što je uzrokovalo takvo ponašanje partnera, a gotovo polovica njih – 45 posto! – smatra kako mladić ima pravo udariti djevojku ako ga ljuti, ne sluša, sumnja da je nevjerna ili ne vodi brigu o njemu kako bi trebala.

To je, eto, nova hrvatska mladež: ostalo je samo još da je naučimo rukovati automatskim oružjem.

Nakon dvadeset pet godina, odgojili smo cijele generacije golobradih, prištavih maminih sinova što nikakve nade u budućnost nemaju, pa piju jeftin alkohol i vrijeme provode po društvenim mrežama i kladionicama, vjeruju samo u Boga i misle kako su ljudska prava definirana Biblijom, prizivaju jaku vlast, spremno joj se pokoravaju i drže jezik za zubima, ne bi davali prava manjinama, ne bi Srbe, Rome i homoseksualce u blizini, nemaju ništa protiv NDH i fašističkih simbola, opravdavaju nasilje u vezi i smatraju kako djevojke treba mlatiti ako ih ne slušaju i ne vode brigu o njima.

A onda ih odlučili na kraju srednje škole, čim se otrijezne od maturalne večeri, naučiti kako da rastave i sastave kalašnjikov, umetnu šaržer s trideset metaka i prebace s pojedinačne na rafalnu paljbu.

Još im je, naime, cijelih petnaest godina živjeti s vama.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.