"Zabrinjavaju podjele i potenciranje na različitostima"

Vijesti 04. apr 201820:21 > 20:21
N1

Šef Odjela za govorništvo pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH Meho Šljivo, iguman pravoslavnog manastira Žitomislić kod Mostara Danilo Pavlović i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Marinko Pejić govorili su o podjelama u BiH gostujući u Pressingu. Također, gosti N1 govorili su i o suživotu i ulozi vjerskih zajednica u našoj zemlji.

“Rauzmijem one koji se jako teško snalaze u ovoj situaciji i koji su skloni opisati našu situaciju teškom. Imam iskustva jedne drugačije BiH i Sarajevu”, kazao je fra Marinko Pejić na početku Pressinga.

Na konstataciju urednika i voditelja Amira Zukića da 80 posto stanovništva u BiH ne vidi nadu u bolji život, Šljivo je kazao da su naša zemlja i građani u njoj uvijek bili prepoznati po dobrim ljudima.

“Ti dobri ljudi su uvijek tihi, nenametljivi, samo se loši ljudi uvijek bolje čuju, željni su publiciteta. Da nije bilo agresije na BiH, imali bi preko pet miliona stanovnika”, naveo je Šljivo.

Iguman pravoslavnog manastira Žitomislić kod Mostara Danilo Pavlović kazao je da je mnogo više entuzijazma i elana bilo prije 15 godina nego danas.

“Mislim da je i retorika bila drugačija. U posljednje vrijeme smo svjedoci da čujemo ovakve stvari. Podjele i potenciranje na različitostima, vraćanje unazad je nešto što zaista zabrinjava. Mi kao vjerski službenici smo pozvani da ne pristajemo na tu retoriku. Ostaju velike posljedice. Ljudi su sve više u strahu od toga šta se može dogoditi”, naveo je iguman Pavlović.

“Evidentno je da je došlo do jedne vrste razočarenja običnog čovjeka. Pitanje odgovornosti je središnje pitanje – ko je najviše odgovoran. Nismo izgradili demokratski sistem u kojem će se kritički glas javnosti u dovoljnoj mjeri čuti, a da ne bude uvijek prozvan za neko neprijateljsko djelovanje. Imamo nakaradan politički sistem koji onemogućuje da neki procesi idu brže”, naveo je Šljivo.

Na pitanje kako je moguće da ljudi iz vjerskih zajednica uživaju najveće povjerenje stanovništva i zašto ljudi više vjeruju vjerskim zajednicama nego policiji, političarima, medijima, fra Pejić je naveo da je s jedne strane to lijepo čuti, a s druge to je možda zabrinjavajuće.

“Prije svega mislim da bi građani morali imati više povjerenja u sve institucije svoje zemlje, ne samo u vjerske zajednice. Vjerske zajednice imaju pozitivan potencijal, ali ponekad i negativan. Pokazalo se to više puta. Vjerske zajednice mogu imati vrlo negativan utjecaj na društvu. Udaljili smo se od stvarnog života naših ljudi, naših zajednica, naših problema. To je temeljni problem nas vjernika”, naveo je Pejić.

Šljivo je odgovorio da može imponovati to što im građani vjeruju, ali je to ozbiljan znak krize ako se više vjeruje vjerskim zajednicama nego institucijama države.

“Bojim se da je sada to preveliko povjerenje koje nam se iskazuje neki vid mesijanskog očekivanja da vjerske zajedncie nadoknade sve ono što je propušteno uraditi na vrijeme”, naveo je Šljivo.

Pavlović je dodao da i vjerski službenici znaju “da odu na neki drugi kolosijek”.

“Situacija je različita. Mnogi se deklarativno slažu sa time. Kada razgovaram sa svojim vjernicima, svi će se složiti da je prirodno da se mora živjeti zajedno, ali onda opet vrlo često pokazuju opet nekakve druge znakove, nepovjeranje, možda umora, iznevjernih očekivanja, umorni su od nerješavanja njihove situacije”, naveo je Pejić.

“Ja se usuđujem reći da mi u posljednja dva, tri desetljeća nismo doživjeli istinski duhovni preporod. Mi jesmo omogućili jednu vanjsku slobodu za izražavanje religije i ima dosta religioznih ljudi, ali nisam siguran da ima dosta vjernika. Vjera nije udobna, ona traži vlastitu žrtvu, da se borimo za svoja prava, i ako je potrebno, protiv nepravednog vladara. U klasičnim islamskim tekstovima možemo pročitati izreke o tome da muslimani mogu prihvatiti nemuslimana za vladara, ali ne mogu prihvatiti vladara koji je nepravedan”, kazao je Šljivo.

On je izrazio mišljenje da do istinskog i duhovnog preporoda još nije došlo.

“Mi u BiH vrlo često pojam vjerske pripadnosti poistovjećujemo sa nacionalnom pripadnošću. Ljudi po tome gdje su rođeni tako smatraju da toj vjerskoj zajednici pripadaju. Duhovni preporod je lični suisret sa Bogom, lično obraćenje svakog pojedinca. Mislim da nema kolektivnog preporoda, mora da to bude čovjekov lični izbor. Vjera i nacija nisu sinonimi nego su stvari koje su potpuno različite jedna od druge. Mi moramo to objasniti”, kazao je Pavlović.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.