Cotardov sindrom: Bolest zbog koje ljudi vjeruju da su mrtvi

Nauka 05. nov 201513:21 > 13:23
Facebook

Jeste li znali da postoji rijetko mentalno oboljenje zbog kojeg ljudi misle da su mrtvi, odnosno da ne postoje. O tome naime govori članakk Meeri Kim u Washington Postu, putem kojeg je objašnjeno postojanje Cotardovog sindroma.

“Sindrom hodajućeg leša” je izraz koji se koristi da bi se jednostavno objasnio ovaj psihološki fenomen. Ljudi koji boluju od njega snažno vjeruju u svoje nepostojanje, a stručno, Cotardov sindrom se objašnjava kao “bolest ljudskog zdravlja”, budući da manifest ne postoji u DSM-V klasifikaciji mentalnih bolesti.

Mnogi ljudi prave grešku kada ovaj sindrom poistovjećuju sa šizofrenijom ili kliničkom depresijom, mada to nije slučaj.

Slučaj Cotardovog sindroma je ekstremno rijedak, a oboljeli vjeruju da su samo “kost i koža koja se raspada”. Oni vjeruju da nemaju dijelove tijela, organe, ne rade normalne aktivnosti, poput doručka, pranja zuba ili kupanja.

Francuski neurolog Jules Cotard je prvi identifikovao ovu bolest kod jedne pacijentice 1800. godine. Jednu ženu je opisao ovako: “Ona nema mozak, nema nerve, pluća, stomak. Ona je samo komad kože i tijelo u raspadu”.

Esme Weijun Wang govorila je za Washington Post, budući da je ona bolovala od sindroma puna dva mjeseca. Iskustvo je opisala kao gubitak osjećaja za realnost, nakon što se probudila pored muža koji je umro mjesec dana ranije.

“Bila sam ubijeđena da sam i ja umrla na letu zajedno sa njim. Bila sam u zagrobnom životu, i to nisam tada shvatala”, kazala je. Njoj je ranije dijagnosticiran bipolarni poremećaj, a tek kasnije je shvatila, nakon brojnih terapija da “nije tijelo koje se raspada”.

Naučnicima još nije jasno kako dolazi do ovog poremećaja, niti šta uzrokuje Cotardov sindrom, mada se razmatra o nizu mogućnosti koje još nisu 100 posto potvrđene.

“Nisam morao da jedem, pričam ili radim bilo šta. Vjerovao sam u sopstvenu smrt”, kazao je Graham, Britanac koji je 2013. godine patio od Cotardovog. Nakon psihoterapije i lijekova bilo mu je bolje, ali traumatična iskustva ostaju.