Prof. Frank Ledwidge sa Univerziteta u Portsmouthu, bivši britanski diplomat, istražilac ratnih zločina i pravnik s iskustvom na Balkanu, u Afganistanu, Pakistanu, Libiji, Centralnoj Aziji i Bliskom Istoku u intervjuu za N1 analizira posljednja dešavanja u Afganistanu.

Ledwidge na osnovu vlastitog iskustva i istraživanja analizira moguće poteze Talibanske vlasti, odgovornost Zapada, posljedice po Afganistance i region te upozorava na moguće opasnosti koje se nalaze pred nama u narednom periodu.

Na pitanje kako vidi trenutnu situaciju u Afganistanu Ledwidge u intervjuu za N1 otkriva kako niko nije predviđao ovako brz pad afganistanske vlasti.

“Ernest Hemingway je rekao da se bankrot događa polako, ali brzo završava. Dakle, ovo se planira već dugi niz godina, a ima mnogo vojnika, pisaca, državnika, kritičara kritičara. Ako nisam ovo predviđao ovo, ali recimo da nismo iznenađeni onim što se dogodilo s Britancima, što je moje vlastito područje ekspertize. Mi, jesmo, napustili smo zemlju 2014. u značajnoj mjeri. Rat je zaista izgubljen do 2009. Želimo se vratiti dalje. Možemo reći da je ključna tačka bila preusmjeravanje u Irak 2003., 2004. Dakle, do 2004., što je sada prije 18 godina, stvari su išle dobro. Ali od tada smo, kako ste rekli, razvijali ono što je praktično ljuska države prožeta lopovima i korupcijom, koja ima vjere i lojalnosti, kod vrlo, vrlo malog broja ljudi, dva i pol triliona dolara koje su Sjedinjene Države unijele u zemlju ili su raznesene u prašinu ili prebačene na bankovne račune lopovskih gangstera koji vode afganistansku vladu na mjestima kao što su Dubai ili druge jurisdikcije. I to je realnost, sila koju ste spomenuli od 300.000, postoji kao vojska duhova. U određenoj mjeri, one jedinice koje se bore često su sastavljene od vrlo hrabrih pojedinaca, ali se bore među ljudima koji nemaju vjere u svoju vladu i koji vide pobunjeničku grupu koja je do određene mjere vrlo sposobna, ali koji su u suštini svoji ljudi, bez obzira slažu li se sa svojim programom ili ne.

Ako ste u južnim dijelovima Afganistana, sjeverni dio odakle dolazi većina vojske, govori potpuno drugim jezikom. Usput to je toliko drugačije da su kao recimo albanski i bosanski, nisu slični jezici, oni su različita etnička grupa. Ja koristim izraz etnička grupa sa odgovarajućim, međunarodnim opisom, zaista različitim etničkim grupama. Dakle, južni Afganistan im je bio stran. Dakle, kao što smo mi bili i mi u suštini bili, tako je i vojska, afganistanska vojska, ali čak i da je to, čak i da im je to bio jedini problem, jer to nije njihov jedini problem, jer je glavno pitanje afganistanska vojska, koja im je strana kakvi smo i mi. A paštunske provincije predstavljaju vladu koja je, kao što sam rekao, jedna od najkorumpiranijih i najkradljivijih na svijetu. I posljedično tome, i temeljni strateški smisao. Nije iznenađujuće što su pobunjenici preuzeli prednost, ali ono što se dogodilo u prošloj sedmici, posebno je to što su ljudi počeli prepoznavati ko su pobjednici, a to su u ovom slučaju Talibani, a šta se dešava u Afganistanu decenijama i vijekovima. Je li rat riješen? Ne toliko uništavanjem ili masovnim ubistvima, već kroz plemenske dogovore, sklapanje dogovora između bandi ili ponekad političkih interesa. Dakle, ono što smo vidjeli samo da dovršimo ovo, samo da Vam navedemo nekoliko primjera u Heratu unutar iranske orbite, Herat je uvijek bio vrlo anti-Talibanski, ali glavni vojskovođa tamo, zove se Ismail Khan, napravio je dogovor s Talibanima i vidjet ćemo kako će to ispasti, ali u suštini je bilo dobro što su učinili, ali imamo određenu političku moć. Slične stvari su se događale i događaju se dok govorimo u drugim dijelovima Afganistana. I to je razlog zašto se ovo tako brzo promijenilo u posljednja tri ili četiri dana do velikog šoka, od mnogih od nas, niko od nas nije očekivao da će se to dogoditi tako brzo.

Ledwidge predviđa da će se rješenje pitanja Afganistana tražiti kroz dogovore, ali i da postoji najgori mogući scenarij.

Mreža Kabula se srušila. Mislim, nemam ni blizu stručnosti Petera Bergena kao nekoga koga jako poštujem. I bilo je daleko iskusnije od mene unazad mnogo decenija unazad, kao što ste rekli, ali šta se naizgled sada dešava? I predsjednik Ghani je to potvrdio u svom popodnevnom govoru, pred ljudima, da se dogovori rade. Znam razne glasine o tome kako, kako, kako ti ugovori funkcioniraju,hoće li Talibani zauzeti paštunske provincije, a ostale riješiti kroz dogovor, koji bi u osnovi ostavio zemlju na istom mjestu gdje je bila prije 20 godina, ili će postojati zahtjev Talibana, za vladina ministarstva, što je nešto što se moglo desiti prije 10 godina, to je ono što ne znamo ali znamo da pregovori idu dalje. A ti pregovori su jako u interesu vlade. Što je još važnije, jer im nije stalo do ljudi, pojedinaca u vladi žele to riješiti. Oni to žele saznati. Najgori mogući scenarij sada je da će Talibani sada iskoristiti polugu moći, a zapadne snage moraju biti tamo. Ovo nije poput naših prethodnih implementacija u kojima postoji pitanje izbora i ništa egzistencijalno u vezi s tim. Potreban nam je zapad, a posebno Amerikanci, a u manjoj mjeri i Britanci i druge zemlje NATO -a trebaju izvući svoje ljude. I stoga moraju biti tamo. A najgori mogući scenarij je da će ove snage ponovo biti uvučene u veliku borbu za Kabul. I mislim da to ne želi ni afganistanska vlada jer će tada vidjeti kraj svog režima i vjerovatno samih sebe, pod uslovom da ne mogu izaći u Dubai ili Saudijsku Arabiju ili gdje god živjeli. Tako da, ne želim, želim se nadati pa neće biti velike borbe za Kabul. Slažem se da će Kabul uskoro pasti, ali ne vidim da je to zbog vojne sile. To će proći kroz dogovor”, ističe za N1.

U videu pogledajte šta Ledwidge kaže o dešavanjima u Bosni i Hercegovini, posebno promjenama krivičnog zakona o negiranju genocida, te o vlastitim iskustvima u Bosni i Hercegovini na potrazi za ratnim zločincima.