Sakib Ahmetović i Vinko Lale iz Bratunca te Anđelko Kvesić iz Busovače, tri osobe različite etničke pripadnosti i tri jednako teške životne sudbine. Pripadnici nekada sukobljenih strana, tokom rata, preživjeli su strahote logora. Danas sjede za istim stolom i daju svoj doprinos u očuvanju mira i izgradnji suživota.

Dobri ljudi u zlim vremenima urezali su se u pamćenja bivših logoraša. Anđelko se sjeća svog bivšeg učenika u uniformi protivničke vojske koji mu je spasio život. Na početku rata gledali su se preko nišana. Kada je ranjen i zarobljen prvi mu je pružio pomoć i odvezao ga do bolnice.

Kada ga je doktor koji je u to vrijeme ordinirao pitao kako to da pripadnik Armije Republike BiH vozi ranjenog pripadnika HVO-a on mu je odgovorio “doktore vi radite svoj posao, a ja radim svoj”.

Od grada do grada, bivši logoraši iz reda srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda, zajedno građanima pričaju o ratnim katastrofama. U organizaciji USAID-a i projekta probudućnost planiraju obići više od 40 mjesta širom BiH.

Svi su manje-više iznenađeni. Tri naroda koja mogu da pričaju zajedno i da se dogovore za sve. A suština naše priče je ista sve su bile patnje, sve su bile muke i neriješeni problemi svih logoraša.

Svi šalju istu poruku: Da se ne zaboravi i da se oprosti. A u zavjet novim generacijama novim hoće da ostave mir. Poruku koja može ili treba da doprinese miru i izgradnji suživota u Bosni i Hercegovini. Ako uspijemo bićemo zadovoljni, poručuju.

Upoznali su se kada su uzeli učešće u projektu Probudućnost. No to ih je i privatno zbližilo. Sakib i Vinko žive u istom mjestu, na ovakva okupljanja dolaze zajedno. Sva trojica se jednako smiju vicu o Miloševiću, Franji i Izetbegoviću i to u Anđelkovoj interpretaciji.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.