Prvi intervju Igora Kojića nakon razvoda od Severine: Ovo je moja strana priče

Showbiz 27. sep 202217:19
Izvor: Timer.rs

Igor Kojić posljednjih je nekoliko mjeseci u središtu medijske pažnje zbog iznenadnog pomirenja s Milanom Popovićem, bivšim partnerom Severine Vučković. Kojić je javno obznanio da su on i Popović riješili nesuglasice te da je Milan doveo Aleksandra na njegov rođendan. Iz objava na društvenim mrežama očito je da su se Kojić, Popović i maleni Aleksandar družili na moru te da su Severinin sin i njegov bivši poočim ponovno uspostavili kontakt.

Igor Kojić i Severina Vučković bili su u braku od 2015. do 2021. godine. O braku sa Severinom i okolnostima njihovog razvoda Kojić dosad nije govorio za medije. U velikom intervjuu koji je sad dao za Index ispričao je kako je došlo do pomirenja s Milanom Popovićem, a progovorio je i o bivšoj supruzi.

Ovog ljeta ste odmarali na Hvaru. Tko je bio s vama?

Godinama ljetujem na hrvatskom primorju po čudesnim rajskim otocima. Sve je to jako blizu mom rodnom gradu Mostaru, odakle sam sredinom ljeta odlučio otići na Hvar, odnosno u Jelsu s prijateljima i svojom sestričnom Katjom. Čim smo stigli u Jelsu, prošetali smo po rivi, gdje sam se nakon dvije godine prvi put susreo s Aleksandrom. Gospod je najveći arhitekt.

S Aleksandrom ste živjeli pet godina i bili ste prilično bliski. Kako je izgledao susret s dječakom i kakav je to za vas bio osjećaj?

Taj susret je neopisiv i bio je jako emotivan za obojicu. Šetao sam sa sestričnom po rivi kada sam u jednom trenutku između dva suncobrana jednog restorana primijetio to malo anđeosko stvorenje kako gleda u mom smjeru. Pogledi su nam se susreli, Aleksandar potrčao k meni i skočio mi u zagrljaj koji je trajao, kažu 10 minuta, za mene 10 sati.

Osjećao sam se kao da me pogodila neka raketa ljubavi. U jednoj sekundi mi je sve prošlo kroz glavu, a siguran sam da je i njemu. Aleksandar je dio mog života, kao i ja njegovog, i zauvijek će ostati ugraviran u mom srcu.

OK. Kako je onda došlo do susreta s Milanom Popovićem?

Susret s Milanom se dogodio vrlo spontano. Nakon nekoliko dana od susreta s Aleksandrom sjedio sam sa svojim društvom u jednom restoranu kada se u jednom trenutku pojavio Aleksandar sa svojom braćom i sa svojim ocem. Jedini slobodni stol u tom restoranu je bio iza nas, točnije iza mojih leđa. Ima jedna poslovica koja kaže: “Ljudi često planiraju, a Bog se smije.”

Aleksandar i moja sestrična Katja, koju on jako voli, razmjenjivali su svoje interne šale, na što smo se svi spontano nadovezali. Ubrzo zatim ni Milan ni ja nismo ostali ravnodušni na cijelu situaciju pa smo se sami odvojili za drugi stol u susjednom lokalu. U životu srećemo uglavnom tri vrste ljudi: one koji sude, one koji mjere i one koji opraštaju.

Tog dana smo pružili ruku jedan drugom i u centar svog bića stavili samo ono što je najbitnije u cijeloj štoriji, a to je Aleksandar. Praštanje ne mijenja prošlost, ali olakšava dušu i obogaćuje budućnost. Praštanje i pokajanje su ključevi života.

O čemu ste razgovarali s Popovićem? Jeste li imali na umu da će pomirenje s njim naići na velike kritike i osudu javnosti?

Nisam razmišljao o tome. Imali smo puno zajedničkih tema, a one su se najviše ticale Aleksandra koji je bio presretan što njegov tata i Igor razgovaraju. Milan mi je tada rekao da mu je Aleksandar tisuću puta rekao: “Tata, pričaj s Igorom.” Nitko ne zna pomiriti ljude onako kako to djeca znaju, dok odrasli svima sude i na to smo se, nažalost, navikli.

