“Srebrenica i neaktivnost međunarodne zajednice neka budu lekcija za Ukrajinu”

Vijesti 28. maj 202221:23 > 21:35 3 komentara
Anadolija

Međunarodna grupa pravnih eksperata, eksperata za ljudska prava te stručnjaka iz drugih oblasti izradila je izvještaj pod nazivom “Nezavisna pravna analiza kršenja Konvencije o genocidu i sprečvanju Ruske Federacije u Ukrajini”. Izvještaj su publicirali New Lines Institute For Strategy and Policy iz Washingtona i The Raoul Wallenberg Centre for Human Rights iz Montreala. Glavni autor izvještaja je dr. Azeem Ibrahim, dok se među drugim autorima navode i prof. Tanya L. Domi, profesorica međunarodnih i javnih poslova sa Univerziteta Columbia u SAD-u bivša savjetnica šefa Misije OSCE u BiH te prof. David J. Scheffer jedan od osnivača ICTY i kasniji američki amabsador za pitanja ratnih zločina.

Autori se u ovom izvještaju na više mjesta pozivaju na slučaj “Bosnia vs. Serbia” koji se na Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu vodio od 1993. do 2007. Također se pozivaju na slučaj “Croatia vs. Serbia” koji se pred istim sudom vodio od 1999. do 2015., te na slučaj generala Radislava Krstića koji se vodio pred Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Izvještaj koji je izrađen na više od 40 stranica detaljano analizira brojne aspekte rata u Ukrajini i njihove pravne elemente te potencijalne zločine koje je Rusija počinila na ukrajinskom teritoriju.

“Zvanična ruska propaganda koja poriče postojanje ukrajinske nacionalne grupe implicitno označava one koji sebe smatraju izrazito Ukrajinci zaslužnima, bilo prijetnjom jedinstvu Rusije, ili stoga krivima za izdaju, koju je Putin proglasio ‘najtežim mogućim zločinom’ ili povlađivanjem nacizmu, kako se sugerira u Putinovom eseju. Treba napomenuti da je poricanje postojanja zaštićenih grupa ili elemenata njihovog identiteta pokazatelj specifičnog rizika od genocida u okviru UN-ovog okvira za analizu zločina zločina”, piše u izvještaju.

U dijelu izvještaja pod naslovom “Izgovor za invaziju: ‘Optužba u ogledalu’ i konstrukcija ukrajinske egzistencijalne prijetnje”, autori svoje navode o ratu u Ukrajini ilustruju kroz fusnote u kojima navode primjere Holokausta i Srebrenice i izjave koje su davali Heinrich Himmler i Ratko Mladić.

“Termin ’optužba u ogledalu’ karakteriše jedno od najčešćih i najsnažnijih obilježja podstrekivanja koje optužuje ciljanu grupu za ista ili druga zlodjela koja govornik namjerava da im nanese. Uokvirivanje ciljane grupe kao egzistencijalne prijetnje čini da se nasilje nad njima čini defanzivnim i neophodnim. Zvanični ruski izgovor za njenu invaziju liči na neke od najekstremnijih ponavljajućih oblika ‘optužbi u ogledalu’, uključujući izjave počinitelja tokom Holokausta i prije masakra u Srebrenici. Putin se 8. februara 2022. godine osvrnuo na oklijevanje Ukrajine da ispuni mirovne sporazume iz Minska tokom velikog gomilanja ruskih trupa sa nabijenom frazom, ‘sviđalo mi se to ili ne, uzmi to, ljepotice moja’, što se odnosi na vulgarnu rusku rimu o nekrofilima. silovanju, što implicira namjeru da se nanese slična destrukcija Ukrajini i pogled na Ukrajinu kao na leš. Predsjednik Putin je 15. februara 2022. održao obraćanje u kojem je optužio Ukrajinu za genocid u Donbasu, neosnovanu tvrdnju koju je ponavljao godinama, a koju su ponovili visoki ruski zvaničnici i državni mediji”, navode autori.

Posebna pažnja u izvještaju je posvećena i opetovanom korištenju termina “nacist” i “denacifikacija” kako u državnim tako i u medijskim krugovima u Rusiji.

