Ispovijest za N1: Maja traži biološke roditelje, ostavljena u kutiji u Sarajevu

Vijesti 01. feb 202111:37 > 13:43 0 komentara

Maja Tomić Milosavljević koja je 1982. godine kao beba od samo nekoliko dana ostavljena u kartonskoj kutiji ispred dječjeg vrtića “Boško Buha” u središtu Sarajeva bila je gost Novog dana na N1 i ispričala nam svoju priču. Danas živi i radi u Beogradu.

Prema zvaničnim dokumentima koje posjeduje, pronašla je ženska osoba i prijavila slučaj policiji. Tomić Milosavljević kaže da je sasvim slučajno saznala svoju priču, kada je pronašla papire u kući, poslije smrti svoga oca.

“Pronašla sam otpust iz Doma i rješenje o usvojenju. Tada je počela potraga. Obratila sam se tim ustanovama da dobijem od dokumenta šta mogu. Ono što sam dobila nije mi baš pomoglo, imala sam priliku da upoznam policajca koji je bio tada na uviđaju i njegova priča i informacije koje se pišu se ne poklapaju”, govori Tomić Milosavljević, koja svaki dan dobiva i neke nove informacije.

N1

N1

 

Ističe da se u toj priči ne poklapaju datumi pronalska i datum koji je određen kao datum rođenja.

“Ima detalja koji nisu logični. Za rezultate ćemo vidjeti, ne bih da prejudiciram, postoje stručne osobe. Sve je to sada u toku”, kaže ona.

Također, dobila je i informacije od žena koje su se porodile u to vrijeme, a koje imaju neke indicije da je bila u tom periodu u porodilištu.  Pominju se i ljudi koji su tu radil, ali ne želi imenovati nikoga, jer, kako kaže, to su sve pretpostavke.

“Nisam ni znala da će to toliko brzo da se raširi. Motiv mi je kao i svaki, da saznam svoje biološko poreklo. Ko je biološka majka da li imam biološkog oca, da li je živ i zna li da postojim. Rodbina, braća i sestre ako znaju da postojim… Jednostavno svi imaju isti motiv, samo da znaju, za početak, a dalje ćemo da vidimo”, govori Tomić Milosavljević.

Ako u ovom trenutku, kaže, njeni biološki roditelji, ili brat i sestra, gledaju i znaju za nju, poručila bi im da se jave ako žele, te da da samo želi da čuje motiv i razlog.

“Vreme ne možemo vratiti, ispraviti i nema razloga da zameram. Moram prvenstveno da čujem razlog. Ko je voljan za kontakt OK, ko nije – nije problem. Ništa drugo”, poručuje ona.

Navodi da već 13 godina traje potraga, to jeste od kada zna da je usvojena i ostavljena.

“Napravila sam jednu pauzu i sada zadnjih 10 dana opet intenzivno tragam. Napretka ima definitivno, ishod je najvažniji, da li ću šta konkretno saznati”, naglašava.

Ima i sina tinejdžera, za kojeg kaže da nije uleten u ovo nešto previše, ali je dovoljno razuman da ga interesuje ko su majčini roditelji.

“On je slučajno saznao. Zanima ga ko li su baba ili deda. Drži se na distanci, a ja se trudim da ge ne optrećujem previše sa tim”, kaže.

Roditeljima koji su je usvojila, kaže, nije zamjerala jer joj nisu rekli istinu.

“To da bi neko shvatio, mora da doživi. Svako na svoj način. Ne mogu da im zamerim iz razloga što je moj pokojni otac rekao rođaku da se plaše moje reakcije. Ja to shvatam i razumem. Ne mogu da zamerim nekome ko je uradio sve za mene u životu, ko je zaslužan za to što jesam i sve što imam je zahvaljujući njima, a ko što ne mogu da zameram ni biološkim roditeljima što su uradili to što su uradili. Najlakše je osuđivati, a to ne vodi ničemu. Samo gaijte loše emocije u sebi. Vreme ne može da se vrati i ispravi. Svaki razuman čovek treba da se suoči sa time i nastavi da živi”, govori ona.

Osnovni razlog ove potrage je, navodi ona, da se taj upitnik koji joj stoji 13 godina iznad glave – skloni.

Ka kraj je rekla da ima dosta ljudi koji su jako jako prijatni, te da je pozitivno iznenađena ljudima koji zaista žele da pruže podršku i pomoć.

“Ko ikad pomisli da su nestali dobri ljudi, nek znaju, nisu sigurno”, zaključuje Tomić Milosavljević za N1, u nadi da će uskoro saznati pravu istinu i skloniti upitnik koji joj stoji iznad glave.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!