Vllasi: U BiH nema ko da donese odluku o priznanju Kosova

Vijesti 16. apr 201520:00 > 21:18
N1

Gosti večerašnjeg Pressinga bili su Azem Vlasi, Vuk Drašković i Muhamed Filipović.

Govorilo se o velikosrpskim i velikoalbanskim projektima, odluci Bosne i Hercegovine da zbog Srbije ne prizna nezavisnost Kosova, povezivanju statusa Republike Srpske sa Kosovom i najavi da bi Kosovo i Albanija mogli postati jedna država.

Na pitanje kako je Vllasi uspio doći do Sarajeva rekao je: “Teže je da se putuje iz Prištine prema BiH nego u bilo koju zapadnu zemlju. Sa BiH je to mnogo prekomplicirano i niko nema objašnjenje zašto je to tako”, rekao je Vlassi.

I Kosovari i Albanci koji žive u BiH nazivaju ovaj odnos jednom vrstom aparthejda. Naime, Kosovari, ukoliko žele doći u BiH, prvo moraju dobiti garantno pismo koje mora biti ovjereno, nakon čega ministarstvo mora dati saglasnost pa se podnosi zahtjev za vizu i taj proces traje od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci i vrlo često bude negativno završen. “Da, tako je i niko nema objašnjenje zašto je to tako. Kosovo je od ‘99. godine pod administracijom UN, od 2008. godine je samostalna država i iz BiH se dolazilo na Kosovo bez viza. Mi smo htjeli da ne zagorčavamo život ljudima koji su zainteresovani da putuju prema Kosovu. Naša vlada je uvela kontramjeru isključivo kao upozorenje ne bi li se neko urazumio. Onoga trenutka kada bude ukinuta viza, sutradan će vlada Kosova tako isto uraditi“, prokomentarisao je Vllasi.

Građani BiH koji žele na Kosovo moraju podnijeti zahtjev u predstavništvu Kosova u Tirani, otići lično i čekati najmanje 15 dana da dobiju vizu za ulazak u Kosovo. Vllasi je kazao: “To  je reciprocitet u glupostima, ali pošto nemamo predstavništvo u Sarajevu, onda mora tako biti”.

N1

Na pitanje da li je BiH kolateralna žrtva odnosa između Prištine i Beograda, Vllasi je izjavio: “Jeste, ali se postavlja pitanje zašto BiH treba da bude takva kolateralna šteta Srbije. U Sarajevu nisu informisani da je između Kosova i Srbije uređen režim slobode kretanja. Govorimo sada o problemu koji je veliki problem za građane ali niko ne daje objašnjenje. Ja nisam predstavnik vlade, ali vam kažem, poštujući reciprocitet svaka država ima svoje dostojanstvo“. Na pitanje da li BiH treba priznati Kosovo i da li je ispravan stav da se čeka Srbija, Filipović je kazao: “Prije nego što išta kažem, moram da vas upozorim da ja govorim u svoje lično ime. Ova situacija je apsurdna i  tragična za ljude koji nisu ni luk jeli ni luk mirisali, da osjećaju posljedice ovakvih nenormalnosti. Moram da kažem da bh. javnost to ne čudi. Mi nemamo svoju sopstvenu autentičnu vlast. Naša vlast je uvjetovana jednim sporazumom o miru koji je diktiran iz vana i koji je doveo do nenormalnih unutrašnjih odnosa. BiH je invalidna država jer u njoj postoji faktor  koji ima pravo veta na sve odluke za koje misle da dovodi na njegov položaj. Radi se o Republici Srpskoj koju je instalirao Holbrook preko nametnutog sporazuma. Zbog toga ne treba da čudi nikoga što su ovakvi apsurdi, da mi ne možemo putovati na Kosovo i obratno, iako stotinama godinama komuniciramo. BiH ne treba da čeka nikoga. BiH treba da donosi odluke na osnovu svoje procjene, ali ono što utječe na ponašanje BiH jeste činjenica da moramo biti na čisto na način kako je instalirana nezavisnost Kosova može da bude primijenjena i na BiH. S toga moramo imati jasne garancije da tako nešto neće moći biti. Kao što znate, teži se čak i stvaranju trećeg entiteta. Republika Srpska je dio BiH. Zašto se faktori koji drže vlast tamo ne ponašaju bosanski, ne poštuju sopstvenu državu nego se ponašaju kao dijaspora, kao agentura. To je druga stvar i to je faktor koji nas upozorava da moramo biti oprezni kako da se ne umiješamo u bilo koji način u odnosu između Kosova i Srbije”.