“Uoči invazije, ruski zvaničnici su se više puta pozivali na ‘nacističku’ terminologiju kako bi se osvrnuli na ukrajinsko rukovodstvo, a ‘denacifikacija’ je bio jedan od ciljeva invazije. Međutim, ova retorika se neprestano širila po obimu, sugerirajući da su značajan segment ili većina stanovništva nacisti, terminologija koja se koristi da se Ukrajinci smatraju egzistencijalnom prijetnjom Rusima. Zamjenik predsjednika Državne Dume Pjotr Tolstoj napisao je 31. marta 2022. da je situacija s nacizmom u Ukrajini ‘još gora nego što smo mislili’ i da je ‘ukrajinska omladina pretvorena u Hitlerjugend (Hitlerovu mladež)’. Margarita Simonjan je 26. marta 2022. , glavna i odgovorna urednica novinske mreže RT i šefica medijske grupe koja upravlja Sputnjikom i RIA Novostima, ponudila je slične komentare u jednoj nacionalnoj emisiji, rekavši: ‘Takođe sam mislila da ih nema toliko… da mogu da budu naši ljudi, koji su se zajedno s nama borili protiv nacizma, da su odjednom toliko njih postali (nacisti op.a.). Ali avaj…”, stoji u izvještaju.

Navode se i elementi koji ukazuju da su ruski vojnici koji su poslani na front u Ukrajinu ohrabrivani preko društvenih medija ili preko srodnika da čine zločine na terenu, a sve pod izgovorom da su Ukrajinci “nacisti”.

“Zapravo, postoje dokazi koji ukazuju na to da korisnici društvenih mreža ili rođaci u Rusiji ohrabruju ruske vojnike da počine zločine, zbog zlobne propagande koja Ukrajince, uključujući civile, prikazuje kao naciste. Prema analizi reakcija ruskih korisnika na vijesti o masovnom ubijanju u Buči na nacionalističkim Telegram kanalima, najmanje polovina uzorka pozivala je rusku vojsku na nasilje, uključujući komentare poput ‘smrtne kazne za sve hohole (pogrdno termin za Ukrajince), za njih nema mjesta na ovom svijetu, vrijeme je da uništimo ovu j***** rasu’ i ‘Moramo pobiti ove j*****“. Na jednom objavljenom snimku telefonskog razgovora, ruskom vojniku je rođak rekao da „pucaj mamo*****… sve dok to nisi ti. J**** ih. J***** narkomani i nacisti”, dokumentuju autori.

Prijetnja ponavljanjem zločina, ali i potencijalno činjenje genocida u Ukrajini prema autorima izvještaja nije isključeno, a uvijek postoji mogućnost da će neki drugi razlog biti iskorišten kao povod.

“Prisutni su i brojni dodatni pokretački faktori ili događaji koji mogu izazvati početak genocida, uključujući oružana neprijateljstva, mjere za koje se smatra da ugrožavaju suverenitet države (sve veća prijava susjednih zemalja za pridruživanje NATO-u, koji je Rusija proglasila prijetnja po njenu nacionalnu sigurnost, koja zahtijeva ‘korake odmazde’), djela podsticanja ili propagande mržnje, te obilježavanje traumatskih ili historijskih epizoda koje mogu pogoršati tenzije (invazija denacifikacije koja prati traumatičnu historijsku epizodu Rusije u Drugom svjetskom ratu)”, stava su autori.

U zaključku izvještaja autori navode Srebrenicu i neaktivnost međunarodne zajednice u mjesecima pred genocid kao lekciju koja treba biti naučena u Ukrajini kako se ne bi desilo ono što se desilo u julu 1995. godine.

“Godine 1995. detalji masovnog ubistva preko 7.000 dječaka i muškaraca bosanskih Muslimana u Srebrenici pojavili su se pred međunarodnom zajednicom tek kada je bilo prekasno da se spriječi genocid koji se dogodio za nekoliko dana. U 2022. imamo mogućnosti da precizno pratimo slične zločine kako se odvijaju i reagujemo u skladu s tim. Ovaj izvještaj uspostavlja razumne osnove za zaključak da Rusija snosi odgovornost države za (a) direktno i javno poticanje na počinjenje genocida i (b) obrazac zločina iz kojih se može izvesti zaključak o namjeri da se djelimično uništi ukrajinska nacionalna grupa, u povreda čl. III(c) i čl. II. Osim toga, izvještaj konačno utvrđuje postojanje ozbiljnog rizika od genocida, što pokreće pravnu obavezu svih država da spriječe genocid prema čl. I Konvencije o genocidu”, zaključili su autori.

Ovaj i slični izvještaji će biti korišteni kako bi se dokumentovali zločini, ali i kako bi se pripremila međunarodna zajednica na potencijalne pravosudne procese koji bi se mogli voditi pred međunarodnim pravnim tijelima poput Međunarodnog krivičnog suda te Međunarodnog suda pravde.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare