Nije stvar u tome da se svijet opisuje, stvar je u tome da se svijet mijenja. Novinarstvo svijet opisuje, politika ga mijenja. Ovako je svoj ulazak u politiku obrazložio Vlastimir Mijović, dugogodišnji novinar. Zašto se odlučio za politiku otkrio je u Novom danu.

Gospodine Mijović, zbog čega je karta pala na politiku?

Posljednjih 35 godina moje novinarstvo je bilo angažovano, oštro novinarstvo obilježeno objektivnim komentarima i analizama u kojima sam imao stav, stav u kojem sam pokušavao da doprinesem boljem, humanijem i organizovanijem društvu. Nisam se plašio ni da kritikujem najmoćnije ljudi. Mislio sam da će to jednog dana uroditi plodom kod javnosti, ali i kod političara na vlasti – da će im izazvati stid i sram. Međutim, današnji političari nemaju ni stida ni srama, đon obrazi su, a mladi koji dolaze su još gori.

Moć pera je, izgleda, izgubila moć?

Jako je upitno i da li je pero ikada imalo moć. Početak novinarstva se veže za Napoleona. On je osnovao prve novine koje su bile u funkciji vlasti. Što se tiče slobode medija, u bivšoj državi je to bilo samo u perodu pred njen raspad. Danas je ta sloboda svedena na minimum. Prije 50-ak godina Ulrike Meinhof, jedna od najpoznatijh teroristkinja u istoriji, bila je vrstan novinar, bila je jako angažovana, tražila je promjene u njemačkom društvu i u jednom trenutku je mučnula glavom i kazala pisana riječ nema moć, samo meci proizvode dejstvo. Tako je nastala čuvena teroristička grupa Baader-Meinhof koja je napravila desetine napada. Ona je na kraju izvršila samoubistvo u zatvor.

Rekli ste da ćete se angažirati u radu sa mladima?

Već sam počeo raditi sa mladima. S mladima se ili nije radilo ili, ako se radilo, to je rađeno na pogrešan način. Treba ih učiti da je politika ugledan posao i donosi visoku platu. Trebaju davati građanima ono što je njima potrebno. Ne možete samo trpati sebi. Mlade treba naučiti da dijele, da jedna dio uzimaju sebi, jedan dio stranci i najveći dio da se daje državi, odnosno ljudima za koje se radi. Kod nas je taj omjer dibidus poremećen. Ovdje političar koji nije korumpiran postao je izuzetak. Jedini lijek je da se odgoji nova generacija.

Svjedoci smo jednog trenda ulaska u politiku novinara, hafiza, estradnih umjetnika. Neki nedugo nakon što uđu, požele izaći. Najsvježiji primjer je Maje Gasal-Vražalica. Šta nam govori jedno i drugo?

To je proces. Mnogi dobri ljudi, sposobni ljudi su se pokvarili ulaskom u politiku. Neki su izašli da se ne pokvare. Gledao sam gostovanje Maje na N1 i ne bih volio da izađe iz politike. DF je stranka jednog lica, strana koja nestaje, ali ne bi trebala da nestane i Maja. Većina zastupnika DF-a je prešla u SDP ili u SDA.
To je sramota zbog ljudi koji su im dali povjerenje.

Zašto SDP?

Prvo zbog programa i načela SDP-a. Drugo, činjenica je da je SDP doživio katarzu. SDP je kada je bio na vlasti bio jako loš kao i druge stranke. Lagumdžija i neki drugi ljudi, koji su bili sinonim SDP-a, uklonjeni su. Otiša je i Komšić koji je bio jedan od najvećih krivaca za loš rezultata.

Ujedinjenje ljevice?

Nije bitno da je ljevica ujedinjena, bitno je da su ujedinjeni glasači. Stranke se ne moraju ujediniti. Mi još uvijek nemamo pravu ljevičarsku, socijal-demokratsku stranku. To još nije SDP.

Da li je najbitnije da što prije dođe do izmjene Izbornog zakona?

Izmjene Izbornog zakona nisu nebitna stvar, ali ima bitnijih stvari. Ja bih se prvo zalagao da se uvede obavezno glasanje. U BiH glasa svaki drugi čovjek. Bez glasanja ljudi ne mogu da utiču na vođenje politike. Da se promjene sadašnje liste, da budu maksimalno otvorene, onako kako se za to zalaže SDP. I treće, u Ustavu promijeniti mogućnost za obavljanje prijevremenih izbora. To je danas nemoguće.

Polako postajemo zemlja staraca. Sve više mladih napušta BiH…

Već sad ima blizu 100 zanimanja, koja se traže, ali se niko ne prijavljuje. Ili ljudi nisu odškolovani ili su otišli dalje. Mi smo zemlja bogalja, zemlja niskih penzija.

Šta je potrebno da dođe do promjene?

Ukoliko se stvari nastave kretati ovako, da budemo još dublje u ovoj rupi, neminovno će doći do bunta građana. To je moguće da se desi ovih dana. Pogledajte samo skupove povodom slučajeva Memić i Dragičević. Ljudima će proraditi revolt i počet će napadati političare. Istorija nas uči da pred pobunu uvijek vlada tišina. Najmanje protesta u BiH je bilo u posljednje dvije godine. Mora doći do promjena.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.