Redovi za bijeg od nazadovanja i nacionalističkih huškanja biće sve duži

Vijesti 18. feb. 202107:131 komentar
Podijeli:

Broj umrlih u BiH prošle godine je drastično povećan. Jedan od uzroka smrti zasigurno je pandemija koronavirusa, ali i život koji se svodi na puko preživljavanje, te sistem koji loše funkcionira. Upravo loš sistem uzrok je napuštanja zemlje i traženja sreće daleko od ove, u kojoj je smrt u velikom vodstvu.

2020. godine u FBIH negativan prirodni priraštaj: – 8.298. RS, takođe u minusu sa ljudima, prirodni priraštaj: – 8.095
5.324 više mrtvih u 2020. u odnosu na godinu ranije. Kao društvu, smrt nam se dešava mnogo češće nego život.

U anketi građani kažu:

“Porodice koje poznajem, uglavnom, jedno do dvoje djece, to je neko okruženje mojih prijatelja. Kao razlog za neproširenje porodice navode finansijsku situaciju.”

“Samo je to egzistencija, kako osigurati djeci sve što im treba.”

“Ako nemamo mladih koji se zapošljavaju, ko će nam puniti fondove, kako ćemo primati penziju, kako uopšte živjeti bez mladih, to je besmisleno. Država staraca, čemu to vodi? Država je ta koja treba o tome da se brine, treba da stimuliše majke, porodilje.”

Država trenutno stimuliše i inspiriše na odlazak. Demografi kažu – posljedica ovakvog trenda odraziće se direktno i veoma negativno na životni standard. Ukoliko Bosna i Hercegovina ne promijeni pristup i ne odredi dugoročne strategije u borbi za stanovništvo, sve manje će biti onih koji će ovdje željeti da stvore ili nastave život. Redovi za bijeg od nazadovanja i nacionalističkih huškanja biće sve duži.

 “Problem demografske prirode koji BiH ima, nema etniju, nema nikakvu jezičku preferenciju, vjersku preferenciju, on podjednako pogađa sve stanovnike u ovoj državi. Ne može društvo napredovati ukoliko vam je dominantan broj ili značajno veći broj onih koji imaju 65 ili više godina, dakle osobe u 3. životnoj dobi”, kaže Amer Osmić.

Negativni trendovi neće nestati sami od sebe. Populaciona politika – morala bi imati tri cjeline.

“Prva bi bila pronatalitetna politika, druga politika prema migracijama i treća politika prema starijim licima kako bismo imali jedan sistemski dokument koji bi provođenjem u dugom roku mogli negatrivne trendove u prvom trendu da ublažimo, usporimo njihovo dalje udubljivanje. Ono čemu možemo da težimo je stacionarno stanovništvo. Ne moramo da rastemo kao populacija ali da ne propadamo sve dalje i dalje”, navodi demograf Aleksandar Čavić.

Populacioni pad ublažavaju porodice poput ove s kojom smo razgovarali, često im se čestita na hrabrosti. Uprkos tome što država uglavnom djeluje destimulativno, Jovan Radovanović, otac četvero djece i predsjednik banjalučkog Udruženja 4+, mladim parovima poručuje da se ne plaše života. Nije mu kaže bilo lako sa suprugom, odhraniti, obući, odškolovati, isfinansirati fakultetete – ali isplatilo se i uvijek je, kaže, odnekud dolazilo sve što je trebalo.

“Ja sam u najgora vremena dobijao djecu, samo najstarije dijete prije rata, ostala za vrijeme i poslije rata… Nismo imali primanja ni u lijevoj ni u desnoj ali nismo se bojali života, željeli smo tu djecu, hvala Bogu dobili ih i na kraju sve dođe na svoje. Dijete neće uskratiti ništa sa djetetom možete samo puno dobiti“, kaže Radovanović.

Zalaže se zajedno sa Udruženjem da dobiju kategoriju porodica sa četvero i više djece, da majke četvero i više djece dobiju penziju, da svako dijete ima dječiji dodatak i da to bude minimalno 100 KM. Gdje ima za jedno ima i za dvoje, troje pa i četvoro, kaže Jovan, ali život ipak ne bi trebao biti očekivanje nečega odnekud, alhemija pretvaranja obroka za dvoje u obrok za šestoro već zbir godina u kojima smo, pored svega drugog, osjećali sigurnost i zaštitu sistema

Komentari

Vaš komentar