Zašto se i dalje u tolikoj mjeri krše dječija prava, da li je potrebno izmijeniti porodični zakon, o neravnopravnom roditeljstvu, problemima porodičnog posredovanja i odgovornosti nadležnih institucija za uskraćivanje posjeta i kontakata s djecom, govorili smo u Večernjem studiju.

Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava BiH, kazala je da je problem neravnopravnog roditeljstva prepoznat kao problem, te da postoji nekoliko segmenata koji utiču na taj problem.

“Pitanje zakonodavstva nije prepoznato kao značajan indikator, ali pitanje institucija je jedan od vodećih faktora zašto imamo ovakvo stanje. Postoje stereotipi da su uglavnom očevi zaposleni, da se djeca dodjeljuju majkama. Novija praksa se pokazala kao dobra, zajednička briga o djeci, ali nismo dostigli te stabdarde u praksi. U BiH nemamo adekvatnu statistiku na osnovu koje bi mogli ukazati šta utiče na ovo stanje. Roditelji u brakorazvodnoj fazi su prepušteni sami sebi. Kapaciteti institucija nisu adekvatni, sudovi su preopterećeni”, pojasnila je.

U pravnoj teoriji roditeljstvo se zasniva na načelu ravnopravnosti, navodi Džamna Duman-Vranić, profesorica na predmetima naučne oblasti Porodično pravo na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, dodajući da je zakonski okvir u BiH usklađen sa međunarodnim konvencijama.

“U radu Atlantske incijative tražili smo uzroke problema i analizirali sudske odluke i ključna preporuka je da obrazloženja trebaju biti pisana na jedan drugačiji način. Praksa Međunarodnog suda za ljudska prava koju trebamo slijediti u jednoj odluci je da se fokus stavlja na obrazloženje sudskih presuda. Očigledno je da je problem prisutan. Treba biti obrazloženo na koji način su se elementi koji bi trebali činiti najbolji interes djeteta uzimani”, kazala je.

Meldina Demirović, stručna saradnica u Stručnoj cjelini za zaštitu djece, porodice i braka u JU Kantonalnom centru za socijalni rad, pojašnjava da se pristupa svakom slučaju pojedinačno i da se gelda šta je najbolje za dijete.

“U postupcima često imamo sporazumne razvode, u kojima smo ponagali roditeljima da shvate svoju ulogu. Imamo primjera gdje roditelji dalje zajednički nastoje da se staraju od djetetu, a imamo i jedan broj roditelja koji ne mogu da naprave razliku između bračnih i roditeljskih  odnosa. Najveći problem je u konfliktinim razvodima, gdje roditelji probelm koji imaju refletuju na roditeljske odnose i interes djeteta ne stavljaju na prvo mjesto”, kazala je.

Otac dva dječaka Ninoslav Dobrijević se javio iz Banjaluke i objasnio svoj slučaj, kazavši da u centru za socijalni rad niko ne objašnjava šta će se dalje dešavati.

“Vi tu imate obavezan pokušaj mirenja, predstavljaju vam se opcije i pitaju vas oko starateljstva nad djecom. Kada pitaju ko će biti, ja sam rekao evo ja bih i doživio sam da mi se ljudi nasmiju. Činjenica je da otac dobije staratljestov u malom broju slučajeva. Kada jedan roditelj dobije starateljstvo, drugi roditelj je obespravljen jer je u zapećku. Od te ravnsopravnosti u praksi nema ništa. Kada imate roditelje koji žele da se podjenako bave odgojem djeteta, to zakonski nije moguće jer neko mora biti staratelj, a neko onaj drugi”, kazao je.

Smatra da i institut alimentacije pravi separaciju između roditelja.

“Jasno mi je zašto postoji alimentacija, ali roditelji koji žele aktivno da se uključe su oštećeni, jer ih zakon pretvara u bankomat”, istakao je.

Duman-Vranić je ispravila Dobijevića, kazavši da se starateljstvo dodjeljuje djeci koja nemaju roditelje, te da se u slučaju razvoda radi o roditeljskom staranju, dodavši da u našem zakonodavstvu postoji i pojedinačno i zajedničko roditeljsko staranje.

“U zakonu postoji i jedan i drugi način. Zbog čega u sudskoj praksi nemamo takvih odluka, to je već drugo pitanje. Potrebno je ispuniti određene pretpostavke da bi se moglo odgovorno vršiti zajedničko roditeljsko staranje. Pretpostavka za takvo staranje je dobra komunikacija među roditeljima, a praksa nas uči da takva praksa nije baš najbolji način”, pojasnila je.

Demirović navodi da se prilikom razgovora sa rodietljima uvijek objašnjava da se ravnorpavno staraju i da imaju ista prava.

“Zašto se u sudskim odlukama ne određuje zajedničko staranje, ne znam. U praksi imamo slučajave da se roditelji zajednički staraju, ali u sudskim odlukama to ne piše”, kazala je.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad