David Kamhi: Ovo je moja domovina i ja sam se za nju borio

Vijesti 09. jul 201710:11 > 10:20
Izvor: Screenshot

Na Facebook grupi "Sarajevo za svu raju i cijeli svijet" objavljen je tekst profesora Davida Kamhi, rođenog u Sarajevu u sefardskoj porodici.

Profesor Kamhi je govorio o običajima i tradiciji koju je iskusio kroz život u Bosni i Hercegovini, te o ljepotama Sarajeva kao glavnog grada.

U svom tekstu, profesor Kamhi između ostalog spominje i običaje za vrijeme mjeseca ramazana, te o komšijskim običajima za koje kaže da su se potvrdili kada su “komšije Bošnjaci spašavali Jevreje za vrijeme Drugog svjetskog rata”.

Tekst prenosimo u cjelosti:

”Moja je majka postila za vrijeme ramazana, a i ja sam s njom postio. Sada više ne postim, ali poštujem ramazan. Dosta poznajem islam i znam kako se treba ponašati za vrijeme ramazana. Znate šta je komšiluk? Sad ću vam reći. U ulici u kojoj sam stanovao dođe neki praznik, ili jevrejski, ili muslimanski, ili katolički, ili pravoslavni. U nekim kućama bilo je dosta siromašnih ljudi. Moja bi majka napravila tepsiju nečega, ili baklave, ili kolača, čak je pravila i meso, pa mi kaže: “Idi na broj tri u pet ujutro, ostavi ovo ispred vrata i nemoj da te neko vidi.” Zašto? Da ne bismo onoga kome se to nosi postidjeli. Eto, to je komšiluk. On se potvrđivao i za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su komšije Bošnjaci spašavali Jevreje. Eto, nas su spasili. Mene, moga brata i moju majku spasila je Fahrija‑hanuma Fadilpašić, čiji je muž Seid išao s mojim ocem u školu. Ja sam išao s njenim najstarijim sinom Mahmutom u školu, a moj je brat išao s jednim mlađim koji se zvao Halid. To je bilo neraskidivo prijateljstvo. Kad je počelo, Fahrija‑hanuma odmah je pomogla da se naprave falš dokumenti pa da nas izvedu. Ispod Mjedenice je sjedio kočijaš s fesom i puškom. On nas je primio i odveo na stanicu gdje su bile ustaše. Tu sam vidio svoju nonu, uhvatili su je. Kada su došli do nas, ustaša je pitao: “Čija je ovo pasažera?”, a ovaj mu kaže: “Odbij fukaro, bega Fadilpašića.” I mamu pod ruku i u vagon. Eto, tako smo se spasili. Eto, to vam je komšiluk na djelu. Ili, kad se prodaje kuća, pita se pošto je kuća. Hajde da kažemo sto hiljada. Ovaj mu kaže: “Ima i za 25 hiljada tu blizu da se kupi.” Drugi mu odgovara: “E, burazeru, sve je to lijepo, al’ uz kuću ja prodajem i komšiluk.” Mislim da treba upoznati drugog i drugačijeg, pa tek onda pričati o njemu. Ali ga prvo upoznaj, a ne da pričaš pa da ga onda upoznaš. To je komšiluk. Malo je poznato da je bila i Banjalučka rezolucija protiv progona Jevreja. Jedan od inicijatora bio je Alija Kapidžić, koji je bio vrhovni imam kraljevske vojske. Onda su ga zvali da ide u London, nije htio. Pa je došao u Banju Luku, pa su ga svi redom hapsili. Čovjek koji je pokazao svoje bosanstvo i patriotizam. Meni su četnici ubili tetku na Kozari, a 80 članova moje porodice stradalo je po ustaškim i njemačkim logorima. Ne smijemo gledati na sve Nijemce kao na fašiste, jer ni to nije istina. Gledati pojedine nacije kod nas kroz ono što je jedan dio ljudi te nacije uradio ne valja. Jevreji su bili u Armiji BiH. Mi smo imali apoteke ovdje, mi smo imali kuhinju u kojoj je uvijek bilo više od 300 abonenata. To nije bila samo jevrejska kuhinja, dolazio je svako. Znate li koliko je lijekova otišlo odatle u bolnice? Ali to je ono što se zove komšiluk i što smo naučili ovdje. Naravno, jedan dio Jevreja otišao je u Izrael i u Ameriku. Ja sam lično bio protiv toga. Smatram da onaj ko može nositi pušku treba da brani državu. Upotrijebio sam pejorativni izraz pa sam im rekao: “Vratit ćete se k'o posrani golubovi.” I ljudi su se vratili. Probali su živjeti tamo, vidjeli da ne može i onda se vratili. Šta ti je mentalitet! Pazite, sarajevski Sefard više liči na svog komšiju Bošnjaka nego na onog Jevreja koji je došao iz Amerike. To su dva različita svijeta. 450 ili 500 godina zajedničkog života ovdje nije malo. Naš veleposlanik Sven Alkalaj i drugi ljudi javili su nam da je Ravnogorski pokret rekao da je Vlada Bosne i Hercegovine prodala Hagadu da kupi oružje. Onda su bili dogovori kako da se to demantira. Ministar je bio Ljubljankić. Bili su razgovori u kojima sam i ja učestvovao i onda smo na kraju došli do toga da se Hagada pokaže, uživo. To je bilo 1995. godine pred Pesah. Pesah je bio 15. aprila 1995. godine i Hagadu su donijeli iz trezora banke gdje je bila i mi smo je izložili. Onda je došao predsjednik Izetbegović, a ja sam Hagadu metnuo na jedan oltar. Ona se slučajno otvorila na onom mjestu gdje je zemlja prikazana da je okrugla. I sad predsjednik dođe i pita me: “Ovo su prikazali 200 godina prije Galileja?” Kažem ja njemu: “Predsjedniče, to tako tu piše.” Onda su došli i ambasadori i kojekakvi novinari i onda se reklo na tri jezika: “Ekselencije, dame i gospodo, izvolite. Sarajevska Hagada. Gledajte koliko hoćete, samo nemojte dirati.” Naprimjer, kada je nagradu “Isa‑beg Ishaković” dobio austrijski predsjednik Fischer, austrijski ambasador mislio je da mi nismo kvalificirani da damo jednu nagradu predsjedniku Austrije. E, onda sam mu rekao: “Znate šta gospodine, pogledajte malo! Prvi tramvaj koji se pojavio, taj prvi tramvaj bio je u Sarajevu, a za vrijeme srednjeg vijeka plemići su se mazali parfemima, a izmet bacali kroz prozor u Beču i drugim velikim evropskim gradovima. Prođite pored hotela “Europe” i pogledajte akvadukt, vodovod koji je ovdje bio. Mi smo imali vodovod, a vi ga niste imali. Vaše su ulice bile takve da se njima nije moglo hodati od izmeta i smrada. Rabelais to tako opisuje, svi smo to čitali. Ljudi nemaju pojma šta je Sarajevo. Za Amerikance je ono što ima 100 godina jako staro. A kod nas, za ono što je staro 100 godina, mi za to kažemo bidermajer. Ja sam bosanski Sefard prije svega. Ja sam se ovdje rodio i, prema tome, glupost bi bila da ja sada kažem da sam ja nešto drugo. Ovo je moja domovina i ja sam se borio za nju. I moj djed se borio za Bosnu, i moj otac se borio”.

Prof. David Kamhi rođen je u Sarajevu u sefardskoj porodici, u kojoj se govorio judeo-espanjol kao maternji jezik i u kojoj se generacijama prenosio interes za sefardsku kulturnu baštinu, posebno za muziku. Nakon završene Prve muške gimnazije te Srednje muzičke škole, diplomirao je i magistrirao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Usavršavao se na Moskovskom državnom konzervatoriju “P. I. Čajkovski”, nekoliko godina na katedri čuvenog violiniste i profesora Davida Ojstraha te u Rimu na Muzičkoj akademiji “Santa Cecilia” kod profesorice Pine Carmirelli.

Bio je profesor violine, viole i metodike violine pedeset godina, od kojih 46 na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Nastupao je kao solista na mnogim koncertima u BiH, regiji i Evropi. U njegovoj klasi završilo je nekoliko desetina studenata na diplomskom i postdiplomskom studiju koji su sada solisti koncertanti, kamerni muzičari, koncert-majstori i pedagozi na tri kontinenta. Držao je brojne seminare i mastere u BiH, zemljama okruženja i Evropi. Bio je član ili predsjednik mnogih žirija na takmičenjima studenata i mladih umjetnika u BiH, bivšoj Jugoslaviji i inostranstvu. Dvadeset godina bio je predsjednik Udruženja muzičkih umjetnika BiH i član Predsjedništva muzičkih umjetnika bivše Jugoslavije.

Sefardikom se bavi dugi niz godina. Održao je brojna predavanja, pisao i objavljivao radove, te izlagao na mnogim simpozijima, između ostalog i na “Ljetnoj školi za sefardske studije” u Toledu – Španija. Godine 1992. učestvovao je na svjetskoj manifestaciji “SEFARD 1992” u Madridu kao predstavnik Sefarda iz Bosne i Hercegovine.

Od 1993. do 1995. bio je član Savjeta Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine za vanjske poslove, te savjetnik u Ambasadi Republike Bosne i Hercegovine u Madridu 1995. i 1996. Od 1992. do 1997. bio je potpredsjednik jevrejskog kulturnog i humanitarnog društva “La Benevolencija” i Jevrejske opštine u Sarajevu te glavni urednik glasila Bilten, koji je izlazio tokom rata.

Od 1992. do oktobra 2016. bio je predmolitelj (hazan) Sinagoge u Sarajevu, a 1997. bio je jedan od osnivača Međureligijskog vijeća. Sada je član predsjedništva i predsjednik kulturne komisije JKPH društva “La Benevolencija”. Za svoj umjetnički i naučni rad te očuvanje vjere i tradicije bosanskih Sefarda i drugih dobio je brojna priznanja, nagrade, ordene i zahvalnice, a 2012. laureat je nagrade “Isa-beg Ishaković” u kategoriji “Kulturna baština”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.