Dejtonski sporazum potpisan je prije više od dvadeset godina. Zaustavio je rat u Bosni i Hercegovini i postavio temelj za razvoj države nakon četiri godine teških sukoba - stotina hiljada ubijenih i ranjenih, miliona protjeranih i raseljenih.

U Dejtonu su krajem 1995. godine potvrđene ranije nacrtane unutrašnje granice, ustanovljene linije entitetskih podjela, zaključene ranije omeđene granice kantona – sve po surovim matematičkim principima i dogovorenim procentima s jednim simbolično većim i jednim simbolično manjim entitetom.

O višesedmičnim druženjima aktera sporazuma koji je život značio, ispričane su priče, napisane knjige, snimljeni dokumentarni filmovi. Legenda kaže da je Slobodan Milošević, onomad predsjednik Srbije i ”faktor stabilnosti regiona”, pripit iscrtao sudbinu Sarajeva poklonivši ga Bošnjacima. Svjedočio je o tome danas zaboravljeni osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik koji mjesec po izlasku iz zatvora.

Ono na što su Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman sa savjetnicima i domaćinima tada računali, bio je mir. Nepravedan – kako ga je ocijenio Izetbegović – ali ipak mir, jer narod je trebao mir. Ono na šta niko nije računao je opstanak Dejtona u izvornom obliku, barem u smislu granica. Smatralo se, naime, da će nova generacija političara pronaći rješenje za nezgrapan ustroj države, olakšati njeno funkcioniranje i usmjeriti je na pravi put. Niko nije računao ni da će rezultati dejtonskih matematičkih apsurda zauvijek promijeniti ljudske sudbine na linijama entitetskih podjela.

Želeći ispoštovati princip simobolično većeg i simobolično manjeg entiteta, dejtonski matematičari previdjeli su jednu upadljivo važnu činjenicu. Uz te granice, trgovalo se hektarima zemljišta, šumarcima i potocima i jezerima i brdima. Trgovalo se sobama u stanovima i kućama – samo da jedna od strana ne bi bila procentualno oštećena. U jednom potezu grafitnom olovkom na žuto-smeđoj mapi bosanskih i hercegovačkih visina, od te razlike između broja 49 i broja 51 i od nečije dobre volje i čašice popijenog viskija, zauvijek su nacrtane sudbine ljudi koji na tim prostornim kusurima pokušavaju živjeti i preživjeti. Od izbora do izbora sjetimo se matematičkih apsurda na kartama Bosne i Hercegovine.

Pet odbornika s istim prezimenom

Istočni Mostar jedna je od općina nacrtanih u Dejtonu. Smješten u hercegovačkih planinama, istočno od Mostara i zapadno od Nevesinja, ovaj dio Republike Srpske danas opstaje kao neka vrsta statističke greške. Tu se ne dešava ništa. Općina nema zgradu Općine. Općina nema ambulantu i trgovinu, nema školu, a i da ima, bila bi prazna. Život ovdje kao da je ostao zaglavljen u nekoj prošlosti punoj starih nasmijanih lica.

Na posljednjm lokalnim izborima Istočni Mostar dobio je novog načelnika. Božo Sjeran poznaje svih svojih 88 glasača. Mandat u Skupštini opštine osvojio je Desko Ćalija. Imao je 11 glasova. Tamo su još pet vijećnika koji se prezivaju Mavrak: Milomir, Miljan, Slobodan, Ljubica i Miroslav.

Načelnik općine Božo Sjeran za N1 je kazao da politiku gleda samo kao sredstvo za bolji život ljudi koji žele živjeti od svog rada. Snijeg je protekle zime pravio probleme. Ali putevi su bili čisti što mještani istočnomostarskih sela uvijek ističu kao najvažnije.

”Bili su veliki mrazevi, imali smo mnogo problema s napajanjem vodom jer je zaledila. Putevi su bili dobro pročišćeni i nismo imali tih problema. Situacija se sada stabilizovala”, rekao nam je Božo Sjeran, načelnik Istočnog Mostara.

Prema njegovim riječima, sjednice Skupštine Opštine održavaju se redovno. Tamo nema puno politike. Uglavnom se raspravlja o svakodnevnim problemima.

”Zakonska osnova jeste da se jednom u dva mjeseca sastajemo i uglavnom to ispoštujemo. Zavisi od potreba, nekada se sastajemo i češće. Tamo se uglavnom raspravlja o životnim temama i problemima, o nekim projektima iz svakodnevnice”, pojasnio nam je Sjeran.

U Istočnom Mostaru živi 78 Bošnjaka, 11 Hrvata i 166 Srba. Dvije osobe na tom popisu nisu se izjasnile. Istočni Mostar čine tri sela: Zijemlja, Kamene i Kokurine. Potpuno izolovana od ostatka svijeta, daleko od Nevesinja, još dalje od Mostara. Od 257 mještana, sedam njih je mlađe od četiri godine. 16 ih je staro od pet do devet godina dok je u ovoj općini prijavljeno 28 osoba starosti od 10 do 19 godina. 18 osoba je starosti od 20 do 29 godina, a 35 osoba je staro od 30 do 39 godina. Ostali su stariji od 39 godina…

Istočni Mostar je slika i prilika postdejtonske Bosne i Hercegovine. U općini starih ljudi koja živi samo zbog procenta, zbog mape i balansa. Tamo gdje nema kampanja, gdje se svi poznaju i gdje ne postoje tajne. Gdje niko nema nema vremena da brine o vitalnom nacionalnom interesu, referendumu i revizijama presuda. Gdje počinje i završava svaka filozofija o budućnosti zemlje u kojoj mladih uskoro neće biti.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.