Serwer: Non-paperi uzrokuju reakciju jer nose ideje koje su grozne

Vijesti 04. maj. 202120:27 > 22:343 komentara
Podijeli:

Posljednjih sedmica u javnosti su se pojavili brojni non-paperi koji govore o budućnosti Bosne i Hercegovine, regiona Zapadnog Balkana, odnosa između Srbije i Kosova te potencijalne uloge međunarodne zajednice u budućim dešavanjima. Među onima koji su napisali takve dokumente je i profesor Univerziteta Johns Hopkins Daniel Serwer. Ovaj višedecenijski analitičar Balkana upozorava da ovakvi radovi mogu doprinijeti do jačanja tenzija u regionu i stvaranja želje za pravljenjem nekih novih “velikih” na prostoru nekadašnje Jugoslavije. U intervjuu za N1 Serwer analizira posljednja dešavanja.

Jedan od diplomata, visoko rangiranih diplomata, ministar vanjskih poslova Njemačke Heiko Maas rekao je na press konferenciji sa kolegom iz Sjeverne Makedonije, citiram ga: Glede ovih non-papera, oni nose ispravno ime-non paper, oni su ništa sem vrućeg krompira i niko se intenzivno ne bi trebao sa njima baviti, a ni Njemačka nikako nije uključena u bilo koji non-paper, ako glede toga postoje glasine to je fake news, oduvijek je bila politika Njemačke glede zapadnog Balkana da se ne diraju granice. Ako Heiko Maas tako odlučno kaže da nemaju nikakve veze s tim non-paperima, tu nešto ima, a ovi non-paperi uzrokuju poziv na reakciju, zar ne?

Uzrokuju reakciju jer nose ideje koje su grozne, a koje su iznova odbijene. Rade to na način kojeg diplomate uveliko koriste, to su ti tzv. non-paperi. Ipak, važno je da se prepozna da svako može napisati non-paper. I sam sam napisao jedan. A koji je dijametralno suprotan idejama koje se nalaze u druga dva non-papera koji su se nedavno pojavili.

Sumnjam u dobru volju onih koji promovišu te ideje

Drago mi je da su Njemci odbili pomjeranje granica. S tim se slažem. Čini mi se da je ovaj jasan glede tog pitanja i trebao bi se uzeti za ozbiljno, jer nije samo stav njemačkog šefa diplomatije, već i mnogih u Njemačkom parlamentu. To je veoma važno jer parlament mora ratifikovati članstvo bilo koje zemlje koja je u međuvremenu pomjerila granice. To se neće dogoditi, ali je veoma destabilizirajuće promovisati ove ideje. A ja moram da sumnjam u dobru volju onih koji i dalje promovišu te ideje.

Dopustite mi da krenem sa prvim non-paperom za kojeg znamo ko su mu autori, a to su Hrvatska i još nekoliko drugih zemalja. Taj je non-paper dostavljen evropskom šefu diplomatije Josepu Borellu i trebalo bi se o njemu diskutovati na narednoj sjednici Vijeća za vanjske poslove EU, a koja će biti naredne sedmice. U tom je non-paperu Hrvatska informirala o onim običnim pitanjima- izbornom zakonu u BiH, sve reforme, kretanje naprijed ka EU. Znamo da ga je hrvatski šef diplomatije Grlić-Radman pripremio u saradnji da Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ-a BiH. Šta mislite o tome?

Doista sam umoran zbog napora manjeg broja ljudi u BiH da dobiju u suštini poseban entitet. Izgleda da je upravo to iza ovog non-papera. Ideja je to da bi samo Hrvati trebali glasati za hrvatskog predstavnika na svim nivoima vlasti. To nije liberalan demokratski sistem. To je sistem etničke identifikacije, sistem koji je doista neprihvatljiv u većini Evrope. Belgija ima nešto slično. Ali, u ovom se trenutku ne mogu sjetiti bilo koga ko bi htio uvesti još jednu Belgiju u EU. To je način da se BiH drži podalje od svega.

