Pogođen tenkovskim granatama Hrvatskog vijeća obrane, na današnji dan 1993. godine srušen je mostarski Stari most, remek-djelo osmanske arhitekture na Balkanu i jedan od najvrijednijih kulturno-historijskih spomenika u svijetu. Uz zvuke sirene, bacanjem ruža i ljiljana, te simboličnim skokom bez aplauza obilježen je ova godišnjica.
U trenutku rušenja Starog mosta, 9. novembra 1993. godine Benaid Kalajdžić od mosta je bio udaljen svega 200 metara. Gledao je kako Stari nestaje. Danas se prisjeća tog bolnog trenutka i za njega najtužnijeg dana u životu.
“Vjerujte, svaka granata koja je udarala u Stari most, udarila je mene direktno u tijelo”, otkriva Benaid Kalajdžić, skakač.
Nakon vijesti da je Stari srušen, rijeke ljudi u šoku su krenule prema njemu. Mosta više nije bilo, a Neretva je bila crvena, što je za Mostarce predstavljalo simboliku krvi.
“Neretva se jednostavno rastvorila i iz nje je to izašlo, tako se svaki pravi Mostarac osjećao, ispraznio je svoju dušu za njim”, kaže Kalajdžić.
Za Stari most bili su emotivno vezani brojni građani Mostara, koji su ga smatrali vječnim i neuništivim, i koji su se ponosili ovom spektakularnom građevinom. Uprkos njegovom rušenju, vjerovali su da će jednog dana opet postati centar svijeta. Nakon sedam godina i uloženih 15 miliona dolara, iznad Neretve se ukazao novi Stari most.
Tužna godišnjica već godinama se ne obilježava zvanično, uz najčešće obrazloženje gradske vlasti da nema potrebe jer je most obnovljen.
“Ako ćemo obilježavati godišnjicu pravljenja novog Starog mosta, onda treba obilježavati godišnjicu onog Starog mosta koji je bitisao skoro 500 godina”, poručuje Emir Balić, legenda skokova sa Strog mosta.
Za rušenje Starog mosta direktno se smatra odgovornim Slobodan Praljak, bivši general HVO-a, koji ovih dana čeka pravosnažnu presudu u slučaju Prlić i ostali. Prema prvostepenoj presudi, raspravno vijeće Haškog suda većinom je glasova zaključilo, da je rušenje mosta prouzrokovalo neproporcionalnu štetu civilnom muslimanskom stanovništvu istočnog Mostara, iako ga je koristila Armija BiH, te da je zbog toga za HVO predstavljao legitimni vojni cilj. Mostarci tu tvrdnju nikad nisu prihvatili, jer je, kako kažu, to bio jedini most koji je povezivao dvije obale.
“To je bila jedina žila kucavica i spona između lijeve i desne obale, da se ljudi prehrane, da se dostavi nešto od lijekova. Znači on nije služio kao fortifikacijski ili vojni cilj, nego je uvijek imao humanu dimenziju spajanja, a ti neljudi su željeli da pokidaju te civilizacijske veze”, objašnjava Seid Smajkić, bivši mostarski muftija .
To je pitanje koje će se puno razmatrati u drugostepenom procesu, tvrdi američki pravni ekspert, bivši tužilac Haškog tribunala Kenneth Scott, koji je prisustvovao godišnjici obilježavanja.
“Pitanje je da li je most bio legitimni vojni cilj ili nije. Naravno, prvostepeni sud je presudio da, iako je most bio meta, bilo je pretjerano i neproporcijalno, s obzirom na sve okolnosti da se uništi most. Most, nije trebao biti uništen. Siguran sam da je to nešto što će se puno razmatrati u drugostepenom procesu”, tvrdi Kenneth Scott, bivši tužilac Haškog tribunala.
A tražeći pravdu za Stari most uz transparent “Justice for Mostar”, Mostarci kažu da sjećanje na najtužniji dan u historiji Mostara ostaje zauvijek, jer bol koju su osjetili na dan rušenja Starog mosta, ne jenjava, živa je, kažu, i 24 godine poslije.