Živimo u malom svijetu velikih pravila koja se često mijenjaju, a još češće krše. Ne trudim se ništa sakrivati jer ne postoji ništa tajno što neće biti javno. Nisam krio ni svoju ljubav prema Aleksandrovoj majci, nisam krio ni kada sam branio tu ljubav, ne krijem ni svoje pomirenje s njegovim ocem. Trudim se sakriti i zaboraviti samo ružne stvari.

Jasno mi je da me pojedini ljudi najviše osuđuju zbog toga što sam objavio sliku s Aleksandrovim ocem.

Svjestan sam da pojedinim ljudima to izgleda kao izdaja, veoma grub, nečastan čin. Nekima izgleda kao neki pakt, ali istina je da sam imao namjeru staviti točku na razne neistine i na to što Severinin najbliži suradnik, koji ustvari vodi cijeli ovaj proces, nažalost, jako vješto i perfidno godinama veoma svjesno kumuje lošim odnosima Aleksandrovih roditelja zbog vlastitih ciljeva.

Moj susret s Milanom je jako jednostavan, a rezultat je Aleksandar koji je sretan do neba. Zamislite tek koliko bi tek bio sretan kada bi se njegovi roditelji susreli i porazgovarali. Svjestan sam i dobro upućen u odnose Aleksandrovih roditelja, ali ja nisam taj koji treba bilo kome suditi. Svako dijete treba i oca i majku i duboko vjerujem da će se njih dvoje jednog dana sastati i na taj način zajedno pružiti Aleksandru jedino istinsko bogatstvo, a to je ljubav i sloboda.

Ljudi često staju na stranu ili Severine ili Milana, moja jedina strana je Aleksandar i tako će zauvijek ostati. Iz perspektiva suca koji me ne poznaje možda je gruba slika prijateljstva s Aleksandrovim ocem, no iz mog kuta gledanja pomirenje i praštanje veće je od svakog zemaljskog suca.

U medijima se puno govori o vašem rođendanu na koji je Milan doveo Aleksandra. Tko je od njih dvojice uopće bio pozvan na rođendan?

Nakon našeg susreta na Hvaru Aleksandar i ja smo ostali u kontaktu. Nerijetko smo se dopisivali i povremeno pričali videocallom, a jednog jutra Aleksandar me nazvao da mi pokaže neku igricu. Brzo je prepoznao da se nalazim na selu u koje je često dolazio i koje jako voli. Naravno da sam ga zvao da dođe na moj rođendan iako sam mislio da to nije izvedivo.

Međutim, nije prošlo ni 15 minuta i Aleks je uspio nagovoriti svog tatu da odmah krenu iz Splita i zajedno dođu u selo mog djeda koje se nalazi dva sata vožnje od Beograda. To mi je bio najljepši poklon koji sam ikad dobio za rođendan i zahvaljujem Milanu na toj velikoj ljudskoj i gospodskoj gesti. Ne bih imao ništa protiv da je tu bila i Aleksandrova mama, svakako bi to bila priča za Tarantina koji bi imao pune ruke posla.

Kako ste cijelu situaciju objasnili Aleksandru? Jeste li uopće pokušali?

Dosad nisam imao priliku objasniti mu bilo što niti ga želim dodatno opterećivati. Najvažnije je da smo se vidjeli nakon dugo vremena. On je prepametno dijete koje će s vremenom sve shvatiti. Prije ili kasnije sve će doći na svoje.

Jeste li nakon razvoda pokušavali stupiti u kontakt s Aleksandrom? Kako je Severina reagirala na to?

Pokušao sam nekoliko puta. Nisam htio inzistirati. Iako nemamo nikakvu komunikaciju, iz poštovanja prema Aleksandrovoj majci poslao sam joj poruku da smo se Aleks i ja sreli na Hvaru i da je bio na mom rođendanu. Također sam je obavijestio da može dovesti Aleksandra kada god on to poželi.

U svojoj glavi i u svom srcu sam odavno posložio svoju prošlost i ne bih imao ništa protiv da su i Severina i Milan bili na mom rođendanu. Evo, javno ih pozivam na svoj sljedeći rođendan, mada iz iskustva znam da se to teško može dogoditi sve dok iz sjene cijelu situaciju kontrolira Severinin najbliži suradnik. Ali, nikad ne reci nikad. Bilo bi lijepo da se i to dogodi, a znam i tko bi bio najsretniji.

Kakav je vaš odnos s Aleksandrom, odnosno prema njemu danas?

