Hoey za N1: Nisam sigurna koliko su SAD spremne da se suprotstave Srbima

Vijesti 21. dec 202120:431 komentar
Podijeli:
Izvor: N1

Pitanje sankcija protiv Milorada Dodika i drugih aktera u Bosni i Hercegovini je jedno od onih koja se u posljednje vrijeme nameću kao glavna pitanja za međunarodnu zajednicu. Joan Hoey, regionalna direktorica za Evropu The Economist Intelligence Unit u razgovoru za N1 iz Londona nudi svoje mišljenje o ovoj dilemi, ali i širi pogled na dešavanja u regionu. Hoey koja ima veliko iskustvo po pitanju regiona smatra da vlada prilična nespremnost po pitanju sankcija kako u EU tako i kod SAD-a, da se vode diskusije, ali da je mnogo kalkulacija prisutno.

N1: Prije samo desetak dana, postavili ste vrlo direktno i vrlo precizno pitanje ministrici vanjskih poslova Liz Truss u Chatham houseu, a vezano je za Milorada Dodika i njegovo djelovanje u Bosni i Hercegovini. Rekao sam u svom uvodu da smo vidjeli dvije rasprave o Bosni, dvije debate u Donjem domu, jednu u Domu lordova prije samo dan-dva, zašto odjednom u Londonu tako veliko interesovanje za Bosnu i Hercegovinu i za regiju Zapadnog Balkana. Zašto mislite da ste to pitanje trebali postaviti ministrici vanjskih poslova?

JOAN HOEY, EIU: Dakle ministrici vanjskih poslova sam postavila pitanje zašto je britanska vlada odlučila da pošalje specijalnog izaslanika za zapadni Balkan. Ovo je, naravno, nešto sasvim novo. Ministrica vanjskih poslova Liz Truss, nije odgovorila na moje pitanje. Zapravo, radije je odgovorila na moje pitanje, pitala sam je šta se Britanija nada postići time? Ona je odgovorila govoreći zašto je vlada poslala izaslanika, a ne šta se nadala da će postići. Rekla da je razlog zašto je Britanija odlučila da pošalje ovog specijalnog izaslanika, taj što su veoma zabrinuti zbog situacije na zapadnom Balkanu. Posebno je rekla da je vlada zabrinuta zbog nestabilnosti u regionu, a posebno je zabrinuta što Rusija igra destabilizirajuću ulogu. Njen odgovor je došao u kontekstu velike diskusije o tome šta se sada dešava na granici Rusije i Ukrajine. Moje je mišljenje da postoji motivacija za vladu da pošalje specijalnog izaslanika u regiju očigledno nakon Brexita. Velika Britanija je na neki način isključena iz diskusije i promišljanja drugih vanjskih strana, EU, SAD, itd. Tako da više nije u vezi sa tim razgovorima i aktivnostima specijalnog izaslanika EU. Stoga mora poslati svog posebnog predstavnika. Dakle, sada imamo posebnog izaslanika, specijalnog izaslanika SAD, iz EU, a sada imamo specijalnog izaslanika iz Ujedinjenog Kraljevstva. Dakle, očito je ovo dio cjelokupnog razvoja neke vrste nove vanjske politike, aparata i fokusa nakon Brexita. I pretpostavljam da biste mogli reći da, iako Britanija nije imala tako visoku ulogu u regiji, kao takve imaju SAD, a svakako kao EU i glavne zemlje EU, Njemačka posebno, UK ipak smatra da je igrala uloga u vrijeme vrste poslijeratnog naseljavanja i tako dalje. I naravno, ambasade, britanske ambasade u regionu u ovoj ili onoj mjeri su takođe prilično aktivne. Ono kako gledam na situaciju jeste da je očigledno situacija u regionu prilično nestabilna i zabrinjavajuća, i to ne samo u Bosni i Hercegovini, naravno, već i u Sjevernoj Makedoniji, na Kosovu, čak i u Crnoj Gori, ima dosta političkih nestabilnosti i političkih problema. I mislim da mnogi od tih problema nisu toliko povezani sa Rusijom, što ne znači da Rusija ne radi ništa u regionu, ali mislim da mnogo dešavanja u regionu, zabrinjavajućih događaja, mora ima veze sa političkim dešavanjima u samom regionu i vrstom lokalne dinamike, političke dinamike. I takođe moram da kažem, mislim da mnogo toga što se dešava ima veze sa efektivnim povlačenjem ponude za članstvo od EU. Sada će, naravno, EU reći da je i dalje u potpunosti posvećena regionu, perspektivi članstva svih šest zemalja Zapadnog Balkana. Ali takođe znamo, i mislim da je to jasno prepoznato u regionu, da se čini da je taj proces već neko vreme zaustavljen. Također znamo da među ključnim državama članicama EU postoji značajno protivljenje daljem proširenju na istok. I to je posebno u Francuskoj i Nizozemskoj. Tako da mislim da ovo stvara dosta sadašnjih problema, ovo povlačenje ove perspektive, što je valjda ipak predstavljalo neku vrstu alternativnog puta za region, posebno za Bosnu i Hercegovinu, rekla bih.