Prvi test ideje

Drugi, koji je opasniji, tzv. Janša non-paper, a za kojeg mnogi ovdje na zapadnom Balkanu kažu da ga nije napisao premijer Slovenije Janez Janša, već neki drugi politički igrači iz šire regionalne politike. On govori o finalizaciji onoga što je počelo devedesetih sa raspadom bivše Jugoslavije, otcjepljenjem BiH, razmjenom teritorija Srbije i Kosova. Moje pitanje je- može li se taj realizovati i možemo li očekivati da bi bilo ko trebao imati iluzije da će on i biti ostvaren, kao npr. Anthony Blinken u State Departmentu, a on jako dobro poznaje kako se situacija odigrala ovdje devedesetih.

Kako ja čitam američke izjave – one su duboko i temeljito posvećene teritorijalnom integritetu i suverenitetu trenutnih država na Balkanu. To znači da ovakva vrsta da je ovakva vrsta razmjene teritorija neprihvatljiva kako Amerikancima, tako i Njemcima. Ideja konačnog završetka raspada bivše Jugoslavije nije neka s kojoj se upotpunosti ne slažem. I sam vjerujem u njeno okončanje i to okončanjem koje će stvoriti isključivo liberalne demokratije koje mogu aplicirati za članstvo u NATO-u i EU.

To je završetak kakvog bih htio vidjeti, gdje bi svako imao jednaka prava, uz slobodu medija, nezavisno pravosuđe. Kriteriji su veoma jasni, a napori da se oni izbjegnu i ipak pronađe put do EU, velika su greška. Prije nekoliko je godina predsjednik Hrvatske u Washingtonu prodavao ideju trećeg entiteta.

Vjerujem da je to bio predsjednik Tuđman?

Nije bio Tuđman, već nakon Tuđmana. Pitao sam ga da li bi Srbima u Hrvatskoj dao institucije, neku vrstu institucionalne separacije za koju se zalagao za Hrvate u BiH, naravno odgovor je bio ne. To je prvi test za ove ideje. Prvi bi test trebao biti da ako nešto tražite, da li biste to u vašoj zemlji dali. Ako želite savez srpskih opština na Kosovu, izvršnu vlast, da li biste isto to dali opštinama s Albanskom većinom u Srbiji. I upravo zato što nemaju tu osnovu reciprociteta, mnoge ove ideje i ne uspiju.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin je rekao da zahtjeva, citiraću ga: Zahtjevam od predsjednika Vučića da odbije razgovor o priznanju i da kaže velikim zemljama koje su napisale ovaj non-paper da se rješenje za odvajanje Kosova i Metohije ne može naći bez rješenja za Republiku srpsku i nacionalnog pitanja Srba u cjelosti. Ministar Vulin želi pronaći rješenje za sve Srbe u cjelosti, ali to je rješenje koje traži puno više od BiH, Srbije i Kosova, jer imamo Srbe u Hrvatskoj, a i Crnog Gori, kao i Sjevernoj Makedoniji. Ovo bi bila još jedna situacija na širem prostoru Balkana, ako tačno mislim na ono što on traži u ovom trenutku. Može li se ovo ostvariti ili je tek jedan od njegovih testova?

Mislim da je test, baš to što i jeste. Ne dolazi od Vulina, već od predsjednika. Mislim da Srbija testira koliko daleko može ići glede toga kada govori o velikoj Srbiji, a bez podizanja ozbiljni tenzija. A smatram da bi trebalo biti ozbiljne reakcije na Vulina koji je čisti proizvod Miloševićevog režima, u ovom slučaju Mire Marković, ali ipak i dalje poprilično proizvod Miloševićevog režima koji je sve karte bacio na ideju velike Srbije, a poražen je u ratu.

