Posjetitelji u Spomen Kući Svetozara Ćorovića u Mostaru, imaju priliku pogledati jedinstvenu izložbu fotografija Zdzisława Beksińskog pod nazivom "Unutrašnji autoportret", koja je nastala krajem '50 godina, a itekako se može porediti sa današnjim vremenom i stanjem u BiH.

Slikar, fotograf i kipar – bogat i šarolik likovni opus Zdzisława Beksińskog ukazuje na svestranog i talentovanog umjetnika. Važno mjesto u njegovom umjetničkom naslijeđu zauzima fotografija, čime je još polovinom ‘50-ih godina, kada nastaje ciklus “Unutrašnji autoportret”, smatran najvažnijim avangardnim fotografom.

“Radi se o fragmentiranim likovima, o fragmentima prostora, aluzije su na jedan depresivan ambijent kakav jeste bio poslije II svjetskog rata u Poljskoj. Vidimo teme unutrašnje borbe sa depresijom, sa anksioznošću vremena u kojem je živio”, kazao je kustos Boris Filipić.

Uprkos toj formi glavna motivacija mu je bila unutrašnja ekspresija. Česti modeli su mu bili supruga i sin, koji su mu služili da izrazi sebe. Iako su fotografije nastale nakon Drugog svjetskog rata, itekako se mogu povezati sa današnjim stanjem u našoj zemlji.

“On je pokazivao fragmente stvarnosti koju je on stvarao, ne toliko koliko one prikazuju samu stvarnost, nego je on kreirao stvarnost koju on vidi. Možemo povezati sa stanjem u BiH koje je poprilično depresivno i tmurno, a umjetnost bi trebala biti odraz vremena i društva u kojem živimo”, naveo je kustos Nikola Rončević.

Beksiński je imao tragičan i pomalo apsurdan kraj. Prvo mu je preminula supruga, nakon par godina ubio mu se sin, da bi na kraju on bio ubijen.

“Prije same smrti, završio je sliku, krst, koji je njegov čest motiv u slikama i fotografijama iako sam nije bio religiozan, ali je vidio krst kao simbol smrti i prolaznosti. Tako da je ta poslijednja slika, koju je naslikao, neka vrsta njegovog nadgrobnog spomenika”, rekao je kustos Boris Filipić.