Tekuća 2019. sve češće se pominje kao godina postizanja trajnog sporazuma između Beograda i Prištine, 2019. godinom licitiraju i u Briselu i u Prištini. Vašington povećava pritisak na obje strane u dijalogu, a zvanični Beograd šalje oprečne poruke.

Analitičari, s druge strane, ocjenjuju da u situaciji zamrznutog konflikta i rastućih napetosti takav scenario nije ni vjerovatan, ni poželjan.

Na panelu Minhenske bezbjednosne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je o budućnosti dijaloga Beograda i Prištine: “Ne odbacujem mogućnost da dođemo do kompromisnog rješenja, ali danas smo, nažalost, veoma daleko od toga”.

I da se taj veoma daleki put pređe bilo je dovoljno tek dva dana – kada u intervjuu za američki Bloomberg, srbijanski predsjednik kaže da je za postizanje konačnog dogovora sa Prištinom došlo vrijeme.

“Obje strane znaju šta hoće i to nije tako daleko kako se čini. Ali biće gore nego pakleno teško. Okončanje spora između Grčke i zemlje koja se sada zove Republika Sjeverna Makedonija, bilo je lakše”, naveo je Vučić.

 Da li vjerovati Vučiću sa panela, Vučiću za Bloomberg ili zamjeniku direktora Kancelarije za KiM koji na RTS-u ponavlja tezu da će se dijalog teško pomjeriti sa mrtve tačke, jer Priština nije spremna na kompromis.

“Tači ponavlja da će biti sporazuma, da su spremni, a kako? Tako što se pozivate na Ustav koji ne priznajemo? U Briselu smo, jer vas ne priznajemo. Ako sami možete da riješite probleme, zašto niste ušli u UN i Interpol. Ako međunarodna zajednica želi da se pronađe rješenje, mora u tom rješenju da učestvuje Beograd, da srbijanska strana ne može da bude strana koja doživljava poraze”, naveo je Petar Petković, pomoćnik direktora Kancelarije za KiM.

U Prištini su u nedjelju proslavljali – 11 godina nezavisnosti, kada je predsjednik Kosova Hašim Tači rekao da je 2019.  godina u kojoj očekuje konačno razriješenje kosovskog čvora.

Analitičari, pak, tvrde da je takva ideja “historijskog momentuma” tek prazna floskula.

“Kad ne znate šta da radite vi smišljate riječi za to da opišete što ne znate da uraditi. To je jedna od tih sintagmi koja je rođena, takozvani historijski momentum. I to zaista traje od 2017, 2018, 2019. Radi se o jednom pritisku Amerike. Iz nekog nepoznatog razloga, američka administracija, onaj State Department misli da se to može završiti do kraja marta dok još Mogherini u političkom životu. U suštini pomaka nema, mi se negdje sada nalazimo u situaciji koja je iza one 2013, kada je potpisan prvi Briselski sporazum”, ocjenjuje Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose.

Da pritisak za hitnim rješenjem dolazi spolja, vjeruju i Srbi na Kosovu.

“Ovo je sve opterećeno jednim nametnutim stavom da sve mora biti riješeno sada, da sve mora biti riješeno odmah na brzinu i preko koljena… Svi strahujemo šta će biti kada dođe mart, jer mi vrlo dobro znamo da se sva turbulentna politička dešavanja na Kosovu dešavaju upravo u prvim mjesecima proljeća”, primjećuje Stefan Filipović iz Centra za mir i toleranciju.

U situaciji u kojoj su prištinske takse na robu iz Srbije i dalje na snazi, a dijalog zamrznut, analitičarima je teško da poveruju da je bilo šta moguće riješiti do kraja godine i sumnjaju da bi hitna rješenja donijela trajni mir.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.