Encarnina i Šefikina priča sa porukom – Nikad nije kasno!

Vijesti 13. sep 201619:17 > 19:23
Izvor: N1

Encarna traži značenje u kombinaciji slogova. Na mjestu stradanja prisjeća se vlastite sudbine - vremena kada je umjesto da uči da čita, učila da preživi.

“Otac mi je u Španskom građanskom ratu bio u rovu. Pogodila ga je granata. Ovako je hodao dok nije pao i umro. Majka je išla sakupljati ugalj na tračnice, bili smo siromašni. Ona je bila gluha i udario je voz”.

Obrazovanje nije bilo prioritet za najmlađe od petoro siročadi. Kada je Encarna i sama postala majka, nije se libila da putuje, iako nije prepoznavala ni jedno slovo.

“Na aerodromu sam sam uvijek govorila – idem u Švicarsku ili gdje god. I onda bi me ljudi uputili, pratila sam ljude koji su bili sa mnom u avionu do izlaza.”

Tako se snalazila do šezdesete! Tada je prvi put sjela u školsku klupu. Dijelom zbog kćerke Sonie, profesorice španskog jezika koja je majku naučila prvim slovima.

Sonia Monterro, kćerka: “U početku me možda malo bilo sram. Ja sam to otkrila tek sa 13-14 godina. Prije nisam znala da mi mama ne zna čitati, nisam primijetila”.

Kada je “tajnu” podijelila u razredu, reakcije su je iznenadile…

“Mnogi su rekli da im majke također ne znaju čitati i pisati, očevi da, ali majke ne”.

Svima koji misle da je u njenim godinama, ipak, kasno, Encarna poručuje: “Neka ne stide, neka budui odlučni! Neka se ne stude nikoga! Neka rade ono što im govori srce”. Encarna je otišla natrag u Španiju, noseći uspomene iz Sarajeva i sve što je o gradu – čitala.

Na rubovima grada, mi nalazimo istu motivaciju:

Šefika Bureković otkriva značenje u kombinaciji donedavno nepoznatih joj harfova. Arapski jezik počela je učiti sa 65, prije dvije godine:

“Ja stalno želim da čitam, da učim, da saznam. Drugi razlog je što čitanjem preveniram demenciju koja neminovno dolazi u ovim godinama! Teže se uči u ovim godinama. Ali, ja saznajem. Zamislite kako se ja oduševim kada ja znam da pročitam nešto”.

A nije bilo lako. Majka joj je zbog slabog vida zabranila čitanje, a onda i studij.

“I sprečavala me je da ja čitam. Nije mi dala da čitam nešto što je smatrala da je besposlica. Za mene je svaka knjiga bila vrijedna, onda sam krila pod jorganom uz bateriju, što je bilo još štetnije za moje oči”.

Kao Španjkolka, i ova Bosanka najmlađa je od petoro djece. Životne okolnosti bile su takve da je zarada ipak bila važnija od znanja. Dvije žene iz razlitičitih zemalja, a sličnih sudbina, imaju ipak, istu poruku:

Nikad nije kasno.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.