Predstavnici CRS-a i predstavnici PRO-Budućnost projekta američke agencije za međunarodni razvoj USAID, Sedmicu mira obilježili su i ispovijesti učesnika rata koji su bili na sukobljenim stranama, a danas poručuju kako sve što žele jeste mir.
Krešo, Krsto i Tarik prije više od 20 godina gledali su jedan drugog preko nišana. Danas za istim stolom govore o besmislenosti rata.
“Nakon rata sam radio u multietničkim preduzećima u Mostaru i uvidio sam pričajući s ljudima da su i drugi ljudi patili, ljudi koji nisu bili ništa krivi, samo zato što su drugog imena ili nacije”, komentarisao je Krešo Primorac, bivši pripadnik HVO-a.
Krešo je bio ranjen. Opkoljen. Uspio je pobjeći kod svojih saboraca. Svi su mislili da je mrtav, čak i porodica. Trebalo je vremena, ali je prevazišao mržnju i oprostio.
Isto je učinio i Krsto Rakić iz Rudog. Kao 19-ogodišnji momak dobija poziv za vojsku u Sarajevu. Prijatelj Bošnjak ga je molio da zajedno pobjegnu. Nije htio osramotiti porodicu. Preživio je Dobrovoljačku.
“Dolazim u kasarnu u Lukavicu gdje nas dočekuje naš taj general Kukanjac. Niko od nas mu ne pruža ruku – valjda je u nama proradio neki odboj prema vojsci, svemu što nosi vojničko ime, jer jednostavno neko nas je tu izdao”, kazao je Krsto Rakić, bivši pripadnik JNA.
O svom stradanju govori i Tarik Rizvanović iz Stoca. Prošao je devetomjesečni put hercegovačkih logora – Dretelj-Gabela-Heliodrom. Na prinudnom radu je bio kada je čuo da je sklopljeno primirje između Armije i HVO-a, a onda je osjetio bol.
“Sin je došao da me ubije a otac me je spasio. Sin i otac tako blizu a tako daleko. Sin i otac – zlo i dobro”, prisjetio se Tarik Rizvanović, bivši pripadnik ARBiH.
Krešo, Krsto i Tarik govore javno i zajedno o ratnim traumama, izgubljenim najboljim godinama života, jer žele da budu primjer, poruka svima, da se za mir i slobodu, vrijedi boriti.
Podršku su im pružili Doboj, Maglaj i Žepče, gradonačelnik i načelnici, Srbin, Bošnjak i Hrvat. Svi zajedno su položili cvijeće na tri lokacije stradanja sva tri naroda. Podrška su sve vrijeme bili i predstavnici CRS-a.
“Mi već godinama s partnerima radimo na izgradnji mira. Ovo jeste bitan događaj, međutim iako ljudi na terenu žele mir, oni čekaju znak svojih vjerskih i političkih lidera”, istakao je Marc D'Silva, predstavnik CRS za BiH.
A možda bi krajnje vrijeme bilo da vjerski i politički lideri pogledaju konačno znakove koje im šalju građani.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