Sve češće u zadnje vrijeme se povezuju statusi Kosova i Republike Srpske. Uskoro će  na Kongresu vladajuće stranke u Republici Srpskoj biti donesena Rezolucija o samostalnosti tog entiteta u BiH. Na pitanje da li je to bojazan o kojoj govori, Filipović je rekao: “Ja vam mogu reći ne. Naša bojazan nije od onoga što mogu učiniti neke stranke ili ljudi, jer oni nemaju moći da provedu to što žele a s čime prijete već 20 godina, to je nemoguće. Oni nemaju nikakav kapacitet. Nas ne plaši to šta mogu i kakve Rezolucije donijeti. BiH je još država i RS ne može proglašavati sebe za državu kad to nije, ali moguće je da neki faktor koji je intervenirao i u slučaju Kosova se pojavi, kao što se pojavio Holbrook pa naložio da se mora priznati Republika Srpska”.

Amir Zukić je pitao Azema Vllasija da li se slaže sa ovim stavom, na šta je rekao kako se ne slaže sasvim. “Poslije raspada Jugoslavije, Slovenija, Hrvatska, Makedonija i BiH proglasile su nezavisnost. Crna Gora je ostala sa Srbijom i poslije toga je BiH napadnuta, razvaljena, da bi se uspostavio mir. U Dejtonu je dogovoren jedan mirovni sporazum te su nastali eniteti na krvoproliću zbog čega se i danas sudi u Haagu krivcima za genocid. Nastala je RS i ona nema kao entitet nikakve sličnosti kao Kosovo. Kosovo je po zadnjem legalnom Ustavu od ‘74. godine bila u formalnim vezama sa Srbijom ali je bila konstitutivni element Federacije. Imala je svoju ustavnu samobitnost i kasnije, kad je došlo pitanje Kosovo na dnevni red, dvije godine su u Beču vršeni pregovori i proglašena je nezavinost. Rečeno je da je Kosovo bilo federalna jedinica i da je Srbija u vrijeme Miloševića na silu ukinula taj status i izvršila velike zločine. Poslije se dogodilo da su Slovenija, Makedonija, Hrvatska, Crna Gora priznale Kosovo i sa njima nemamo probleme putovanja. Nerazumno je što BiH nije još priznala Kosovo, ali u BiH nema ko da donese odluku o priznanju Kosova. Predstavnici RS se ponašaju kao ogranak Beograda. Beograd ima svoju priču zašto ne priznaje Kosovo, ali doći će dan kada će Srbija prije BiH priznati Kosovo. Srećom, srpska javnost u Srbiji ide daleko ispred svoje vlasti. Dok svaka vlast u Srbiji priča da neće priznati Kosovo, srpska javnost u anketama pokazuje da više od 60 posto shvata da je Kosovo samostalna država”.

Na pitanje zašto je BiH talac ovih odnosa između Srbije i Kosova i da li je tačno da javnost u Srbiji razumije da Kosovo više nije Srbija, ali da vlast to ne želi priznati, Drašković je rekao: “Nije moje da komentarišem odluke Vijeća ministara BiH. Mogu da iznesem svoje mišljenje da je BiH i njena vlada dužna onoliko koliko je obavezna i vlada Srbije za šta se ja zalažem, ne da prizna formalno, nego da prizna realnost da je Kosovo samostalna  država. To priznaje većina članica EU, UN. Tada bi došlo do normalizacije odnosa između BiH i Kosova i Srbije i Kosova i bila bi puna sloboda kretanja. Praktično, normalizacija bi išla do toga stepena da granice imaju onaj karakter kakav su imale u vrijeme Jugoslavije. Bilo ih je na mapama, ali u životu ih nije bilo”.

