Admir Glamočak za N1: Kulturnjake niko ništa ne pita

Kultura 20. nov 201710:51 > 10:55
Podijeli:
Izvor: N1

Admir Glamočak, glumac, režiser i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti bio je gost emisije Novi dan na N1 - gdje je kazao da pored toga što ima mnogo obaveza, i pretrpan raspored sa mnog žara radi sve.

“Mnogo radim, a čini mi se kako sam završio Akademiju. Kad ne radim, nešto nije u redu. Sa jednakim žarom radim sve, a ja mislim da ne može drugačije. Sve što čovjek radi – mora raditi sa strašću, ulagati mnogo energije da bi se iskazalo poštovanje ljudima”.

“Površnost se vidi kao i uvijek. To je ono, ljudi smo i primijećujemo kada je neko nepripremljen za posao koji radi i obratno”, naveo je Glamočak.

On je za N1 najavio premijeru nove predstave u Pozorištu mladih – koja je adaptacija zanimljivog francuskog teksta, koju je uradio Almir Imširević.

“Dobili smo sarajevsku priču, ne onako sistemom šaka u oko, ali je angažovana predstava o sarajvskoj porodici srednje klase na jedan duhovit način, sa druge strane na na način na koji se nadam da će svima nama postaviti pitanja da li smo možda mogli biti bolji”, izjavio je u razgovoru sa Almom Dautbegović Voloder.

Predstava na lagan način postavlja neka izuzetno bitna pitanja, na koje nemamo odgovore – ocijenio je Glamočak.

“Dobro je da kritika postoji, ovo malo što je ima”, dodao je iz konstataciju da je to jedan od tragova koji ostaje nakon posla u teatru.

“S druge strane, kritičari za razliku od rijetkih koji analitiki prilaze, danas se to svede na prepričavanje sadržaja i lični utisak. Za mene je najvažnije kako publika prihvata pozorišnu predstavu koju radimo. Ako je sala puna, ako publika aktivno učestvuje u tome šta se dešava na sceni. Sve je stvar ukusa, a o ukusima se ne raspravlja”, izjavio je Glamočak.

On je ocijenio da se teatar događa “sad i ovdje”, a ako ne dotiče publiku – nije teatar.

“Ne može on finansirati sam sebe, društvena uloga je ogromna, nahraniti duh, postaviti pitanja, dati rješenja. Rijetki su ljudi čiji posao ima privilegiju da sa scene kaže nešto što ne mogu reći ljudi koji se bave potrebnim poslovima”.

A da li su kulturnjaci glasni?

“Nisu, niko ih ništa ne pita. Predstave u kojima ih vidimo – jedino su mjesto gdje mogu biti glasni. Trebali bi imati sindikat glumaca, koji će štititi izvođačka prava, određivati neke ljudske stvari, ne može glumac raditi 16 sati sa jednakim žarom i rezultatom koji od njega očekuje reditelj, publika…”

Komentarisao je i regionalni uspjeh Audicije.

“Meni je iznenađenje da je odjek jednak gdje god da smo igrali. Predstava je dobila notu koja je produbila nostalgiju u ljudima. Nerviralo me to ‘prije je bilo bolje’, nemam pojma – ne sjećam se. Trenutno, u ovom periodu, kada često igramo Audiciju – to su zbilja takve emocije kod publike, ali i kod nas u susretu sa publikom”, izjavio je Admir Glamočak.

“To što doživimo poslije predstave, ono ‘hvala vam jer nismo znali da postoji nešto što nas oplemenjuje’, to je divno”, kazao je.

Za kraj dodao je kada glumce sa scene isprate sa ovacijama – to je pravi osjećaj, a sa Audicijom je stvorio osjećaj kao da radi nešto što nije radio sa jednakim žarom prije 30 godina.