Neko baš posvećen ili lud morao bi za ovo da vadi statistiku, ali siguran sam da Novak Đoković dobija najveći procenat takvih pitanja – i to ne onih la-la-la tipa kako provodiš slobodno vrijeme, već o temama koje je i Novak u Parizu nazvao „vrućim“.

Nekada je to bilo namještanje mečeva, sada su u središtu pažnje oduzimanje bodova i suspenzija ruskim i bjeloruskim predstavnicima, a u Novakovom slučaju i potencijalno neučešće na US openu.

Pitanja o Njujorku mogu se i razumjeti, pogotovo zato što Vimbldon još nije blizu kulminacije, ali na konferenciji za medije u srijedu ostao sam zabezeknut. A za ovih nekoliko godina, koliko sam na Đokovićevim grend slem konferencijama, naslušao sam se svega, vjerujte mi.

Poslije pobjede nad Tanasijem Kokinakisom (6:1, 6:2, 6:4), pri kraju engleskog dijela konferencije za medije, jedna koleginica postavila je sljedeće pitanje: U današnjem meču, gdje je pisalo „Australija“ pored imena tvog protivnika, da li je to uticalo na intenzitet tvoje igre danas. Govorio si da se nisi osjećao prijatno na terenu poslije onoga što se desilo u Australiji. Kako se sada osjećaš na terenu?

Da počnemo od najočiglednijeg – Đoković je već odgovorio na ovo pitanje, i to ne jednom na nekoj zaturenoj konferenciji na manjem turniru, već u velikim medijima, i svi su imali priliku te izjave da vide. Pogotovo novinarka koja bi trebalo da bude spremna kad postavlja pitanja.

Ako to i zanemarimo – možda koleginica tenis prati samo površno i nije joj to primarni zadatak – ne mogu da se ne zapitam: koja je svrha prvog dijela njenog pitanja? Kakav se tačno odgovor nadala da će dobiti, koji se naslov tu lovio? Novak je igrao protiv čovjeka koji je dan prije meča davao autograme njegovoj djeci. Sve i da nije, ima li pogrešnijeg i nevjerovatnijeg izvora motivacije od toga – aha, Kokinakis je iz Australije, Australija me je sj..ala, sad ću da igram još jače. Ne znam osobu koja bi tako razmišljala.

Žao mi je samo što Novak nije dao neki ironičan odgovor, tipa „naravno, pobjesnim samo kad vidim zastavu Australije“, ali to bi onda vjerovatno bilo prenijeto mrtvo ozbiljno. U 36. je godini Đoković, pola života je na konferencijama za medije, te ga malo šta više može izbaciti iz koloseka. Nije ni trepnuo, nego je odgovorio:

„Moj intenzitet bio je kao u svakom drugom meču. Samo sam želio da sprovedem plan u dijelu i uradim šta mogu kako bih dobio meč. Nisam imao nikakvu dodatnu želju za pobjedom samo zato što je Tanasi Australijanac. Zapravo je suprotno, imam zaista dobar odnos sa Tanasijem – on je sjajan momak i lijepo se slažemo van terena. Naravno, na terenu želimo da pobijedimo, ali veoma se poštujemo. Nadam se da sam odgovorio na vaše pitanje. Ali nisam ljut ni na koga ko dolazi iz Australije“.

Je.. te, dosta više.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad