Sloboda pristupa informacijama: Cifre se najviše kriju

Vijesti 08. dec 201510:56 > 11:01
N1

U regionalnoj temi Novog dana sa Mirjanom Popović iz Centra za istraživačko novinarstvo razgovarali smo o slobodi pristupa informacijama, čiji je Zakon o slobodi pristupa informacijama usvojen 2000. godine na inicijativu Međunarodne zajednice.

Zakoni su usvojeni kako bi se informacije koje su pod kontrolom javnih institucija učinile dostupnim građanima i na taj način povećali transparentnost i odgovorniji rad institucija.

Popović je istakla da se ovaj zakon djelimično poštuje, ali pojedinci nalaze maštovite načine da ga izbjegnu. Mišljenja je da se sve svodi na pojedinačne (lične) interese, ali i interesne grupe.

“Često se dešava da vas sagovornici omalovažavaju, smatraju da niste kompetentni i ubjeđuju vas da ono što znate je potpuno pogrešno. Razni su načini da vas skrenu s puta, zamažu oči, zaboravljajući da smo na terenu zbog građana, a ne zbog sebe”, kazala je Popović.

“Svi građani imaju pravo da pristupe svim informacijama koje su pod kontrolom javnih organa. Ukoliko tražite podatak, ili set podataka koji uključuje privatnu informaciju, opću sigurnost i slično, pristup tome vam može biti zabranjen. Onda trebate dobiti obrazloženje zbog čega vam je onemogućen pristup podatku ili setu podataka”, kazala je Popović.

“Odbacivanje zahtjeva koji traže podatak koji se ogu porotumačiti kao informacija lične prirode, nije u skladu sa zakonom. Onda ulazite u borbu, prisiljeni ste da učite zakone i razumjevate odnose Zakona o pristupu informacijama sa ostalim zakonima. Kojis u mehanizmi, koje su obaveze druge strane i slično”, dodala je.

Istakla je da Centar za istraživačko novinarstvo često to radi. Procesi znaju razvlačiti po dvije-tri godine, a nakon borbe, često izalaze kao pobjednici. “Mi to ipak ne gledamo na takav način, samo smatramo da se zakoni moraju poštovati”, rekla je Popović.

Objasnila je da slične probleme imaju i zemlje u regionu, te da i u Srbiji i u Hrvatskoj pojedinci koji imaju moć odlučivanja idu i do neshvatljivih načina da se informacije ne ustupe, odnosno ne objave.

Podsjetila je na primjer o primanjima zvaničnika u BiH, na koji je CIN čekao osam mjeseci. “To podrazumjeva konstantno zvanje, teške razgovore što je to važno i zbog čega se informacije moraju dati građanima”.

“Nedavno smo dobili tužbu protiv sarajevskog Doma zdravlja, tražili smo još 2012. godine da nam daju imena i prezimena zaposelnih, i koje poslove obavljaju po ugovoru. Oni su smatrali da se to treba kriti, a sud je odlučio da smo mi u pravu i da te informacije moraju biti predočene građanima”, kazala je Popović za N1.

Inače, kaže Popović, brojke se najviše kriju. Počevši od onih koje se tiču primanja zvaničnika, kao i onih zaposlenih u državnoj službi, podaci o javnim nabavkama, koncesijama… Do toga se najteže dolazi, rekla je Mirjana Popović iz Centra za istraživačko novinarstvo za N1 u emisiji Novi dan.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.