“Ovo je za Beograd tragedija, nije dobra ideja”

Pomislili biste da, ministar odbrane Srbije od svih ljudi, bi bio svjestan tragedije koju bi ova ideja Srbiji donjela. Jedini oblik u kojem bi Srbija stvorila dom za sve Srbe jeste ako bi Srbija pomogla da se prihvati veliki broj izbjeglica iz drugih zemalja. Ovo je za Beograd tragedija, nije dobra ideja. Čini mi se da bi trebalo biti reakcija na ono što Vulin traži.

Šta je sa BiH, šta bismo trebali uraditi jer nam iduće godine predstoje naredni parlamentarni izbori, a svjedočimo razgovorima o ratu, odvajanjima, referndumu, a što su uobičajene stvari koje čujemo od gospodina Dodika uoči izbora. Predsjednik Izetbegović, predsjednik SDA, nedavno je rekao da bi u slučaju novog rata bio prvi u liniji pred svojim ljudima da se bori. Čuli smo od gospodina Čovića da je za njega prihvatanje novog izbornog zakona jedino rješenje za ovu situaciju. Vlada FBIH nije formirana skoro tri godine nakon izbora. Kako gledate na BiH?

Mislim da sam već nešto rekao. Smatram da vam je potrebna funkcionalnija država, a što mislim da podrazumijeva prenos nekih odluka na nivo Sarajeva, a koje se sada donose na entitetskom nivou. Kao i da se druge odluke koje se sada donose na entitetskom i kantonalnom nivou, prenesu na opštinski nivo. Mišljenja sam kako su opštinske vlade iznova pokazale kako imaju bolji potencijal za zadovoljenje potreba građana, nego li vlade na drugim nivoima. Međutim, u Sarajevu vam je potrebna funkcionalnija vlada da bi pregovarala i implementirala acquis communautaire Tako da, i to morate imati.

Za mene esencijalna stvar, u ratu mi je rekao tada lider Hrvata u Federaciji Krešimir Zubak da moram razumjeti da jedan čovjek jedan glas nikada neće funkcionirati u Hercegovini i to Čović i dalje govori. Ja u to ne vjerujem. Manjina sam u SAD, uživam punu zaštitu i vladavinu zakona, a uživam i u privilegijama koje ima i većina u SAD.

“Bošnjaci će uvijek biti podijeljeni, nikad sasvim ujedinjeni”

Volio bih da svi ovdje mogu reći istu stvar. Jedna osoba jedan glas ima dosta vrlina, od kojih je jedna to da političari moraju ići dalje o vlastite etničke grupe da bi dobili glasove. Hrvati se žestoko žale kad se to radi u BiH. To je zapravo znak demokratske zrelosti da ljudi obraćaju pažnju na nekoga drugog, osim vlastite etničke grupe kada izlaze na glasanje. Iskreno, Bošnjaci će uvijek biti većinsko stanovništvo, ono koje je u množini, većinsko stanovništvo i uvijek će biti podijeljeni, nikada sasvim ujedinjeni.

To znači da će manji broj, relativno manji broj, baš kao i broj Hrvata, Srbi nešto manje, uvijek biti politički veoma važni jer će biti potrebni da se formiraju vlade. Za nas koji smo ratne godine proveli pokušavajući da okončamo užasno nasilje nad građanima BiH, čuti da bi samo Hrvati trebali glasati za Hrvate i Srbi samo za Srbe, ti su prijedlozi po meni nošeni političkim potrebama, tako mi se čini, a to bi moglo dovesti do stvarnog rata.

A ako bi se taj rat i desio, naravno da bismo svi očekivali da bude veoma kratak, a mislim da bi se međunarodna zajednica trebala pobrinuti da je veoma kratak, uglavnom time što bi se pobrinula da Brčko ne padne ni jednoj strani u budućem ratu. Brčko je centar gravitacije ratne Bosne i mora se zaštititi od bilo koga ko ga želi pripojiti. Veliki je uspjeh politički u Bosni i taj se uspjeh mora odbraniti.

U videu pogledajte šta Serwer kaže o vlastitom non-paperu, ali i potencijalnoj ulozi međunarodne zajednice u rješavanju problema na Balkanu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Komentari

Vaš komentar