Kako je prolazilo vrijeme, odnosno u devet mjeseci pandemije, mijenjala se i epidemiološka situacija Srednjobosanskog kantona. Dramatične slike stizale su iz Travnike, iz Nove Bile. Naša ekipa danas je bila u Opštoj bolnici u Jajcu, gdje je jasno podvučeno: ljude ne liječi oprema, već medicinski kadar, a njega nedostaje.
Naizgled miran dan, sa stabilnim pacijentima i blagim simpomima COVIDA-19, no u trenu se sve mijenja. Saturacija pada, čujemo od dežurnih tehničara. Pacijent upada u hipoksiju, a stanje se pogoršava. Kad se to desi, osoblje Opšte bolnice u Jajcu zna šta činiti. Ako pokušaj stabilizacije ne uspije, pacijent se prebacuje u Bolnicu u Travniku, ili Novoj Biloj. Dr Zrile jedan je od dva ljekara internista na COVID odjelu. U bolnici koja nema pulmologa, niti infektologa, radi sve, od trijaže do bolničke terapije.
“Ti pacijenti su jako uplašeni, jako agitirani, nervozni… Osjeti se veliki strah. Glad za kiseonikom je jedan od najintenzivnijih bolova u medicini. To zaista strašno izgleda. I možemo imati 10-50 respiratora, ali to ništa ne znači ako nemate čovjeka koji će sa njim raditi. Tako da je ulaganje u kadrove ono što je najbitnije“, istakao je dr Borisl zrile, COVID odjel Opšte bolnice Jajce.
S tim se slaže i doktor Bozan, drugi ljekar na odjelu. Ovaj Sirijac medicinu je studirao u Sarajevu i Beogradu, porodicu osnovao u Jajcu, gdje se nesebično bori za živote sugrađana. Izložen, na prvoj liniji i sam je preležao koronu.
“Jednostavno se za 24 sata sve mijenja. Dođe pacijent kod tebe, slikaš pluća, malo ima temperature, lagane simptome. Sutra slikaš, ono pola pluća već zahvaćeno. Bilo je dosta slučajeva teških, sa fatalnim ishodima. Posao se povećao 100 posto. I u Siriji ima dosta korona virusa, dosta ljudi umire. Teška je situacija, ali mislim da je ovdje lošije nego tamo. Sada da li se sve objavljuje ili ne, to ne znamo“, kazao je dr Bozan Sheik Mohamad, COVID odjel Opšte bolnice Jajce.
Pet tehničara na Covid odjelu nosi teret; i posla i teškog odijela. Kako bolnica nema pokretni rentgen, niti CT luk, ove sestre fizički prenose pacijenta do kolica, te ga voze na snimanje. Glavna sestra Vedrana kaže da su naučili da svoje najmilije ne grle, ne ljube. Opterećeni poslom, često sve i sanjaju.
“Svakim danom smo u strahu da nekome ne prenesemo tu bolest. Posebno naši radnici koji imaju djecu kod kuće i tako dalje. Tako da taj strah i dalje postoji. U samom početku kada smo maske davali po jedan komad, kada smo brojali i rukavice i ostalo na početku… Dok nismo počeli primati i te donacije, sanjala sam da više nemamo i da ne znamo kud ćemo dalje. Vjerovatno je čovjek u podsvijesti opterećen svim tim stvarima koje su nas dotakle“, navela je Vedrana Dodik, glavna sestra Opšte bolnice Jajce.
Opterećen organizacijom i količinom posla, ali samom bolešću koju je preležao je i jedini anesteziolog u bolnici. Doktor Jezerčić ujedno je i direktor. Čim je izolacija od 14 dana istekla, vratio se da pomogne. Jer, bez njega niko ne može pacijenta priključiti na respirator.
“Respiratora imamo dovoljno, a što se tiče kadra, naravno da bi bilo dobro da imamo još nekog anesteziologa. Prošlih 15 dana oni su se morali snalaziti bez mene. Da je bilo potrebe da nekog stave na respirator morali bi slati u ili Travnik ili Novu Bilu. To jeste hendikep, jer su anesteziolozi uglavnom oni koji rade sa respiratorima“, rekao je dr Stipan Jezerčić, direktor Opšte bolnice Jajce.
A u bolnici su dva invazivna, dva neinvazivna i tri transportna repiratora. Više je respiratora, nego ljudi koji sa njima znaju raditi. U Srednjobosanskom kantonu bolnica Jajce predviđena je za lakše, ili srednje teške Covid slučajeve. Od početka pandemije bitku za život u ovoj ustanovi izgubilo je šest osoba.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
