Možda nije među najboljim takmičarima Evropskog olimpijskog festival mladih (EYOF), koji se održava u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, ali je svakako jedan od zanimljivijih. Riječ je o 17-godišnjem Tirielu-Luki Abramoviću, reprezentativcu Turske u alpskom skijanju, inače Hrvatu iz Rijeke.

Abramović je nakon što se 2017. godine našao u bezizlaznoj situaciji, jer je bio prekobrojan u ski timu Hrvatske, odlučio da potraži sreću negdje drugo. Sudbina je htjela da to bude Turska i tamošnji Skijaški savez, koji je objeručke prihvatio Abramovića i omogućio mu uslove za treniranje i razvoj.

Momak, koji je na strmini naučio skijati na Vlašiću, a vremenom postao perspektiva hrvatskog skijanja, morao je, s obzirom da je želio nastaviti sa skijanjem, potražiti drugu domovinu.

Skijanje je jako skup sport. Abramović, izvan ski sezone, vanredno pohađa školu u Zadru, a ostatak godine provodi skijajući. Za jednu ski sezonu potrebno je minimalno od 30.000 do 40.000 eura, što u Hrvatskoj njegova porodica i on nisu mogli finansirati. Stoga je dogovorio saradnju sa Skijaškim savezom Turske i od maja 2017. godine nastupa za tu zemlju.

Naime, Abramović je na adrese mnogih nacionalnih saveza i eventualnih sponzora uputio mail za pomoć, zbog situacije u kojoj se našao, a odgovor mu je stigao iz Turske.

Za prosječnog skijaša treba do 40.000 eura godišnje

“Jedina opcija mi je ostala Turska, ili da prestanem skijati, pošto je to jako skup sport za financiranje privatno. Uslovi? Prošle sezone je bilo jako dobro, pošto sam imao hrvatskog trenera i sve, a nakon Olimpijade su bili predsjednički izbori u Savezu, te zbog nekih razloga, koji meni nisu znani, nisu imali sredstava da naš šalju na ljetne kampove i na jesen na adekvatne treninge. Počeli smo skijati 15. decembra, kada sam odradio prve trke i treninge ove sezone. Prvi mjesec smo bili na četiri trke i desetak dana treninga i evo sad sam tu. Nisam u nekoj top formi, ali dajem sve od sebe“, ističe Abramović za Anadolu Agency (AA).

Dodaje da je za put do profesionalnog skijaša potrebno jako puno odricanja i napornog rada, ali da je toga svjestan i da je spreman sve to podnijeti.

“Po meni ima tri nekakve stvari koje su najbitnije. Prvo su skijaško dani, odnosno adekvatan broj skijaških dana za svakog skijaša. Pod tim smatram da se sportaša šalje na određene kampove, na određena mjesta gdje su dobri uvjeti. Preko ljeta na glečere, bio to Zermatt, Hintertux ili nešto treće. Također, Moeltaler glečer, tamo se često ide. Ljetni dani i jesenski dan. Druga stvar bi bili treneri. Znači da imaš svog trenera, svog servisera, po mogućnosti kondicijskog trenera, što ja imam u Hrvatskoj. Treća stvar, po meni, dobar materijal. Adekvatan broj skija i sva oprema koja je skijašu potrebna. Za prosječnog skijaša potrebno je 30.000 do 40.000 eura godišnje“, priča Abramović.

Priča sa mogućim nastupom za Tursku počela je kada je u Hrvatskoj krenulo niz brdo za skijanje, posebno nakon oproštaja Ivice Kostelića.

“Bilo je manje sponzora. Jednostavno zbog nedostatka sredstava u Hrvatskoj skijanje se počelo gasiti. Tako su otpadali mnogo perspektivni skijaši, kao i ja. Nije bilo druge nego da nađemo nekakav drugi tim i negdje drugdje probamo“, iskren je talentovani skijaš.

Za sada zadovoljan

Skoro dvije godine nastupa za Tursku i nada se da će mu se na kraju sva odricanja isplatiti.

