Otužna lakrdija ide dalje bez trunke savjesti, zdravog razuma i poštivanja srpskog naroda

Nije rijetkost da neko fiktivno književno djelo kasnije dobije potvrdu u stvarnom životu, ali kada apsurdna travestija Daniila Harmsa ili bizarni skeč Montyja Pythona postane realnost političkog života jedne zemlje i njenog lidera, onda je to svakako nešto što izaziva pažnju, potvrđuje genijalnost autora i tragičnost realnog protagonista.

A upravo smo svjedoci jednog takvog “ovopločenja”, otjelotvorenja klasične farse i sprdačine. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić njihov je otužni epigon, potvrdio se kao ostarjeli i već svima dosadni i predvidljivi “drama queen”, ali priprema sam sebi i protiv sebe političku krizu kojom želi sve prevariti, kao u onoj interpretaciji vica Bate Stojkovića iz filma “Idemo dalje” – “Ne zna kako ide vic, ali na kraju Srbin njih sve nadmudri”. Vučiću je baš tako ispričani vic glavna politička vodilja.

Dakle, on u svoj svojoj patnji i mučeništvu preko svog glavnog medijskog trola Dragana J. Vučićevića, formalnog glavnog glasnogovornika Vučićeve politike, u tabloidu Informer najavljuje ni manje ni više nego – ostavku! On je rekao da, po informacijama koje je dobio s Andrićevog venca, Aleksandar Vučić “planira podnijeti ostavku” kako bi “nekom drugom prepustio da uvede sankcije Rusiji i prizna nezavisnost Kosova”.

Ubogo, a ne zabavno

Vučićeva ostavka došla bi u obzir kada bi pritisci na Srbiju bili toliki da ih država (a ne Vučić) ne može izdržati. Ovo čak više nije ni zabavno, ubogo je. Na možebitnu ostavku reagirao je i Vučićev bliski suradnik Vladimir Đukanović, koji je pak optužio i neke iz vladajuće Srpske napredne stranke koji Vučića, kaže, tjeraju na taj potez. Vučić sve predstavlja kao pritisak da prizna Kosovo, što on ne želi – “neka to učini netko drugi”. Ali njegova medijska mašinerija se zakotrljala u pravcu “što ćemo mi jadni bez Vučića!

Ostat ćemo bez Kosova, a on dok mediji bruje o njegovu odlasku kaže: ‘Srbiji se prijeti. Njen opstanak je u pitanju! Hoće da nas slome!‘”. No, i dalje ne najavljuje, unatoč informacijama iz Moskve, da će ići na usklađivanje s bruxelleskom politikom, odnosno uvođenje sankcija Rusiji. “Ne prijeti nitko danas meni kao Aleksandru Vučiću. Prijete neskriveno cijeloj našoj zemlji i njenom opstanku”, kaže Vučić, izjednačavajući sebe s državom i nacijom. Naime, srbijanski predsjednik želi ucijeniti svoju javnost najavama da bi on i mogao uvesti sankcije Rusiji, kada nakon toga, kako on kaže, ne bi uslijedio pritisak da prizna Kosovo (koje je formalno već priznao, ako ništa drugo time što pregovara o ulasku u EU bez Kosova!).

‘Uzdati se u Rusiju‘

Jer, po njemu, Srbija se po tom pitanju može pouzdati jedino u Rusiju, koja, doduše, priznanja paradržavnih tvorevina u Ukrajini i aneksije ukrajinskog teritorija i opravdava “kosovskim presedanom”! No, cijeli ovaj providni kalambur Vučić izvodi samo dan nakon što je dobio katastrofalno izvješće iz Bruxellesa, kada mu je poručeno da će mu zamrznuti pregovore o članstvu, možda čak i nanovo uvesti vize, te da je percepcija Srbije u Europi na najnižim granama od 1999. godine i agresije na Kosovu, a iz Moskve su ga prozreli da im sprema uvođenje sankcija (pokušali su sakriti dolazak Lavrovljeva zamjenika u Beograd!?) premda se on kune da to neće učiniti.

Vučić se domislio kako bi mogao sve to izvrdati – ponudit će ostavku na mjesto predsjednika Srbije! Kakva laža i paralaža! Dakle, iz Europe upozoravaju Vučića da je konačno došlo vrijeme, i nema više odlaganja, da uskladi svoju vanjsku i sigurnosnu politiku s EU, a to znači da uvede sankcije Rusiji ili će ga skrenuti s europskog puta na šumski makadam, dok se ne popravi. Iz Moskve mu isto prijete, ne znamo, barem javno, s čim konkretno, ali se između redaka može iščitati da oni (navodno) na lageru u Srbiji imaju dovoljno njegovih nasljednika koje bi mogli instalirati!

Zatajeni posjet

Zatajeni zamjenik Putinova prvog diplomata Lavrova Aleksandar Gruško izjavio je, prenosi srpski Sputnjik, kako bi “Moskva bila razočarana ako bi joj Srbija uvela sankcije” te je uvjeren “da svaka vlada koja se rukovodi nacionalnim interesima neće vršiti politički harakiri uvođenjem sankcija protiv Rusije”. Gruško sigurno nije slučajno uporabio baš termin – harakiri! No, urednik portala Nova.rs Milenko Vasović je, naravno, siguran, kao i većina preostale trezvene javnosti u Srbiji, da predsjednik Vučić neće podnijeti ostavku i da je sva ta halabuka tek predstava za unutarnje potrebe.

“To je nezamislivo ako se gleda kako se on ponaša, što radi i ako se ima na umu kako se stvarao i kako se stvara kult vođe. To se ne radi da bi se podnijela ostavka, već da bi se neka bakica u zabiti nasekirala”, kaže Vasović. I profesor s beogradskog Fakulteta političkih nauka Đorđe Pavićević za list Danas također govori da je sve ovo igrokaz kojim se stvara atmosfera “da samo Vučić može sačuvati i Srbe i Srbiju”.

“Vučić ili propast. Vučićevićev nastup je dio istog narativa koji je pokrenut odmah nakon izbora. Aleksandar Vučić želi vladati u permanentnom izvanrednom ili ratnom stanju koje nije službeno proglašeno, već je dio stalne medijske produkcije”, kaže Pavićević. Politika Aleksandra Vučića svodi se na to “ne da bude Tito, nego da bude nešto između Svetog Save i cara Lazara, da ga pamte, da izgradi kult ličnosti veći nego ikada. Kako se gradi taj kult ličnosti – tako što okupiš oko sebe glupe, ružne i niske ljude i onda negativnom selekcijom pored Aleksandra Vulina i sličnih on postaje genije”, kaže za beogradsku redakciju N1 bivši premijer Zoran Živković.

No, to što ova Vučićeva otužna lakrdija ide dalje bez trunke savjesti, zdravog razuma i poštivanja vlastitog naroda pokazuje da je Dragan J. Vučićević “umirio” javnost. “Svi neka budu spokojni u ovim ratnim vremenima jer dok je predsjednika Vučića, Srbija neće uvesti sankcije Ruskoj Federaciji i priznati lažnu državu Kosovo.”

Vučić nastavlja šaradu i vrijeđa inteligenciju srbijanske javnosti koja sve više postaje njegov talac i sudionik suludog ponašanja piše Jutarnji.