Prošle su 833 godine od nastanka najstarijeg pronađenog i očuvanog bosanskog državnog dokumenta - Povelje Kulina bana. Tri su verzije ovoga dokumenta - original koji se, historičari kažu, nalazi u ruskom Sankt Peterburgu i dvije prepiske koje se nalaze u Dubrovniku.

Često se kaže da je Bosna i Hercegovina u vrijeme banstva Kulina bila najobilatija i najsretnija. Nije danas samo na Promenadi jajačkih vitezova mogla da se osjeti čeznja za nagovještajem nekog novog plemenitog vladara, čeznja za pravnim aktom koji će podstaći neko novo zlatno doba BiH, nego i na naučnim tribinama koje su organizovali akademici.

Povelja bana Kulina ima i ogromnu simboličku važnost, zovu je rodnim listom Bosne i Hercegovine. Dokaz je bosanske državnosti, koji seže čak u 12. vijek, a istraživanja istoričara nedvosmileno pokazuju kako je srednjovjekovna Bosna imala najrazvijeniji oblik državnosti na prostoru Balkana.

U ime Oca, sina, svetog duha, obećao je ban Kulin Dubrovčanima slobodu kretanja na teritoriji Bosne, oslobodivši ih plaćanja carine ovim dokumentom. Bilo je to 29. augusta 1189. godine . Riječi dubrovačkom knezu Krvašu ispisao je pisar – dijak Radoje.

Od tri sačuvana originalna primjerka Povelje Kulina bana, dva se nalaze u Dubrovniku a jedan u Sankt Peterburgu u Rusiji. Upravo za ovaj primjerak smatra se da je originalan i da je pripadao tadašnjoj bosanskoj državi. Uprkos inicijativama da se ovaj primjerak vrati u BiH, kod nas se još uvijek čuva samo kopija koja se nalazi u Zemaljskom muzeju BiH.

Iako nemaju priliku vidjeti originalni primjerak Povelje, Bosanci i Hergcegovci čuvaju uspomenu na ovog značajnog vladara i tekovine njegove države, i to u jeziku. Njegova vladavina smatra se zlatnim periodom u kojem se najbolje živjelo, a u narodu je do danas ostala izreka ” Od Kulina bana i dobrijeh dana…”.