Reprezentativac BiH u odbojci Nemanja Vidović oglasio se na svom FB profilu i javnost upoznao sa nevjerovatnim detaljima vezanim za reprezentaciju i šta su sve igrači "preživjeli" igrajući kvalfikacioni ciklus za nastup na Evropskom prvenstvu 2023. godine.

Nikolić je krenuo od toga zbog čega se vratio u reprezentaciju iako je ranije rekao da to neće učiniti zbog loše finansijske situacije.

“U proteklom periodu priključio sam se reprezentaciji, iako sam obećao da se više nikada neću odazvati. Ne bih da nije bilo belaja i da nije bilo pritiska (pozitivnog naravno) od strane Curan Amira. Elem, prođosmo Crnu Goru, Albaniju, Rumuniju (preko Makedonije i Bugarske) i to ne bi bio problem da su uslovi bili iole prihvatljivi za jedu ekipu koja predstavlja državu na nekom takmičenju”, piše Vidović.

Dalje u svom tekstu na Facebooku dodaje kako je reprezentacija dobila “nula posto pažnje”.

“Prođoše pripreme jedne reprezentacije, 0 novinara, 0 priloga i, mogu slobodno reći 0 pažnje od strane ljudi zaduženih za medije i promociju onog što smo radili sve ono vrijeme u Sarajevu. Svi ste bili svjedoci posljednjeg skandala gdje su djevojke prošle hiljade kilometara u busu i na kraju došle u hotel gdje ih nisu čekale spremne sobe. Iste te “sitnice” kako ih pojedini nazivaju su bile i dio naše ekspedicije (doduše nama u takmičarskom dijelu). Vratismo se iz Crne Gore sa prijateljskog meča u Sarajevo, niko nam nije rezervisao sobe. Naša sreća bi to što je hotel imao dovoljno kapaciteta, pa smo nedugo po dolasku dobili sobe. Prva utakmica protiv ekipe iz Švicarske je došla na red, na “domaćem” terenu. Pod navodnicima naravno, jer smo isti broj treninga odradili u istoj toj dvorani kao i gostujuća ekipa. Luxmetar pokazuje u jednom dijelu 140 luksa (minimum je 800, ako se ne varam), dovoljno za igranje žmurke. Sređuje se to u međuvremenu. Gubimo utakmicu, nažalost, zbog naših glupih grešaka gdje se vidi neuigranost ekipe. Na red dolazi Albanija, put u autobusu visoke C kategorije sa nedovoljno mjesta za ekipu gdje smo se snalazili kako je ko mogao i znao. Dušeci na naduvavanje, pod i Bog da te vidi. Prva utakmica, vodimo 2 0 i gubimo utakmicu od ekipe koja je, realno, drugog ranga ispod nas sa par pojedinaca koji su odlični igrači što njihov CV govori. Pored sve te muke i prijetnji koje smo dobili (neki Poljak kockar očigledno izgubio ozbiljne pare) saznajemo da uzvratnu utakmicu igramo sutradan. Razlog dobro poznat, nemamo pare za organizaciju domaće utakmice. Druga utakmica , više koncentracije 3 – 1 za nas, ipak smo bili domaćini. Slijedi put za Rumuniju, prava sitnica, 22 sata u busu po mojoj procjeni. Za pauze koje su bile planirane ja nisam čuo, vjerujem i dobra većina igrača. Malo trening po dolasku u dvorani i u sobama, svako na svoj način”, navodi Vidović.

Kako je dalje naveo u tekstu, nije bilo dogovoreno da koriste usluge vešeraja sa hotelom.

“Nije baš da smo bili nestrpljivi u vezi sa pranjem veša kao što pričaju, jednostavno nije bilo dogovoreno da koristimo usluge vešeraja sa hotelom. Imali su igrači pare da se operu dresovi i oprema, ali inat nije dao, i ispalo je kako je ispalo. Pred utakmicu saznajemo da je isti scenario kao i u Albaniji, 2 utakmice u 2 dana. Rezultate znate. Po povratku u Sarajevo saznajemo da idemo na 2 dana u Maribor, da se skrati put za Švicarsku. Dan po dolasku saznajemo da igramo i prijateljsku utakmicu sa reprezentacijom Qatara. Zanimljivo, momci su znali 7 dana ranije da će igrati sa nama, a mi tek dan prije. Ali ajde, kad smo stoka, derite nas do kraja. Treba spremiti momke iz Qatara za svjetsko prvenstvo. Utakmica laganica 2 – 2, možda je bolje da smo igrali svijetsko nego kvalifikacije za EP. Švicarska, utakmica bez motiva jer smo sve šanse za kvalifikacije izgubili. Podijelimo dresove i majice BH fanaticosima. Nisu ljudi džaba došli. Sad nam se prijeti da nećemo dobiti certifikate i licence zato što nismo vratili opremu. Imaju ljudi obraza poslije sve ove muke i sranja kroz koji smo prošli tražiti dresove i opremu da im se vrati (koju nisam ni dobio, osim što mi je Makaš donio torbu i ruksak). Sve u svemu, ova ekipa bi napravila ozbiljan rezultat da je imala kontinuirana takmičenja, ali nije. Ja i momci moje generacije smo izgubili 5 godina, jer je neko iz Saveza odlučio da nam se ne pruži prilika. Nije ni čudo zašto se igrači ne odazivaju pozivima, jer znaju skim imaju posla i neće da rizikuju i budu otpisani (što bi sigurno bio slučaj). Momak iz Švicarske se povrijedio na početku priprema za takmičenje i svo je vrijeme bio uz ekipu, radio oporavak i rehabilitaciju jer njihov savez brine o svojim igračima, dok smo mi našem niko i ništa. Ovakvo nepoštovanje nas kao igrača nisam nikada u životu doživio. Gospodo, kad ste znali mene prozvati (ne po imenu i prezimenu, ali se znalo na koga se odnosi) evo i ja vas sad prozivam. NISTE SPOSOBNI DA VODITE SAVEZ. Ponesite ostavke i dozvolite ljudima koji mogu i znaju kako dovesti sponzore, kako podići odbojku i savez na noge. Bojim se da ovim što vi radite u zadnjih 10 godina od kako ja znam i igram profesionalno odbojku, samo zakivate ekser u sanduk odbojke BiH. Tagujte ostatak momaka, jer ne stigoh sve sam”.

Na kraju  se zahvalio svima koju su bili uz njih, navijačima, igračima i stručnom štabu.