N1

Na pitanje zašto se ne priznaje, Drašković je rekao: “Ne znam zašto, ali ja se ovdje borim svim snagama da Srbija prizna tu realnost, ali to sporo ide. Svakim danom sve više jačaju snage koje su za odbijanje te realnosti. U posljednje vrijeme se mogu čuti parole da Srbija ima dvije prijestolnice – jedna je Beograd, a druga je Kosovo. Onaj euroentuzijazam koji je prije dvije godine pokrenuo Aleksandar Vučić, i koji je doveo do potpisivanje Briselskog sporazuma, brzo se topi. Ovdje je milion faktora sada u igri i zavjera protiv Briselskog sporazuma. Ovdje se pokušava proturiti neistinita priča da se Srbija kažnjava od strane Evrope zbog svoje uloge na ruskom frontu. Zbog toga što četa naših vojnika ide 9. marta u prijestolnicu na Paradu pobjede nad nacizmom što ja podržavam. Put Srbije ka Evropi ne blokira se na bilo kakvom ruskom frontu niti Evropi smeta da Srbija u Moskvi oda zahvalnost za 22 miliona života Rusa u borbi protiv najvećeg zla u historiji ljudske civilizacije“.

Amir Zukić je prokomentarisao kako Vuk Drašković često govori o lažima u Srbiji i kako u posljednjim knjigama govori kako je vrijeme da se Srbiji i Srbima konačno kaže istina. Dodao je kako je danas sa Vučićem i Nikolićem u koaliciji o čemu je Drašković rekao: “Oduzeti ljudima pravo da se promijene, da priznaju grešku je jedna politika koja vodi ka učvršćavanju. Nema napretka ukoliko se ljudima ne dozvoli mogućnost da se pokaju, da uvide greške. Ja sam svom snagom svoga političkog ugleda historije ukazivao na Srpski pokret obnove koji je posut žrtvama i ljudskim životima jer smo bili protiv razbijanja Jugoslavije, etničkih čišćenja. Ja sam predvodio deset godina onu drugu Srbiju koja je nosila crni flor zbog ratnih zločina iza kojih je stajao režim Slobodana Miloševića. Ja politiku Vučića podržavam, ali ne podržavam ni saplitanje te politike niti podržavam miniranje samoga Briselskoga sporazuma niti lagarije oko primjene Sporazuma“.

Zukić je citirao Draškovića gdje je kazao da je Slobodan Milošević zapravo najodgovorniji za strašnu politiku poraza i zločina gdje Srbija šuti o istini da je najveći broj zločina i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu počinila srpska strana, da Srbija mora da prizna poraz i zločine i da se ne opravdava. Memorijalni centar Potočari treba napraviti pred Skupštinom Srbije. Drašković je na to prokomentarisao: “To su ogoljene istine i ne trebaju im nikakvi dokazi jer oni su iznijeti stotinama puta u javnosti. Mi smatramo da treba da se ugledamo na Njemačku koja je jednostavno nedvosmisleno priznala slom politike nacizma, priznala zločine, ničim ih umanjujući niti opravdavajući kojih je bilo mnogo. Nijemci su poveli novu politiku koja je bila u svemu očišćena i od trunke nacističke politike poraza i zločina i sva neprijateljstva su pokušali i uspjeli pretvoriti u prijateljstva. Mislim i da Srbija mora to isto da uradi. Ako su  Nijemci mogli da naprave memorijal holokaustu pred Bundestagom tako da njihov svaki poslanik, kad pogleda kroz prozor, suoči se sa zlom njemačke nacije u prošlosti nad tim velikim zločinom nad jevrejima. Mislim da se mi ne možemo iscijeliti od svojih zločina i jedne navike da hvalimo sopstvene zločine dok ispred Skupštine Srbije ne bude memorijal Srebrenici, kao i ispred Sabora Hrvatske ne bude memorijal Jasenovcu, a također i ispred Parlamenta BiH memorijal jami Ržani u kojoj je ‘41. godine načinjen jedan strašni monstruozni pokolj hercegovačkih Srba. Ali, treba da se okrenemo budućnosti”.

Na pitanje zašto Srbija ne želi da čuje to što on govori, Drašković je kazao: “Iz usta jednog ministra prije neki dan je odjeknula parola da svi koji su bili neprijatelji Slobodana Miloševića, bili su i neprijatelji Srbije. To znači da je neprijatelj Srbije cijeli svijet i svi oni koji razmišljaju normalno, ljudski, koji hoće da se zlo prekine i koji hoće da pruže obje ruke i prema Bošnjacima i Albancima i Hrvatima”.

