Od 22. maja do 19. juna 1992. godine, zbog nedostatka kiseonika u banjalučkom porodilištu, jedan po jedan gasio se život beba. Od njih 14 koje su se prije nalazile u inkubatorima umrlo je 12.

Dvanaest bijelih ruža i jedna crvena, da se ne zaboravi, položeno je na spomenik 12 beba.

Maj ‘92. godine. Ratne borbe na putevima prema Banjaluci. Odsječena je od istočnog dijela RS i Srbije. Vijeće sigurnosti UN zabranio je letove iznad BiH. Porodilište ostaje bez kiseonika za inkubatore. Četrnaest beba bori se za život.  Apeli, molbe, pozivi u pomoć… UN ne daje dozvolu za let iz Beograda da se dostavi kiseonik.

“To su sve bile zdravo rođene bebe kojima je trebalo da udahnu 2-3 puta i da nastave normalno da žive“, kazala je Željka Tubić, sekretar Udruženja roditelja 12 beba.

Za manje od mjesec dana, 12 beba se ugušilo.

“Jaukali su i zijevali strašno je o tome i pričati”, rekla je Milena Sandić, majka jedne od beba.

Od posljedica 2005. godine preminula je Slađana Kobas u svojoj trinaestoj godini. Jedini preživjeli je Marko Medaković, diše sa trećinom pluća, ima cerebralnu paralizu, hematoma na mozgu i krivljenja kičme.

“Niko nije nikada odgovarao. Ja se pitam zašto, uvijek se pitam zašto“, kazala je Dragoslava Jaćimović, majka jedne od beba

Tužba protiv Vijeća sigurnosti je skupa. Kao i sudski postupak na Sudu za ljudska prava u Strazburu, kažu u Udruženju. Političari imaju i druge razloge.

“Jedan takav zločin ne možete nikada dovoljno da iskomunicirate prema svijetu ma kako o tome govorili i ma kako pokretalli određene procedure”, izjavila je Željka Cvijanović, predsjednica Vlade RS.

“I pitam se visosti, koji bog ima moć da vam oprosti?” – samo je jedan od stihova ispisanih na ovom spomeniku.