N1: Da Vas pitam ovo, prije nego Vas pitam o dešavanjima u regionu. Zašto London šalje bivšeg vojnog oficira na Balkan, nekoga ko je bio i šef vojnog komiteta NATO-a, koji je bio predsjedavajući štaba odbrane u Ujedinjenom Kraljevstvu, ujedno i načelnik vojne obavještajne službe Ujedinjenog Kraljevstva. Zašto ne pošalju političara diplomatu kakvog imamo iz Sjedinjenih Država ili iz Evropske unije. Postoji li poruka za Balkan da Velika Britanija ozbiljno razmišlja o regionu, ili samo žele da pokažu snagu slanjem glavnog maršala Peacha u region?

JOAN HOEY, EIU: Da, to je dobro pitanje. Zanimljivo pitanje, zapravo, i nije ono koje sam posebno razmatrala, ali mislim da je ono što kažete vjerovatno tačno. Ovo je prilično jako imenovanje koje je napravljeno i on je služio na veoma visokom nivou, uključujući i NATO komitet i tako dalje. Tako da mislim, da, to je signal ozbiljne namjere, ali znate, mi ne šaljemo tek nikoga ili nekoga ko nije imao tako sjajno iskustvo. Mislim da je namjera da se pošalje poruka – da, u redu, ovo je Velika Britanija i mi smo se vratili i da ćemo igrati ozbiljnu ulogu u međunarodnoj areni. I smatramo da je ono što se dešava na Balkanu od velike važnosti, ne samo za kontinentalnu Evropu, već i za Veliku Britaniju.

N1: U svom pitanju ste pomenuli Milorada Dodika i svi u evropskim medijima posljednjih mjeseci govore o Miloradu Dodiku i njegovim namjerama u Bosni. Mnogi govore da ide ka secesiji BiH. On se takođe sastao sa Vladimirom Putinom u posljednjih nekoliko sedmica. Koliko je međunarodna zajednica zabrinuta zbog njegovih nedavnih poteza? I da li bismo mogli vidjeti povratak sukoba ovdje u regionu ako on nastavi sa onim što namjerava da uradi?

JOAN HOEY, EIU: Pa, mogu da kažem kakav je naš pogled, naš pogled iz obavještajnog odjela Economista. Smatram da bi to dosta bilo, da ne vidimo povratak ratu u regionu. Mišljenja sam da postoji veliki broj veoma jakih razloga za to. Mislim da za to nema apetita, očigledno u regionu ni kod jedne strane, bez obzira na ovu vrlo zabrinjavajuću situaciju i prijetnje koje su upućene, koje dovode u pitanje Dayton i Daytonsko rješenje, poslijeratno rješenje i integritet države i centralnih državnih institucija. Mislim da nije namjera bilo koje strane, uključujući i bosanske Srbe, pa i gospodina Dodika, da ide tim putem. I zaista je on sam dao prilično snažne izjave o tome, ali ipak, znamo da kada ovi događaji mogu postići zamah i dinamiku koja jeste njihova vlastita, ne bih željela umanjiti rizike ovdje, rizike od veoma ozbiljne tenzije i sukoba, ne na nivou povratka u rat, ali ipak razne ozbiljne tenzije. I već su dovoljni da privuku pažnju svih glavnih vanjskih igrača na prilično ozbiljan način. Ono što se već dogodilo je otišlo prilično daleko. Dakle, bosanski Srbi su u svojoj skupštini glasali za povlačenje iz nekih centralnih državnih institucija, oružanih snaga, pravosuđa, poreskih organa itd. I očito taj potez dolazi u kontekstu ove dugogodišnje kampanje ili zahtjeva Milorada Dodika i bosanskih Srba općenito, da povećaju svoju autonomiju u institucijama države i njihov cilj je cilj kojeg je Dodik naveo. Barem je bio dosljedan govoreći da je to njegov navedeni cilj i namjera da politički sistem uskladi sa Dejtonskim sporazumom, koji je okončao rat i koji je RS dao veliki stepen pravne autonomije i nadležnosti u pojedinim oblastima kao što su npr. oporezivanje i sigurnost i obavještajni podaci, i tako dalje. Naravno, desilo se da su stvari otišle korak dalje sa ovim povlačenjem, koje je počelo Inzkovim incidentom, pretpostavljam, na ljeto, koji je razbjesnio bosanske Srbe. Retorika je očigledno postala mnogo ozbiljnija i Dodik je upozorio da ukoliko Bošnjaci, bosanski Muslimani ne prihvate ove mjere, cijepanje zemlje je neizbježno. To je očigledno prilično zapaljivo i sve ostalo. To je veoma ozbiljna situacija. I mislim da sada mnogo zavisi od toga šta rade različiti vanjski akteri, uključujući SAD i EU i Rusiju i regionalne susjede. I rekla bih da je pored ovoga, ovo vrlo zanemarena priča svakako u Velikoj Britaniji i općenito u zapadnim medijima, ono što prijete bosanski Hrvati, koji prijete bojkotom izbora na svim nivoima u oktobru 2022., izborna reforma. Mogu to ostaviti sa strane. Očigledno, Hrvati već duže vrijeme traže te reforme. I onda sada, prijeteći ovim bojkotom, na prilično jak način ih podržava i Hrvatska, koja vrši veliki pritisak na Bošnjake da pristupe ovim izbornim reformama. Očigledno je to sasvim egzistencijalno pitanje bošnjačkih političara. Dakle, imamo te dvije stvari koje se dešavaju paralelno u isto vrijeme. Na ovome nije bilo baš mnogo pažnje, ali je isto tako ozbiljno. Ovo je u ovom trenutku veliki izazov za državu, centralnu bosansku državu. Dakle, sada je pitanje kako vanjski akteri upravljaju ovom situacijom. Mogli bismo razgovarati o tome ili razgovarati o namjerama susjeda, uključujući Hrvatsku i Srbiju.