Na pitanje da li je zbog posljednjih izjava i knjiga koje je napisao zabrinut za svoju sigurnost jer je na njega već bilo izvršeno nekoliko pokušaja atentata, Drašković je komentarisao: “Ne znam da li mogu da upotrijebim riječ zabrinut s obzirom da ja živim na veresiju i tim službama zla i svemu tome što predstavlja Milošević ja sam i dalje glavna meta. Zato što su oni meni glavna meta”.

N1

Na pitanje da li je suočavanje sa istinom i svim onim što se desilo u prošlosti put da se riješe i ovi današnji zategnuti odnosi u regiji, Filipović je rekao: “Apsolutno, svi mi i svaki čovjek koji normalno misli i misli na budućnost svijeta mora da bude na čisto s time da te budućnosti neće biti ukoliko taj teret prošlosti ne skinemo s naših leđa. Mi moramo da se oslobodimo onoga što su učinili prethodnici. Istina je da je ideja velikosrpstva da se ostvari konačni ideal stvaranja države u kojoj će svi Srbi živjeti zajedno, da je taj plaćen velikom cijenom u ljudskim životima i našem nazadovanju”.

Na pitanje kako gleda na stavove Draškovića, Vllasi je kazao: “Drašković spada u one ljude u Srbiji koji je uvidio sve i zarad interesa svog naroda želi što prije da Srbija hrabro iskorači i distancira se i okrene leđa tom teškom krvavom zločinačkom naslijeđu iz vremena Slobodana Miloševića. To je i u interesu stabilnosti u regiji. Nažalost, to teško ide jer u Srbiji je očigledno da su te strukture i ljudi koji su izašli na političku scenu uvidjeli novu realnost po mojoj percepciji. Vučić je jedan od onih koji ima volju da iskorači naprijed. Da Srbija napokon uhvati  korak sa budućnosti. Kao da postoji konsenzus u Srbiji da se prešuti Milošević i njegovo vrijeme, ne može Srbija tako naprijed. Ovo sad izgleda kao foliranje. Ima ljudi poput Draškovića, međutim čim neko zauzme ispravan stav, on biva marginaliziran na političkoj sceni. Na vlasti su uvijek oni koji njeguju Miloševićevu školu ili oni koji to prešute”.

Pitanje gledatelja N1 televizije za Draškovića je bilo kada će se pojaviti srpski Wili Brant koji će pasti na koljena i pokloniti se žrtvama genocida u Srebrenici i da li je taj čovjek on, Drašković je prokomentarisao: “Žrtvama Srebrenice i svim žrtvama koje su pale od srpske ruke, ali i svim svim nevinim žrtvama se klanjam“.

Pitanje gledatelja N1 za Vllasija je bilo kako se desilo da Albanci od najugroženijeg naroda u bivšoj državi postanu najveći profiteri i dobiju svoju državu, Vllasi je rekao: “Zato što smo bili najveća žrtva i svijet je napokon uvidio da treba da nam se pomogne. Okoristili smo se i od tragedije od BiH jer se svijet obrukao u slučaju Bosne pa je na Kosovu brže intervenirao svijet i pomogao nam“.

Na pitanje gledatelja N1 da li se mogla spasiti Jugoslavija i da li će biti u nekoj vrsti zajednice u budućnosti, Vllasi je rekao kako se nije mogla spasiti. “Oni glavni koji su je stvorili i srušili, to su Srbi, ali da se nisu desile tragedije mogle su ostati neke veze jer EU je sazdana po modelu na kojem je bila sazdana Jugoslavija“, rekao je Vllasi.

“Najbolji Srbi, Bošnjaci, Slovenci i Hrvati dva vijeka su sanjali Jugoslaviju i nju su stvorili najbolji da bi je srušili najgori. Među tim najgorima je Milošević. Da li se Jugoslavija može obnoviti, može, ali na evropski način kad svi uđemo u EU bićemo pod jednim krovom i te proklete granice će nestati. Mislim da smo daleko od toga jer je previše mržnje”, kazao je Drašković.

Edi Rama je izazvao bijes u Srbiji, ali i šire, odaslanom porukom da će se Kosovo i Albanija  ujediniti na klasičan način ukoliko EU Kosovu ne otvori put ka članstvu. Premijer Srbije Vučić odgovorio je Rami obećanjem da se to nikad neće desiti. Na pitanje je li ovo oživljavanje velikoalbanskog projekta, Vllasi je rekao da to nije oživljavanje velikoalbanskog projekta.

