Nekadašnji pisac Putinovih govora otkriva kakvo je njegovo mentalno stanje

Svijet 30. sep 202222:241 komentar

Abbas Gallyamov, nekadašnji pisac govora Vladimiru Putinu, u ekskluzivnom intervjuu za N1 otkriva kakvo je mentalno stanje Vladimira Putina, koji bi mu mogli biti potezi i kakve bi poteze mogli povući oni koji ga trenutno drže na vlasti. Gallyamov poručuje da se nikakva prijetnja Vladmira Putina ne smije isključiti, ali da neke od njegovih prijetnji mogu biti smatrane blefiranjem.

N1: Rekao sam da ste pisac govora Vladimiru Putinu. Znate ga, poznajete administraciju iznutra. Šta se dešava u ovom trenutku? Vladimir Putin je prije nekoliko mjeseci rekao da neće vršiti mobilizaciju dodatnih snaga, ali neki Rusi koji sada bježe iz zemlje kažu da bježe jer postoji nesigurnost oko toga i da ih je administracija lagala. Ali isto tako sve više se govori u međunarodnim medijima da bi ovo mogao biti kraj režima Vladimira Putina.

Gallyamov: Definitivno su pravi razlozi da se govori o kraju njegovog režima. Definitivno je njegov režim sve slabiji i proces delegitimizacije se ubrzava. Jedini izvor Putinovog legitimiteta uvijek je bila čista snaga, samo snaga, ništa drugo. Uvijek se vjerovalo da je Putin jak čovjek, da mu je beskorisno oduprijeti se, da će uvijek ostvariti svoje ciljeve, a ako se odupreš, on će te uništiti. Tako da je bilo beskorisno prigovarati. To je bila prisilna lojalnost. Duboko u sebi, ako pogledate ovu prirodu ruske lojalnosti, shvatit ćete da je to neka vrsta Stockholmskog sindroma.

Prvo shvatite da se ne možete oduprijeti, a zatim pokušavate razumjeti ovu osobu samo da biste je učinili predvidljivom i osjećali se ugodnije ako nađete izgovore za nju. Dakle, upravo se to dešavalo 20 godina u Rusiji. I sada odjednom ruska javnost vidi da on više nije jak čovjek. Možda nikad nije bio. Samo se pretvarao. Čim je naišao na neprijatelja, pravog, prestao je da priča i počeo je da glumi prvi put u životu i odmah je došao. Ispostavilo se da to I nije neko koji nije u stanju da dobije rat koji je započeo, a zapravo rat protiv slabog neprijatelja. Da, treba da shvatite da Rusi nikada ne tretiraju Ukrajince kao jednake, barem ne u posljednjih 20 godina.

Ruski javni diskurs koji im je nametnuo režim, uvijek je pretpostavljao da su Rusi superiorni, kao nacija, a svi ostali oni su mali, da je jedina, pa možda je Kina velika, Rusi ne vole Ameriku, oni shvataju da je Amerika velika, možda Britanija, ali definitivno svi ostali su inferiorni. I onda kad odjednom ova inferiorna nacija pobjeđuje našu nepobjedivu vojsku, gle, ovo je kao šok. A ovo definitivno nije vrsta šoka koja jača važne pozicije. Sada pokušavaju da prikažu, da promijene sliku kako bi opravdali ovaj poraz koji trpi ruska vojska. Pokušavaju da promijene sliku. Više ne vodimo rat, to je vojna operacija protiv Ukrajine. Ne, ovo je sveopšti rat protiv čitavog NATO-a. Borimo se protiv cijelog NATO-a. Zato se suočavamo sa tako jakim otporom.