N1: Očekujete li da ćemo vidjeti sankcije od evropskih zemalja, poput Velike Britanije i Njemačke, ali ne i od EU jer i sam Milorad Dodik kaže da postoji niz zemalja koje neće podržati uvođenje sankcija. A znamo da su to V4 ( Višegradska četvorka) plus Slovenija sa Janezom Janšom kao premijerom. Vjerovatno neki drugi neće biti za to. Pa zar očekivati da će jednostrane sankcije doći i njemu i onima koji u ovom trenutku podrivaju Dayton, ali i ostalima koji su spremni da podstiču blokade poput Hrvata, ali možda i Bošnjaka koji ne žele uvijek da prihvate ono što druge dvije strane žele.

JOAN HOEY, EIU: Svakako možemo vidjeti da je i sama EU jako podijeljena po pitanju sankcija i neke države članice, spomenuli ste, a Slovenija i Mađarska su se javno usprotivile njihovoj primjeni. Također smo vidjeli kontakt grupu i formalnu izjavu koja je došla od oe šestostranačke kontakt grupe, koju čine SAD i glavne evropske sile. Ni oni, koliko ja znam, još nisu pominjali sankcije. Mislim da su SAD također pokazale nespremnost da idu ovim putem. Bilo je dosta diskusija, ali nisam sigurna koliko su SAD spremne da se suprotstave Srbima i bosanskim Srbima iz raznih razloga. Pretpostavljam da je jedan, jedan strah, ili jedan faktor koji može uticati na to, želja da se bosanski Srbi ne tjeraju da idu korak dalje i da se ne tjeraju u zagrljaj Rusiji i tako dalje. Osim toga, pretpostavljam i Kini. Tako da mislim da postoje razne kalkulacije, da je veoma teško za EU da uradi bilo šta ili čak jednostrane sankcije. To nije nešto što bi EU uradila. Ili su kolektivno uveli sankcije, neće imati jednostrane sankcije. Ako bi SAD nešto učinile, pretpostavljam da bi se Velika Britanija tome pridružila. Ali u ovom trenutku, čini se da možda postoji određeno oklijevanje da se to učini, a možda i preferencija da se nastavi s onom vrstom diplomatije iza scene.

N1: Čekaju li Dodika i bh. Srbe da povuku potez, da praktično pokušaju izaći iz institucija i onda da uvedu sankcije.

JOAN HOEY, EIU: To bi mogao biti slučaj. Dakle, to je pitanje razgovora i podizanja izgleda za sankcije, teške sankcije, ako stvari odu dalje i ako zaista urade sljedeći korak. Mislim da se iza kulisa očito dešava mnogo diplomatije u pozadini i vrši se pritisak. Mislim da je i pozicija Rusije interesantna jer je zapravo pozicija Rusije da podržava integritet države i BiH. Izašla je jasno protiv secesije, pretpostavljam da je to zato što bi Rusija više voljela da bosanski Srbi i dalje ostanu dio države da spriječe bilo kakav korak ka članstvu u NATO-u i tako dalje. Oni žele da taj veto ostane tamo. Čak i kada je Dodik otišao na sastanak sa Putinom, Putin je to sasvim jasno i javno iznio u decembru. Naravno, ako bi došlo do sukoba, stvarnog sukoba između zapada i Republike Srpske, Rusi ne bi rekli, ne bi stali na stranu zapadnih zapadnih sila.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Komentari

Vaš komentar