Iako je duboko „zagazio“ u devetu deceniju života, Alija Duraković iz bugojanskog naselja Voznik posti i ovaj ramazan, nastojeći da ga provede na način kako to čini već godinama.

Već se navikao, kaže, na duže i toplije dane i iščekivanje iftara, radujući im se kao i mnogi drugi postači, nakon svakodnevnog odricanja od jela i pića.

“Kad imate pravi nijet i čvrstu volju, nije teško postiti. Ne mislim puno na hranu i vodu, već na to kako ću provesti dan, a najdraže mi je kada to bude u učenju Kur’ana, i u krugu porodice koja me poštuje i pazi, zbog čega sam veoma sretan”, priča ovaj Bugojanac.

Priznaje da je veliki ljubitelj kafe, kojom zamiriše cijela kuća prije svakog iftara, ali i tokom sehura, koji nikad ne propušta.

“Ne jedem puno, a od hrane najviše volim pite. Nastojim jesti dosta voća, a posebno volim banane. Kao neko ko ima 87 godina, ne mogu se požaliti na zdravlje, koje me još uvijek dobro služi”,  kaže Alija.

Drago mu je što je džamija nadomak njegove kuće, u čijoj je izgradnji sudjelovao svim svojim bićem, ne mareći za sate i sate provedene na jakom suncu, kiši i hladnoći, ponovo otvorila vrata vjernicima, za koje bi volio da ih bude što više.

“Zbog ovog stanja s koronavirusom, namaze obavljam u svojoj kući. Naravno, ljepše je otići u džamiju, ali je situacija takva da se svi moramo pridržavati uputa koje su donesene. Nadam se da će sve ovo uskoro proći”, istaknuo je.

Alija je penzioner više od trideset godina, a radni vijek je proveo radeći kao stolar, uzdržavajući porodicu u kojoj je trebalo iškolovati i na put izvesti šestero djece, četiri kćerke i dva sina od kojih jedan, nažalost, nije više među živima.

Ljubav prema stolarskom zanatu kod njega, zapravo, nikad nije ni prestala, jer se i danas zna desiti da uđe u svoju radionicu i upali neku od stolarskih mašina, čiji ga zvuk uvijek podsjeti na vrijeme koje pamti, i često spominje u pričama sa svojom najmilijima.