Inspektor FUP-a za cyber kriminal Saša Petrović govorio je za N1 o temi pedofilije i načinu na koji postupiti kada djeca postanu žrtve predatora. U svojoj 13-godišnjoj karijeri kazao je da se nagledao jako traumatičnih događaja gdje su žrtve bile čak i bebe od šest mjeseci, što ih je uvijek iznova šokiralo.

Govoreći o njihovom profilu, kazao je kako oni većinu vremena provode u kući i posredstvom interneta dolaze do djece. Kada targetiraju žrtve prave profile na mrežama istog spola kao i žrtva, navode da imaju isto godina i pronalaze odgovarajuću fotografiju te uspostavlja komunikaciju.

“Djeci od 10 i 12 godina prijete da će im ubiti roditelje da će ako im ne pošalju fotografije seksualnog sadržaja, ubiti roditelje i dijete iz straha šalje fotografije obnaženog tijela. Poslije toga krenu ucjene da dijete učestvuje, kako mi to zovemo, ‘pornografskoj predstavi’, te ih ucjenjuju da ako ne snime video poslat ćemo tvojim prijateljima i roditeljima ako ne snimiš takav materijal. Neki se predstavljaj i kao policajci, a ima i onih koji prijete da će koristiti njihove fotografije koje već imaju normalnog sadržaja, fotošopirati i isto uraditi ukoliko ne snime neki seksualni sadržaj”, rekao je Petrović u Novom danu.

Istakao je kako se svaki put šokiraju izjavama pedofila koji često dolaze iz disfunkcionalnih porodica ili su i sami bili zlostavljani. Nerijetko imaju i svoje porodice, normalne poslove i izgledaju normalno. Ali, naglašava, njihova percepcija je poremećena i na djecu gledaju kao na odrasle te njih okrivljuju za svoje poremećene seksualne nagone.

“Iako radimo na tome svaki put kada ispitujemo osumnjičenog pitamo se da li je to moguće. Djeca su na interentu, vrlo je lako manipulisati, a s druge strane imate predatore koji imaju cilj da ispune seksualni nagon. Na prvi pogled nikada ne biste primijetili da je neko pedofil. Bilo je ljudi koji su oženjeni, s djecom, nema jasnog profila, ali ima podjela – preferencijalni, voajeri, sakupljači i situacioni. Imate ljude koji žive normalan život, ali kada dođe u situaciju onda to uradi, imate kada se razvode iz osvete zlostavljaju dijete, ove što zadovolje nagone i sakupljače koji prikupljaju te materijale. Najmlađi seksualni predator je imao 14 godina i zlostavljao dijete od osam godina, s njim je radio socijalni rad i tim godinama”, rekao je Petrović.

Naglasio je kako su zlostavljači po statisci najčešće brat, otac, ujak, stric, deda, a potom druge osobe od povjerenja kao što su treneri i profesori. Zajedničko im je da te osobe uvije ktraže posao usko vezan za djecu kao što su škola, folklor pa čak i grillovi blizu škola-

“Meni i kolegicama je nateže kada vidimo fotografije recimo bebe od šest mjeseci u seksaulnom aktu i pedofilu to bude normalno, ne vidite nikakav grč na njegovom licu. Pokušavali smo shvatiti, to su osobe koje imaju kompleks niže vrijednosti. Pedofil nam kaže ‘vidite kakav sam, ružan sam’, a normalno izgleda. Nije mogao imati djevojku ili je oženio sovju prvu djevojku i krenuo s klasičnom pornografijom, a potom je snižavao dob do bebe od šest mjeseci. Muka nam bude i povraća nam se od takvih slučajeva”, rekao je Petrović.

Kazao je kako su od 2008. do danas bila samo dva slušaja gdje su zlostavljači žene, ostalo su bili se muškarci. Kada roditleji shvate da im je dijete žrtva, ne znaju ni samo kako reaguju, a nerijetko reaguju pogrešno na način da pretuku dijete.

“Dijete nikada nije krivo, dijete nije svjesno svojih postupaka, ne može shvatiti da neko taj ko prijeti neće ubiti roditelje. Kada dođemo objasnimo roditelju i predložimo da odu u organizacije, porazgovaraju s psihologom. Često roditelji uzme u svoje ruke istragu, nastavljaju komunikaciju s pedofilom, navode ga i unište istragu. Nekada imamo situaciju da znamo da je osoba seksualni predator, ali nas je roditelj doveo u situaciju da ne možemo osobu lišiti slobode jer je roditelj nastavio komunikaciju i naveo počinioca na vršenje krivičnog djela”, kazao je Petrović

Istakao je da mnogo rade na prevenciji u smislu predavanja i razgovora u školama, s roditeljima i slično kako bi ih obučili kako da prepoznaju pedofila ili da je dijete zlostavljano te kako da postupaju. Kada je riječ o rješenju, Petrović smatra kako je potrebno uvesti hemijsku kastraciju, registar pedofila i uvesti nadzor njihovog kretanja. Takođ

“Tijanin zakon bi se pod hitno trebao uvesti”, zaključio je.

Socijalni pedagog Mirela Šuman naglasila je kako je ovoj temi potrebno sistemski pristupiti gdje se svi sgementi društva trebaj uključiti kako bi se dijete zaštitilo. Naglasila je kako je najvažnija komunikacija s djecom te im naglšavati da je riječ o virutelnom svijetu gdje ne treba imati previše povjerenja te uvesti neki vid kontrole djetetove aktivnosti na mrežama.

“Djeca iskreno ulaze u komunikaciju. Online potencijalni nasilnik zna kako da komunicira i uspostavi povjerenje i manipuliše s djetetom. Bitno je naglasiti da djeca šalju nekada iz radoznalosti fotografije, ali iz potrebe da održe to povjerenje i prijateljstvo ili na kraju pod prisilom. Bitno je da roditelj razgovara sa djetetom, pruži podšrku, da svu ljutnju gdje je pogijrešio kao roditelj uz pomoć profesionalaca riješi. Tu imamo dijete kojem je narušeno samopouzdanje, ima osjećaj krivice, izloženo je pritisku. Bitno je da stručni tim krajnje ozbiljno pristupi djetetu, i njemu i porodici pruži podršku. To ostavlja velike posljedice na dijete. To je velika trauma za dijete”, kazala je Šuman.

Naglasili su kako postoje različiti načini za pomoć djetetu, a da je tu i platforma Sigurnodijete.ba putem koje se djeca mogu i anonimno obratiti. Poručili su da je bitno da prijaviti predatore i ne dozvoliti da oni prođu nekažnjeno.