U sarajevskom naselju Stup prije devet godina, pod točovima kamiona život je izgubio desetogodišnji Hamza Marevac. Stradao je na dijelu ceste bez ispravnog semafora i na kojem je u to vrijeme sigurnost učesnika u saobraćaju ugrožavala nelegalna pijaca. Otac stradalog dječaka godinama traži pravdu, a ohrabren borbom Muriza Memića i posljednjim hapšenjima u slučaju stradanja Dženana Memića, nada se da će neko ponovo otvoriti slučaj nesreće u kojoj je stradao njegov sin.

Stradalog Hamzu Marevca su pravosudni i policijski organi ove zemlje proglasili 100% krivim za svoju smrt.

Presude prvog, a i druga dva suda, temeljeni su na policijskom izvještaju za kojeg otac Sead tvrdi da ima brojne manjkavosti.

“Kad sam došao na lice mjesta, ja sam na čitavom ovom terenu našao Hamzinu lokvu krvi koja je bila pri kraju pješačkog prijelaza. Ovdje možda nekih metar osamdeset centimetara je jedino bila jedina lokva krvi od mog Hamze. Tu lokvu krvi niko ne spominje. Ševal Kovačević, vještak koji je vještačio ovaj predmet, kaže da je tamo Hamza zgažen i da je došlo do valjanja tijela što ga je do ovog dijela donijelo. Međutim, ako je došlo do tog valjanja tijela, ovaj ruksak je Hamzin, on je bio na njegovim leđima, a nigdje nije poderan. Došlo do valjanja tijela a ruksak nov. Ni jedna sveska nije poderana ni zgužvana. Ako je onolika sila, osovinac, koji je ugušio moje dijete, morala je bila neka sveska načeta. Sve su ovo nove stvari i bile su na leđima dok je moj Hamza izdahnuo”, govori Sead Marevac.

Nekoliko dana nakon Hamzinog stradavanja Sead je u MUP-u upoznao Hasana Dupovca, šefa Odjela za saobraćaj koji mu tada uručuje ruksak i jednu patiku, nakon čega sa ocem u stanju šoka pričao o starijem posinku i njegovom ponašanju.

“Uporno mi pola sata pričamo kako je Dženo (op.a. Seadov stariji posinak) njemu pravio probleme kada je došao na lice mjesta gdje je Hamza podlegao. Međutim, ja znam dvojicu policajaca iz podrške koji su prvi iz kombija izašli ovdje na lice mjesta i koji su mi rekli da će svjedočiti da je Dženo bio normalan, u šoku jer je izgubio brata, ali da je bio korektan. I ja se sad pitam, s obzirom da vidim šta je sve taj čovjek u stanju napakovati, da li me s Dženom htio nešto zastrašiti. Ja u sve sumnjam”, kaže Marevac.

Benjamin Šalaka, Hamzin najbolji drug ističe da su taj kobni ljetni dan ugušeni i dječački snovi o profesiji čestitog policajca.

“Uvijek je pričao o tome kako bi želio da postane npr. policajac. Da ima neku moć, da promijeni nešto u ovoj državi. Primjeran učenik, primjeran građanin bi bio kao i njegovi roditelji. Ja sam se sa njim najviše družio i igrao, devet godina kasnije nije mi lako. Ne mogu ni ja da se pomirim s tim da su njega optužili za to. To je drug kakvog bih svakom poželio upravo takvog da ga ima”, rekao je Šalaka.

Osim što je kriv za svoju smrt, njegova porodica sad je dužna platiti sudske troškove po izgubljenom parničnom postupku protiv osiguravajuće kuće, koji je pokrenut na osnovu police osiguranja od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima.

“Nadamo se da će jednog dana mnoge stvari oko Hamze se razjasniti i poručio bih i sudinici – ona me može kazniti sa 10.000 KM, 20.000 KM. Ima ljudi koji su se nudili po gradu da plate to. Ja ne dam da to neko plati. Time bih potpisao kapitulaciju. Ja i moja žena koja je šehidska i to njeno dvoje šehidske djece, mi hoćemo u zatvor neka nam preračunaju, mi ćemo za svog Hamzu odrobijati”, govori kroz plač Marevac.

Zakon je kažu isti za sve, pa i za ratnog vojnog invalida važi da treba prikupiti stotinjak-dvjestotinjak invalidnina da plati za smrt svoga sina.