“Nije mi se još isplatilo, odnosno još uvijek nisam dobio rezultat kakav sam želio. Uvijek sam gledao na to da će Turska biti dugoročno rješenje. Za sportaša u mojim godinama, 16 sam imao kada sam prelazio, ne može se uspjeh dogoditi preko noći. Meni treba četiri do pet godina da se nekakav rezultat ozbiljniji stvori. To je sustavni rad. Vjerojatno da smo ja i roditelji razmišljali za jednu godinu pronašli bi sredstva. Ali, pošto nam je trebao dugoročniji plan odlučili smo se za neki savez. Za sada rekao bih da sam zadovoljan“, ističe Abramović.

Mali problem, koji je do sada primijetio je taj što Turska trenutno, s obzirom da nije skijaška nacija, nema urađen program i organizaciju kao skijaške nacije, ali što je najvažnije teže tome.

“Nadam se da ćemo to promijeniti i da ćemo sve to podići na viši nivo“, kaže Abramović.

Skijaškog uzora, veli, nema, ali mu je kao malom inspiracija bio Kostelić. Skijanje je zavolio uz bratića Marka Abramovića, koji je pet godina stariji, a zbog povrede je, također, ispao iz hrvatske reprezentacije.

“Bratić Marko me praktički povukao da počnem sa skijanjem. Tata mi je skijaški učitelj i cijela familija mi je oduvijek u skijanju. Kao malom Kostelić i bratić, a sada najdraži skijaš, naravno, uvijek težim ka nečem najboljem, hajmo reći Aksel Lund Svindal i Marcel Hirscher su mi najinspirativniji od svih“, naglašava Abramović.

Cilj nastup u Pekingu 2022.

Od kako je sklopio saradnju sa Skijaškim savezom Turske, imao je priliku skijati u nekim od tamošnjih zimovališta, kao što su Erzurum, u kojem je bio prošli EYOF, i Uludi u Bursi.

Iako je zbog ispadanja iz hrvatske reprezentacije morao da promijeni državljanstvo kako bi nastavio skijati Abramović ne želi nikoga javno prozivati, niti u njega upirati prstom.

“Naravno, da uvijek ima nešto više, ali ne bih to uticao. Osnovni razlog je smanjenje sponzora, ali onda to vuče i druge stvari“, smatra Abramović.

Ambicije su mu da u predstavljajući Tursku dođe do nastupa na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu 2022. godine.

“I prije Pekinga imamo puno vremena za napredak. Prvo nas čekaju FIS takmičenja da spustimo točke što niže, onda lagano kreće, vjerovatno će između biti Svjetsko prvenstvo. To bih volio otići za iskustvo. Naravno, Svjetska juniorska prvenstva sva, pa onda ide Evropa kup, pa onda nadamo se Svjetski kup jednog dana“, optimističan je Abramović i nastavlja:

“Po pričama i po tome što vidim treba biti spreman 15-20 godina se dizati u šest-sedam ujutru, oblačit se, uzet skije na rame i na planinu trenirat. Naravno, kondicijski treninzi. Treba se odreći, kako škola, fakulteti. Mnogi profesionalni sportaši nemaju fakultete. Riskiraju jednim djelom sve za taj sport i još to ne mora značiti da će te uspjeti. Uvijek se može dogoditi neka ozljeda, koja će vas u tome omesti. Potrebno je jako puno odricanja.“

U BiH po prvi put nastupa na EYOF-u i kaže da je doživio prelijepo iskustvo. Posebno mu se sviđa što su mladi sportisti iz cijele Evrope okupljeni na jednom mjestu, tako da nikada nije dosadno. Uz to imao je priliku po prvi put skijati na olimpijskoj planini Jahorini, a nada se da će u paralelnom veleslalomu osjetiti to iskustvo i na Bjelašnici.

“Odlična je atmosfera. Dobro je što smo svi sportaši na jednom mjestu, nikada nije dosadno. Možeš popričati sa svima, tako da je tu taj neki sportski duh. Lijepo iskustvo koje još nisam proživio“, jasan je turski skijaš.

Na EYOF-u je ispao u slalomskoj trci, a u današnjem veleslalomu kaže da ne zna šta bi mogao očekivati. No, dodaje da će u prvoj vožnji sa vjerovatno visokim startnim brojem “ići na glavu“ kako bi se pokušao plasirati među prvih 30, a u drugoj probati dodatni poboljšati plasman.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagrami UŽIVO na ovom linku.