Koliko smo obrazovani, koje su nam prednosti ali i manjkavosti sistema obrazovanja - ključna su pitanja kojima bi se kao društvo trebali baviti, Detektovali su probleme, ali i predložii konstruktivna rješenja na konferenciji Centra za politike i upravljanje i Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, pod nazivom “Poboljšanje kvalitete obrazovanja - kako ga postići?“. Ipak, do realizacije stvarne i kvalitetne reforme, čini se da je dug put.

Ko je bolji, ko je stariji, ko je brojniji, ko je kriv, ko je prvi počeo… niz je pitanja kojima smo u vječitim podjelama preokupirani. Ko je obrazovaniji – mrtva trka.

“310.000 ljudi koji se nalaze na birou, 30% ljudi nema nikakvu kvalifikaciju”, tvrdi Dževad Adžem, DF.

Oni kojima je do društva znanja i obrazovanja stalo, škole u BiH nerijetko opisuju kao mjesta bez podsticaja kritičkog mišljenja, kreativnosti, mjesta u kojima nema sticanja funkcionalnog znanja, u kojima ocjene nisu realno mjerilo naučenog gradiva, mjesta koja vape za reformom, posebno kada se uzme u obzir tretman potreban novim generacijama školaraca.

“Naša djeca, koja su vječito prikovana za ekran, nemaju čak razvijenu ni osnovnu grafomotoriku, ne znaju da drže olovku, ne znaju da pravilno pročitaju tekst, nemaju strpljenja da pročitaju tekst jer su svaki dan zasuti ogromnim brojem informacija”, ističe Nadija Bandić, Federalno ministarsto obrazovanja i nauke.

“Reforma obrazovanja u BiH apsolutno nije prioritet obrazovnih vlasti i ne vidim da uopšte govorimo o reformi obrazovanja u cijeloj BiH, bez obzira kako ona fukcioniše. Ovo što se sada događa sa reformama su samo neki sporadični slučajevi, nisu reforme u obrazovanju. One tako započnu ali je pitanje da li tako završe”, navodi Žaneta Džumhur, Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.

One koje su, uslovno rečeno, započele – imaju koncept, vrlo rasprostranjen u svim segmentima djelovanja nadležnih u BiH.

“Koncept otezanja stvari. U jednom trenutku, posebno za vrijeme prošle kantonalne vlasti činilo se kao da je ta reforma važna samo ljudima koji rade na njoj. Resorni ministar se upoznao sa ljudima koji rade reformu tek nekad u oktobru na sastanku, uopšte nije vidio ko su ti ljudi. Uvijek je trebalo čekati… i sa novom vlašću ne vidim potenciranje reforme obrazovanja”, kaže Namir Ibrahimović, direktor osnovne škole Safvet Beg Bašagić.

Iz Federalnog ministarstva obrazovanja, poruke spremnosti za podršku bile bi u potvrdnim odgovorima na pitanja koja su trebala biti davno postavljena.

“Da li je došlo vrijeme škole prestanu biti nekakve betonske kutije za sistemsku dresuru djece gdje se traži uniformno mišljenje, uniformno razmišljanje, ili je konačno došlo vrijeme da škole postanu ohrabrujuće i kreativne sredine? Da li je možda došlo vrijeme da one najbolje nastavnike konačno počnemo vrednovati na pravi način, da li je došlo vrijeme da stereotipne načine učenja i podučavanja zamijenimo onim kreativnim? Da li je došlo vrijeme da o kvalitetu obrazovanja govorimo tek kad ona bude normirana? Da li je doišlo vrijeme da konačno definišemo standarde nastavničke profesije i stavimo je na sam pijedestal vrijednosti u našem društvu?”, pita Nadija Bandić, Ministarstvo obrazovanja FBiH.

Kada na ova pitanja bude potvrdno odgovoreno djelovanjem, biće to početak društva koje neće ličiti na ono sa početka ove priče.