“U rječniku Albanaca ne postoji termin ‘Velika Albanija’, postoji etnička Albanija a zbog te izjave se ja čudim zašto treba bijes u Srbiji. Što se Srbije tiče da li će Kosovo i Albanija ujediniti kad Kosovo više nije Srbija. Rama je izrazio višak riječi. Ne postavljaju se pitanja granica. Ujedinjeni Albanci u ujedinjenoj Evropi – to je to u suštini“, kazao je Vllasi.

Drašković je o Raminoj poruci rekao: “Ja sam samo odmahnuo rukom kad sam čuo tu izjavu koja nije ništa drugo nego naduvavanje magle. Rama zna da je zabranjeno ujedinjenje Albanije i Kosova. Jedan od uslova da Kosovo stekne svoju nezavisnost bio je da se prihvati i ova odredba iz Ahtisarijevog dokumenta da nema ujedinjenja Kosova sa drugim državama, sa nekim susjednim teritorijama. Tu se misli na Preševo, Medveđu, a Ahtisarijevim dokumentom je to zabranjeno. Kosovo je to i prihvatilo, da za svoju zastavu istakne albansku zastavu, ili himnu. Kosovo ima svoje simbole. Dokumentom je rečeno da na Kosovu, gdje nema ni 10 posto Srba, ćirilica i srpski bude zvanični jezik i da bude pored albanske latinice. To je temelj kosovske nezavisnosti”.

Na pitanje da li smatra da je ova Ramina poruka “pucanj u prazno”, Drašković je kazao: “Ma jeste, prodaja magle je to. To me je iznenadilo od tog čovjeka koji je intelektualac, ne znam što mu je to trebalo. Dovoljno je reći ne može, ne zato što to ne da premijer Srbije, nego zato što to ne da Ahtisarijev dokument”.
Na pitanje da li će BiH morati priznati Kosovo, FIlipović je rekao da će apsolutno morati.

Drašković je na pitanje da li će Srbija prije ulaska u EU morati da prizna nezavisnost Kosova rekao kako su u Srbiji intenzivirani napori da se potpuno okrenu od Evrope i Zapada. “Nadam se da neće uspjeti, a što se tiče toga da li će Srbija morati i formalno da prizna nezavisnost Kosova prije nego što uđe u EU, to je pitanje kome prethodi jedno drugo pitanje: zašto Srbija ne iskoristi sada postojeću dvotrećinsku većinu da eliminiše iz svog Ustava ustavnu preambulu koja je kamen oko vrata. U Srbiji svi znaju da Srbije nema na Kosovu, nema njene vlasti. Prvo treba da mi raščistimo ovdje sami sa sobom”, izjavio je Drašković.

Rezolucija je iscrpila svoju funkciju samim proglašenjem nezavisnosti Kosova, a drugo u toj rezoluciji se ne spominje Srbija ili da je Kosovo dio Srbije. To u Srbiji proizvoljno tumače i pogrešno i onako kako im je volja. Prema tome, Kosovo je nezavisna država. Ovi na vlasti u Srbiji kažu da neće nikad priznati Kosovo, to oni misle za svog mandata, ne mogu da obećaju za ubuduće. Dobro je da se promijeni nešto u Ustavu kako kaže Drašković”, prokomentarisao je Vllasi Briselske dogovore.

Drašković je prokomentarisao Rezoluciju 1244 te je rekao: “Rezolucija je kao preambula srpskog Ustava. U realnosti, Ahtisarijev odkument i sve što je prethodilo tom dokumentu je utemeljeno je na Rezoluciji 1244. Ta Rezolucija nije bila kamen, poslije toga se propisuje procedura i razgovora i dogovora i određivanje konačnog statusa“.

Na komentar Amira Zukića kako je Drašković na početku bio protiv Ahtisarijevog dokumenta, Vuk Drašković je izjavio: “Nikad nisam bio protiv. Kada je Ahtisari došao u Beograd, ja sam ga prvi primio i rekao sam da treba to da prihvatimo. Mislim da je svojevrsni plan Z4 za Srbe na Kosovu. Ovo što se u Briselu pregovara, to je Ahtisari na parče. Albanci su prihvatili Ahtisarija i ugradili u Ustav. Ja ne vidim sada nijedan razlog zašto Srbija napokon ne prihvati Arhtisarijev plan i ubrzaće se i ti Briselski dogovori“.

