“Čekaju nas teški mjeseci, ali ako se svi uhvatimo za ruke i ovo ćemo savladati”

Novi dan 16. jan 202112:18 > 15:28

"Policija – Policiji", simbolični je naziv humantiarne akcije Udruženja sarajevskih policajaca "Prva brigada policije Stari Grad", za kolege iz zemljotresom pogođenih područja u Hrvatskoj.

U Novom danu jutros je gostovao jedan od članova ovog Udruženja, penzionisani policajac – Dragan Mioković, kao i bivša premijerka Hrvatske – Jadranka Kosor, a govorili su o situaciji u zemljotresom pogođenim područjima danas, mnogi su građani u strahu, gladni, bez krova nad glavom, bez domova..

“Teško je, vi znate da smo mi u Zagrebu imali strašan potres u ožujku prošle godine, međutim refleksije petrinjskog potresa, ali i nakon toga aktiviranje još jednog tzv. zagrebačkog potresa, to je sve u ovih 14-15 dana zaista nas je potpuno vratilo na početak. Ovaj razoran petrinjski potres se u Zagrebu osjetio neviđeno, ja nikada ništa ranije nisam slično doživjela. Ne može se reći da sam strašljiva osoba, ali to je nešto što se riječima ne može opisati. Ja sam imala osjećaj da se čitav moj stan kovitla. Naravno da mogu zamisliti, da mogu saosjećati i da mogu ne spavati, brinuti i strepiti za sve one i u Petrinji i u Sisku i sve one koji su to doživjeli u epicentru. Sigurna sam da će se posljedice, ne samo posljedice šteta, nego posljedice koje je ovaj razoran potres i svi naknadni potresi izazvali kod ljudi biti dugoročne. Mislim da ćemo se u narednim godinama i desetljeću morati baviti na osnaživanju tih ljudi. Ne samo da su mnogi ostali bez ičega, nego su ostali bez ikakve nade. Potres je otkrio da tamo živi jako puno siromašnih, napuštenih, ostavljenih ljudi koji jedva preživaljvaju i spajaju kraj s krajem. Teško je i dalje svi strepimo, strepimo za one koji su najugroženiji, ledeno je, ledeno je oko srca, ljudi se mrznu. Čekaju nas teški mjeseci, ali ako se svi uhvatimo za ruke, valjda ćemo i ovo savladati”, rekla je Kosor za N1.

Dragan Mioković bio je jedan od predstavnika Udruženja sarajevskih policajca “Prva brigada policije Stari Grad”, a za N1 je govorio kako je akcija pokrenuta i šta su sarajevski policajci zatekli u zemljotresom pogođenim područjima.

“Ovu posjetu, odnosno humanitarnu akciju organizovalo je udruženje Prva brigada policije – Stari grad Sarajevo. Mi baštinimo tradicije policijske formacije koja se prva pod oružjem postrojila u okupiranom Sarajevu – 18. 5. 1992. godine. Brigadu čija 44 člana su dali život za BiH, a 20. je odlikovano najvišim priznanjem. Kao takvi, potpuno je logično i prirodno da danas pokušamo držati pravac koji smo započeli te 1992. godine. Sama inicijativa krenula je od jednog našeg člana, mi smo neprofitna organizacija, dinara nemamo. Mi smo u roku dva dana uspjeli da skupimo oko četiri tone hrane, higijenskih potrepština, vode. U susret nam je izašlo mnogo ljudi. Kada smo to sve skupili i završili i kada nam je direkcija za policijsku saradnju ustupila vozila, nama su se počeli javljati ljudi da nam zamjeraju što nismo i njih uključili da mogu i oni pomoći, itd”, rekao je Mioković i dodao:

“Ja sam prirodom posla kojim sam se bavio bio u prilici da istražujem i obiđem i požarišta i mjesta poslije poplava i posljedice granatiranja najtežim artiljerijskim sredstvima, ali bez imalo patetike ono što sam vidio u Petrinji i Glini, ja nisam znao da to može tako biti. Centar Petrinje je jedno pusto i razruženo mjesto. Tu sam vidio i policiju, vojsku, druge pripadnike službi koje pomažu, tu nema nikoga, tu nema ništa. I zgrade koje nisu potpuno srušene vidi se da su potpnuo neuslovne i ono što me u svim tim ruševinama najviše pogodilo, u samom centru Petrinje stoji zgrada, stoji krov, vidi se unutrašnjost prostorije, radni stol, na njemu papiri, slika na jednom zidu, a drugog zida nema. Zaista, ta situacija u kojoj su ti ljudi gore je izuzetno teška i tim ljudima treba pomoći. Mi smo potpuno prirodno odabrali kolege iz postaja Petrinja i Glina kao ciljanu grupu kojoj treba pomoći. Rekli su nam da ništa nismo donijeli veliko je samo što smo došli. Mi to osim tog humanitarnog dijela doživaljavamo i kao policijsko bratstvo. Bilo je veoma emotivno.”