Predstavnici Inicijative "Nisam tražila" zatražila je izmjene Krivičnog zakona FBiH uvede "seksualno uznemiravanje" te da se zakonska regulativa u BiH kada je u pitanju silovanje i seksulano uznemiravnje uskladi sa Istanbulskom konvencijom, s posebnim akcentom po pitanju zastare. Također, traže da i druge izmjene zakona.

Iz inicijative traže da se izdvoje budžetska sredstva za formiranje centara za hitnu pomoć osobama koje su proživjele seksualno nasilje, gdje osoba može dobiti besplatnu pravnu i psihološku pomoć te da se modeli zaštite i prepoznavanja seksualnog nasilja tretiraju kroz kurikulume u osnovnim i srednjim školama te fakultetima.

“Osjećajući iznimnu odgovornost prema zajednici koja je nastala, odlučno se obraćamo urgirajući da obratite pažnju na ovaj gorući problem koji se nalazi u samom temelju mnogih drugih. Mi nismo aktivistkinje sa iskustvom zagovaranja: mi smo četiri građanke koje su u posljednje tri sedmice samostalno pročitale više od 4.000 individualnih ispovijesti o različitim oblicima seksualnih zlostavljanja u zemljama zapadnog Balkana, te čija je mala inicijativa rezultirala u stvaranju zajednice od više od 40.000 muškaraca i žena”, navode su svom pismu.

Naglašavaju da “od identificiranja tema kao što su rodno zasnovano uznemiravanje studentica na nastavi do otvaranja najdublje rane našeg društva – teme silovanja – “Nisam tražila” je napravila javni prostor u kojem se o seksualnom nasilju, seksualnom uznemiravanju, kao i o drugim oblicima rodno zasnovanog nasilja počelo govoriti kao nikada do sada”.

“U samo nekoliko dana, ova je inicijativa rezultirala lavinom ispovijesti na koje ne možemo zamisliti da ijedan muškarac i žena – bez obzira na svoje ideološke i moralne kodove – mogu ostati ravnodušni. Iz odgovornosti prema žrtvama, razumijet ćete, mi se ne tu ne možemo zaustaviti.Obraćamo vam se, ne da skinete tu odgovornost sa naših pleća, već da i sami osjetite da ste upravo vi oni na koje žrtve svih oblika seksualnog nasilja računaju, a koji ih najčešće razočaravaju. U svojim ispovijestima, muškarci i žene koji su pretrpjeli seksualno nasilje govore o istim problemima. Oni govore o društvu koje njeguje kulturu nasilja, o članovima i članicama porodice koji znaju šta se dešava ali šute od stida, govore o državi koja im nije pružila zaštitu, o institucijama koje su štitile počinitelje, o počiniteljima koji nikada nisu procesuirani, o svojim silovateljima koje svakodnevno sreću, o kulturi koja se toliko ponosi nasiljem da ih svakodnevno retraumatizira. Ono o čemu oni govore, također je i empirijski istraženo”, kazali su.

Naveli su primjer da prema istraživanju Sarajevskog otvorenog centra iz 2017., da čak 91,6 posto slučajeva silovanja ostane bez pravnog epiloga.

“Mi ovo pismo ne pišemo kako bismo vam prepričale strahote koje su naši sugrađani i sugrađanke dijelile s nama. Mi radimo najbolje što znamo. Osjećajući se odgovornima, kao kćerke, možda kao buduće majke, kao prijateljice, komšinice, kao ljudska bića, bez obzira na nivo našeg znanja, sposobnost”, saopćeno je Inicijative.