Vllasi je na to dodao: “Srbija u vrijeme Borisa Tadića se obratila Međunarodnom sudu pravde sa pitanjem da li je proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu sa Rezolucijom 1244 i Međunarodnim pravom i odgovor tog Suda je bio jasan i koncizan: proglašenje nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa Međunarodnim pravom i nije u suprotnosti sa Rezolucijom 1244“.

Na pitanje kako Filipović vidi budućnost naše regije u narednih deset godina, kazao je: “Ja sam optimističan, u smislu bez obzira što danas imamo situaciju kada se desne snage dobijaju na uticaju, prvenstveno zbog pogoršavanja ekonomskih prilika, i ako sada u ovom momentu imamo val desnih strujanja. Mislim da ona nemaju budućnost i da će situacija morati da se okrene u drugom pravcu – to jest konačnom sređivanju ukupnih prilika na Balkanu i jedan od bitnih elemenata i aspekata tog kretanja će biti rješavanje svih problema oko mogućnosti pristupa ovih zemalja EU. To znači dovođenje tih zemalja u situaciju da moraju riješiti ključne unutrašnje probleme, u ovom slučaju odnos Kosova i Srbije, a što se tiče Bosne i Hercegovine i Srbije, ne samo problem RS nego i problem položaja bošnjačkog stanovništva. U Republici Srbiji mislim konkretno na Sandžak gdje muslimani, odnosno Bošnjaci, žive vijekovima na homogenom prostoru, a taj prostor nije valoriziran, niti su njihova prava priznata u punom obimu kako im to omogućava sam Ustav Srbije i naravno kriteriji pristupanja Srbije EU”.

Amir Zukić se obratio Draškoviću i kazao mu kako je prije 15-ak godina, dok još bio ministar vanjskih poslova, predviđao da će ova regija bez Hrvatske i Slovenije biti u nekoj vrsti unije, ali se to nije desilo. Na pitanje šta on predviđa u narednih deset godina, Drašković je kazao: “To će se desiti. Ja šta predvidim tako i bude. Sama EU će se reformisati i tada će se formirati sabunije, podunije, regionalne unije pod kapom EU. Jedna od tih regionalnih unija biće države bivše Jugoslavije, a tu će vjerovatno biti i Albanija, ali to je jedna od podunija EU u budućnosti. Dodao bih Filipoviću, koga izuzetno cijenim, jednan poluodgovor – oprezno sa riječima ‘desne snage’. Jugoslavija je stvorena 19. godine i nisu je stvorile lijeve snage, nikakvi komunisti, nego najbolji i to je tada bila desnica. Ljevica je pokušavala odmah da sruši Jugoslaviju poslije njenog stvaranja da bi u jednom trenutku ta ista ljevica postala najveći zagovornik za Jugoslaviju. Ljevica je došla Jugoslaviji glave, ljevica stoji iza ratnih zločina, njihovi generali, njihova vojska, njihova ideologija, njihove tajne grobnice. Iz ‘44, ‘45 i ‘46. godine preslikane su ‘92. i '93”.

Filipović je na to odgovorio: “Ja ću samo reći da Drašković previđa činjenicu da u homogenoj vlasti se raspored ljevice i desnice potpuno drugačije postavlja. Ne može se cijeli komunistički sistem identificirati sa ljevicom. U komunističkom sistemu je postojala ljevica i desnica kao što u demokratskom sistemu postoji desnica i ljevica. Danas preovladavaju nacionalističke snage u Hrvatskoj i Srbiji i u BiH i oni vode politiku“.

Vllasi je o budućnosti prokomentarisao da će četiri države pričekati za članstvo u EU i da su to Srbija, Makedonija, Kosovo i BiH. “Crna Gora će malo brže, ali dotle treba da evropeiziramo naše međusobne odnose. Nažalost, ovdje još vrebaju opasnosti, a to su u Srbiji i BiH. Srbija, zbog još neprikrivenih teritorijalnih pretenzija  prema susjedima, a u BiH zbog činjenice što se jedan entitet isuviše ponaša kao ogranak države Srbije, to jeste srpski entitet, ali i zbog nejasnog stava Srbije da je BiH kao jedinstvena država, suverena sa entitetima, konačna i neosporna činjenica”, rekao je Vllasi.