Zato nam je potrebna masovna mobilizacija. Ali ovdje, čak i ako uspijete opravdati svoje prethodne gubitke, ako koristite ovu retoriku borbe protiv NATO-a, pojavljuje se još jedan faktor, koji je također loš za vas. Ali ljudi ne žele da izgube svoje živote i zapravo ne žele da se bore protiv NATO-a, razumijemo zašto gubite jer se borite protiv NATO-a. Ok, super. Možda ti nisi ni kriv, ali ja neću da vodim ovaj rat. Ne želim da izgubim život. U ovom trenutku kada ljudi ne žele da ratuju, počinju da traže razloge, argumente zašto ne idu. Oni sada pokušavaju da dovedu u pitanje zvaničnu retoriku, retoriku koju Kremlj koristi ovu anti-NATO retoriku. Traže izgovore za sopstveni strah i nespremnost da idu u rat.

Gledaju u ovo NATO pitanje i pitaju se, NATO nije, nije nešto novo, što se pojavilo kao ove godine, zapravo NATO postoji skoro 70 godina i mi smo nekako uspjeli da živimo u blizini decenijama i nije bilo potreba u ratu za nekoliko generacija. Šta se sad dogodilo? Zašto nismo mogli da nastavimo da živimo u miru sa njima? Dakle, oni traže otvore u Putinovoj propagandi u ovoj konstrukciji koju propaganda gradi. Ovdje traže slabe tačke i sigurno ih nalaze. Dakle, sve to slabi legitimitet režima i snižava Putinovu popularnost. Mislim da sada njegova pobjeda na narednim izborima 2024. ne dolazi u obzir. Neće moći da dobije dovoljno glasova. Iako bi, naravno, mogao pokušati lažirati rezultate kao što oni rade.

N1: Pomenuli ste retoriku Kremlja, dio ste te retoričke mašine. Kada Vladimir Putin kaže da ne blefira kada je u pitanju potencijalna upotreba nuklearnog oružja u ovom ratu, ne samo protiv Ukrajine nego i ostatka svijeta, da li on blefira ili koristi to nuklearno oružje samo kao retoričku prijetnju ili stvarno razmišlja da će to uraditi?

Gallyamov: Gledajte, naravno da blefira. On želi sve da preplaši. Želi da NATO i Ukrajina prestanu. On sada traži mir. Ali to znači da ga sigurno neće koristiti bez obzira na sve. Ne mislim na ovo, ne. Gledajte, on je prilično lud. I navikao je da eskalira sve vrijeme dok eskalira. To je jedino što može da uradi u politici. Uvijek samo zatvori oči i ide naprijed bez obzira na sve, nadajući se da će protivnik biti razumniji, pametniji i odstupiti.

Tako da ne mogu obećati da neće pritisnuti ovo dugme ako mu prijeti direktna prijetnja da će izgubiti rat, a što bi definitivno značilo gubitak vlasti i odlazak u zatvor. Tako da ne bih, nažalost, nikome ne bih preporučio da proba i testira. Nije isključeno da će se zaista potruditi da to uradi. Drugo je pitanje da li će se vojna komanda povinovati njemu, da li će vojska poštovati njegovu komandu da započne ovaj nuklearni rat, jer nisam siguran da su oni toliko fanatični kao on i da imaju porodice. Njegov legitimitet je sve slabiji u trenutku kada odluči da pritisne ovo crveno dugme, takozvano crveno dugme.

Možda će jednostavno odbiti ovo da urade. A to će značiti vojnički kul. Trebalo bi da shvatite da je ova neupitna poslušnost samo za potpuno legitimne vođe. A ako vođa nije legitiman, ako sumnjate u to, da je ono što radi ispravno, onda već pokušavate da razmišljate na svoj način. Ne izvršavate naredbe bez razmišljanja i razmišljate o vlastitoj odgovornosti za postupke, za radnje koje on traži da učini. Kao, znate, ako dođe komanda i vojnici se pogledaju i možda bi samo shvatili da im se to ne sviđa i zašto ga se bojimo? Gledajte, Ukrajinci ga tuku, pa zašto ga se bojimo? Moglo bi biti tako nešto.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Komentari

Vaš komentar