Svijetlo na kraju tunela, tako je presudu Evropskog suda u Strazburu opisao advokat i predsjednik udruženja Oduzeta imovina Zoran Ristić. Iako predmet Dabić protiv Hrvatske direktno govori o povratu privatne uzurpirane imovine nakon 1991. godine, ona bi, tvrdi Ristić, mogla biti pilot presuda, primjenjiva i u slučajevima pravnih lica iz BiH i Srbije, a koji su do devedestih imali imovinu u Republici Hrvatskoj.

Vila „Aurora“ u Trstenom, hotel “Vis“ u Dubrovniku, 18 objekata u Gradcu, “Hep“ u Makarskoj, Energopetrolove pumpe, Šipad u luci Šibenik, samo su dio bh. imovine u Hrvatskoj koja nikada nije vraćena, a čija se vrijednost procjenjuje na preko 10 milijardi maraka. Na njima je do prije tri godine postojala zabrana raspolaganja. Nakon što je hrvatski Sabor usvojio Zakon o upravljanju državnom imovinom, data je mogućnost koncesije na 30 godina. Zakon je predvidio i mogućnost raskida ugovora, nakon sklapanja bilateralnih ugovora o imovinsko-pravnim odnosima koji do danas nisu ozvaničeni. Ovo bi se sada moglo promijeniti.

Za hrvatske vlasti navedeni zakon je jači od Međunaradnmog sporazuma o sukcesiji, konkretnije Aneksa G Sporazuma u kojem je navodeno da će prava na pokretnu i nepokretnu imovinu, na koju su građani ili druga pravna lica imali pravo 31. decembra 1990. godine, biti priznata, zaštićena i vraćena od strane te države. Advokatski ured Rame Atajića podnio je podsjetimo Ustavnom sudu Republike Hrvatske apeleciju za ocjenu ustavnosti Zakona o upravljanju državnom imovinom, i prije nego što je stupio na snagu. No do danas je ostao bez odgovora. Posljednju odluku suda u Strazburu, smatara izuzetnom.

Dok podsjeća da odluka u Suda u Strazburu nije konačna, Faris Vehabović se pita gdje je u svemu država BiH.

Presuda nije konačna, a postat će ukoliko niti jedna stranka u roku od tri mjeseca od donošenja iste ne podnese zahtjev velikom vijeću Suda.