Aleksandra danas doživljavam kao mlađeg brata, takav odnos imamo i povremeno se dopisujemo ili čujemo kada je kod tate. Zadnji tjedan raspusta je proveo s tatom u Beogradu pa smo se družili skoro svaki dan, upoznao me s braćom, a bio je i kod mene. Unio je radost u kuću i vidio se s jako dragim ljudima koje dugo nije vidio. Bio je jako sretan, što je jedino važno.

Vaš razvod sa Severinom je bio prilično neočekivan. Što se uopće dogodilo?

Što god da se dogodilo je prošlost. U srcu sam sve svima oprostio. Trudim se biti sretan u sadašnjem vremenu i radovati se budućem i, hvala Bogu, dobro mi ide.

Kako ste preživjeli razvod od Severine i rastanak od Aleksandra?

Obitelj nije igračka, a život nije ravna linija i ni jedan razvod nije lak. Vrijeme liječi sve, a ja pamtim samo lijepe dane. Svakako najljepša uspomena je Aleksandar koji je u moj život ušao sa svoje 3 godine, kada sam ja imao 26.

Žalite li što nešto niste ili jeste napravili u to vrijeme?

Žalim što nisam zvao trubače. Životu se treba radovati i najvažnije je da smo zdravi i da imamo ljubavi u sebi. Svaka situacija koja nam se dogodi danas uči nas da budemo pametniji i bolji sutra.

U čemu ste pronašli snagu?

Snagu sam našao u Knjizi o Jobu i u svojoj obitelji, svojim roditeljima i svojoj sestri. Preporučujem svima ovaj recept za bilo koju životnu situaciju. Točku oslonca u životu nije uvijek lako pronaći, a obitelj je jedna takva snažna točka oslonca.

Uz pomoć obitelji čovjek postaje cjelovit i potpun, a bez nje je razlomljen iznutra i nepotpun. Obitelj je ključ života na zemlji. Tko to ne shvati, teško njemu.

U srpskim medijima se pisalo da ste se okrenuli vjeri i da se jako kajete zbog vjenčanja u Katoličkoj crkvi. Što je od tog istina?

Istina je da je glavni organ ljudskog tijela srce. Srce vuče razum koncem, razum vuče srce lancem. Bdijte nad svojim srcem i nećete pogriješiti. Obrni-okreni, svaki čovjek je okrenut vjeri. Kada okopavate vrt, potrebna je vjera, što god radili u životu, za sve je potrebna vjera. Oduvijek sam se trudio biti okrenut ka uskom putu jer široki putevi najčešće odvedu ljude u propast.

2015. godine je počela vaša ljubav sa Severinom. Jeste li se bojali započeti vezu s toliko poznatom ženom?

Nisam razmišljao o tome, a nisam ni plašljive prirode.

Je li teško biti u braku s nekim tko je toliko popularan kao Severina? Mislite li da bi vaša ljubav opstala da nije postojala tolika medijska pažnja?

Više od pola svog života sam proveo u kući sa svojim ocem, koji je isto tako poznat, tako da nemam vagu za tu težinu. Ljubav bi opstala da je trebala opstati, bilo je onako kako je moralo biti, ne žalim ni za čim.

Zbog braka ste se preselili u Zagreb. Je li vam bilo teško?

Zagreb je predivan grad u kojem sam uživao i stekao prijatelje, a u Splitu sam također proveo dosta vremena. Split mi je nekako bliži srcu i Mostaru. Volim Dalmatince i drniški pršut.

Posljednjih godina uopće niste pričali s novinarima i o vama se nije znalo puno, dok se o Severininom privatnom životu piše godinama. Kako ste mirili te dvije strane?

Nismo razmišljali o tome, Severina je radila svoj posao, ja sam radio svoj, iako sam joj često pomagao u njenom poslu jer potječem iz glazbene obitelji. Ovo je moj prvi intervju o privatnim stvarima. Kada god sam možda i osjetio neku potrebu nešto da kažem, uvijek bih se zapitao trebam li ja bilo što objašnjavati. Međutim, ne može se na svaku ljudsku glupost odgovarati gospodskom šutnjom.

Ljudi često komentiraju stvari koje ne vide dobro ili ih vide samo površno. Svaka priča ima dva kraja i ne možete opisivati ledeni brijeg ako vidite samo njegov vrh. U proteklom vremenu sve što ste mogli pročitati o mojoj obitelji i meni su bile plasirane neistine i laži o meni dobro poznate PR ekipe.

Churchill je davno rekao da laž obiđe pola svijeta dok istina obuče svoje hlače. Zbog toga želim makar na trenutak zaustaviti razne pogrešne teorije i gorke osude, koje nemaju veze s pravim stanjem stvari.

Je li na vašu želju za privatnošću utjecao poznati otac?

Od malih nogu sam bio svjestan da sam uz svoju obitelj pod lupom javnosti. Naučio sam da je u životu najvažnije da znate što je prava istina kada zatvorite vrata svog doma. Kritičarima nitko nije podigao spomenik. Oduvijek sam više brinuo za svoju savjest nego za ugled jer savjest je ono što jesi, a ugled je ono što drugi misle o tebi.

Vratimo se na brak sa Severinom. Koliko je Milan Popović otežao vaš zajednički život?

Ne mogu reći da je Milan Popović toliko otežao naš zajednički život koliko su otežale konstantne sugestije i odluke Severininog najbližeg suradnika u vezi s cijelom situacijom oko Aleksandra. Milan i ja smo dva puta vodili dugačke razgovore još dok smo Severina i ja bili u braku. Jedan razgovor je trajao duže od 5 sati, kada sam shvatio da Aleksandrov otac ima racionalan pogled na cijelu situaciju i da želi pronaći rješenje.

Bio je spreman razgovarati, no za rješenje svake situacije potrebno je dvoje. Kada god bi se i napravio neki korak naprijed u rješavanju situacije, na red bi dolazile razne sugestije i teorije Severininog suradnika i njegovog tima. Sugestije koje bi pola koraka ka mogućem rešenju vratile sve za tri koraka unatrag.

S Milanom sam se često susretao na vratima kada bi dolazio po Aleksandra i jednom prilikom sam ga pozvao da uđe u stan kako bismo nas troje u miru popričali kao odrasli ljudi i bar pokušali malo olakšati Aleksandrovo odrastanje uz cijelu situaciju.

Sjedili smo, razgovarali smo svo troje, pokušali nešto dogovoriti. Ne znam bismo li uspjeli jer najveći problem je taj što bi svaki i najmanji korak ka mogućem rješenju bilo koje situacije kasnije naišao na oštru osudu Severininog najbližeg suradnika. Severina bi svaki put pala pod utjecaj tih vladara njenog straha, a sve u svrhu apsolutnog kontroliranja njezinog lika i djela.

Nažalost, to njeno okruženje vam dođe kao ruska babuška. Vidite samo jednu figuru, ali istina je da su za svaku odluku najviše odgovorne one figure koje se ne vide izvana. Moć vladanja nad drugima neodoljiva je slast tamne strane čovjekovog bića. Zvuči bizarno, ali ako pogledate film Bohemian Rhapsody o životu Freddieja Mercuryja, bit će vam jasno kakve su uloge u tom PR timu koji se toliko spominje.

Severinina sestra Zdenka bi vam puno direktnije objasnila taj odnos i cijelo to okruženje. Ne tako davno Zdenka je otvorila bocu vina i proslavila Severinin prekid suradnje s njezinim najbližim suradnikom, koji je i glavni uzrok loših odnosa sa sestrom i cijelom njezinom obitelji. Žao mi je što Severina sve ovo proživljava i vjerujem da će se jednog dana ponovo otrgnuti iz tih kandži i u centar svog bića staviti prave vrijednosti.

Možemo li napokon riješiti priču o crnoj svijeći i katranu koji ste navodno nosili pred Milanovu kuću. Što se tu zapravo dogodilo?

Da stavimo točku na tu priču. To nije bio katran, već svijeća koju sam našao ispred svog ulaza. Milan živi jako blizu i često se događalo da Aleksandar nešto zaboravi pa smo jedni drugima vraćali razne stvari na vrata, što je bila praksa. Za običnu bijelu svijeću i još nekoliko stvari koje sam našao ispred ulaznih vrata sam pomislio da su ih zaboravili Milan ili Aleksandar pa sam ih isto tako vratio i nisam vidio problem.

Kasnije sam saznao čiji je to ustvari bio “poklon”, ali nije to bila nikakva bomba ili, ne daj Bože, neka vradžbina, kako su to neki magovi objasnili, već obična bijela ukrasna svijeća. Isto tako, mediji su mogli prenijeti da je Milanu nestalo struje i da sam mu odnio svijeću kako bi osvijetlio put, ali bomba čak i meni zvuči bombastičnije.

U današnje vrijeme vrijednost informacije je veća što je vjerojatnost manja i to je jasno u potpunosti kazao je za Index.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

 

 

 

 

Komentari

Vaš komentar